Prvi put nakon 1945./46. i zahuktavanja tzv. hladnog rata kapitalističkog Zapada i komunističkog Istoka, danas je na djelu, drastičnije no ikad, samoubilačko svrstavanje za SAD/EU/NATO i „partnera“ protiv Ruske Federacije i Kine.
Međunarodno kontrovrzni milijarder mađarskih gena George Soros (91) kazao je na godišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u švicarskom mondenom zimovalištu Davosu da je Ukrajina možda početak Trećeg svjetskog rata, što nije otkriće tople vode, ali… Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen – bivša njemačka ministrica obrane i majka sedmero djece, čija bi sudbina u mogućem takvom globalnom sukobu jamačno bila zapečaćena kao i sudbine svih sada najgrlatijih SAD/EU/NATO-ovih i „partnerskih“ huškača na besmisleno ubijanje i razaranje u Ukrajini – na istom se panelu u Davosu bijesno razmahivala tomahavkom: Zapad predvođen SAD-om mora sve učiniti da Ukrajina pobijedi u ratu s Rusima, EU neće štedjeti milijarde ni nove kontingente najsuvremenijeg oružja radi pomoći Ukrajincima, svijet mora jedinstveno blokirati/zaplijeniti rusku imovinu u inozemstvu i njome financirati obranu i obnovu Ukrajine, itsl. Time je osnažila zahtjeve ukrajinskog šefa države Volodimira Zelenskog za pljačkom ruske državne/privatne imovine što će Kremlj, dogodi li se, višestruko bolnije učiniti s ukrajinskom i zapadnom imovinom u okupiranim dijelovima Ukrajine i u Rusiji. Bjelorusi će učiniti isto, pa kom’ pita, kom’ tepsija? Suludo? Da, ali gdje u ratu ima pameti?
Da je Zelenskom bilo stalo do suradnje, mira i dobrosusjedstva s velikim, bratskim slavenskim narodom na onoj strani Crnog mora, itekoliko je bilo i vremena i razloga za razgovor s Putinom. Znatno prije no s Bidenom, Johnsonom, Stoltenbergom i snishodljivim do gađenja činovništvom u bruxelleskom staklenjakuAko su Rusi invazijom na Ukrajinu, izazvani arogancijom SAD/NATO-a i prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti i teritorijalnom integritetu, prekršili tzv. međunarodno pravo i ključne mirotvorne deklaracije UN-a, a jesu – to nije sporno ni u samom Kremlju – je li razumno da jedna predsjednica Europske komisije s govornice Svjetskog ekonomskog foruma poziva na zanemarivanje/kršenje međunarodnopravnih normi o tzv. nedodirljivosti ili svetosti ma kako stečene ili čije privatne imovine. Na kojim normama, je li, temeljnom kamenju, navodno počiva kapitalistički Zapad. Ne samo u desetljećima globalno neutralnom/sigurnom švicarskom trezoru, čija je neutralnost/sigurnost sada zbiljno stavljena na kušnju ukrajinskim ratom. Ta razdjelna crta na kojoj upravo traje samoubilačko svrstavanje svijeta za i protiv – kako ih imenuje Soros – tzv. otvorenih i zatvorenih društava (koja su navodno u porastu, a predvode ih Rusija i Kina) ili demokracije i autokracije (po Bidenovoj podjeli), svodi se na jednostavnu imperijalnu doktrinu: geostrateški i vojno okružiti Ruse na samim njihovim državnim granicama (hitnim uključenjem Švedske i Finske u NATO, sutra Gruzije, Moldavije…) te zapadnim tzv. sankcijama (kojima bi se „morao pridružiti cijeli svijet“, inzistiraju SAD/EU/NATO-ovi jastrebovi) definitivno uništiti rusku vojnu silu, ekonomiju i Putinovu politiku.
„Moramo učiniti ve da Ukrajina pobijedi u ovom ratu i slobodno odlučuje o svojoj sudbini i savezništvima“, žestila se Von der Leyen iz Davosa, a glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg – fikus u strateškom i taktičkom odlučivanju u toj vojnoj alijansi, obesmišljenoj 1990-ih godina uminućem prirodnoga tzv. komunističkog neprijatelja u Varšavskom ugovoru – tvrdi da „zapadne zemlje ne smiju žrtvovati sigurnost radi ekonomskih profita“. Oružje, huškanje na sukobe, ratne operacije, milijarde za vojne troškove (SAD je najveći svjetski trgovac oružjem s enormnim profitima), pa lažna propaganda, neutemeljena mržnja, fake news mediji agresivnih režima, svekoliko sabotiranje globalnog mira i sigurnosti, a ne ulaganje u životni standard, demokraciju, ljudska prava/slobode, zdravlje, izobrazbu, sport, znanost, umjetnost, zaštitu katastrofalno ranjene prirode kapitalističkim zadiranjem u samu njezinu utrobu, globalni napredak i suradnju naroda na opće dobro i svekoliku korist? Prvi put nakon 1945./46. i zahuktavanja tzv. hladnog rata kapitalističkog Zapada i komunističkog Istoka, pa tzv. kubanske (nuklearne) krize 1962. godine na samoj ivici Trećeg svjetskog rata, što je imalo kobne posljedice prijetećega blokovskog svrstavanja, ali i djelovanja svjetskoga mirotvornog/antiblokovskog katalizatora tzv. Pokreta nesvrstanih zemalja – osnivači: jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, egipatski Gamal Abdel Naser i indijski premijer Jawaharlal Nehru – danas je pod izmišljenim (ukrajinskim) alibijem ruske imperijalne „agresije na zapadnu Europu“, pa valjda i cijeli tzv. demokratski/slobodni svijet (sic transit), na djelu drastičnije no ikad, samoubilačko svrstavanje za SAD/EU/NATO i „partnere“, a protiv Ruske Federacije i Kine.
Uoči svake velike ratne kataklizme – vidi što su zapravo bezvezni/banalni formalni izgovori za početak oba svjetska rata, što ih je skrivio njemački ekstremni militarizam, odnosno američko-britanski za agresiju i zapadnu multikorporativnu pljačku ponajprije Iraka i Libije, pa Afganistana, etc. – subverzivna fake news obavještajna propaganda kontaminira/isprepada globalnu javnostim „spoznajama“ o „kobnoj opasnosti“ od koje se, „ničim izazvane, moramo obraniti“. I zato „zapadne zemlje ne smiju žrtvovati sigurnost radi ekonomskih profita“, pa će se radije smrzavati zimi i trpjeti velike gospodarske štete, stanovnuštvo pustiti gladovati zbog nestašice ili preskupe hrane, energenata, lišiti se kulturnih, umjetničkih, sportskih i inih užitaka povijesne/svjetske kakvoće, etc., nego kupovati od Rusa to što su kupovale do sada, čega oni imaju u izobilju tu iza dvorišnog plota, a kupci u EU i šire ili nemaju ili nemaju dovoljno i po pristojnoj cijeni Rusi i Kinezi su – prvi „ničim izazvanom“ (sic transit) invazijom na Ukrajinu i već „pripremljenom Putinovom invazijim na EU, a drugi potporom prvima i ratnom prijetnjom Tajvanu i cijelom Indopacifiku (sic transit) – teroristički srušili svaki po jedan neboder manhattanskih „blizanaca“ WTC-a i Zapad im to ne može i ne želi progledati kroz prste.
Među rijetkima, a glasnim proplamsajima razuma usred mobilizacijske proturuske histerije, svrstavanja i postrojavanja što već daje, ali tek će dati katastrofalne rezultate na Zapadu, bio je i onaj bivšega američkog državnog tajnika Henryja KissingeraNije ni Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Jemenu, dijelu Afrike ili Latinske Amerike, prije toga Koreji, Vijetnamu… Još ranije ni Dresdenu, Hirošimi, Nagasakiju, gdje je prva atomska bomba mizerne snage u odnosu na današnje, namontirane i na svemirske letjelice, testirana baš na živom ljudskom mesu stotina tisuća nedužnih civila. Što danas i sutra slijedi na Plavom planetu nakon, je li, opće ekonomske, političke, vojne i medijske mobilizacije na Zapadu (i šire?) protiv rusko-kineskih i „partnerskih“ (i oni imaju svoje saveznike s također nuklearnim alatima za „konačno rješenje“) rušitelja američkih nebodera? Bolje je i ne znati, jer sigurnosne mjere jamačno ne mogu pomoći. À propos, mađarski predsjednik Viktor Orbán je neki dan drugi put proglaasio izvanredno stanje u zemlji (prvi put zbog pandemije virusa SARS-CoV-2) zbog „uklanjanja posljedica rata u Ukrajini“, jer je „svijet na rubu ekonomske krize te Mađarska mora ostati po strani u ovom ratu, ne podržava bruxelleske sankcije Rusiji koje ugrožavaju našu energetsku, gospodarsku i financijsku stabilnost, mora štititi sigurnost svojih obitelji“. Stoga je vlada ovlaštena odlučivati po hitnom postupku, bez da se mjere potvrđuju u parlamentu. Istodobno, Sjeverna je Koreja ispalila balistički projektil u okolnostima kada je američki predsjednik Joe Biden, za hitne turneje po zemljama ASEAN-a – s čijim je predstavnicima tjedan ranije održao summit u Washingtonu, optužujući Kinu za neprijateljstvo – dogovorio s čelnicima Južne Koreje intenziviranje zajedničkih vojnih vježbi i pojačano raspoređivanje američkog oružja u tom dijelu svijeta.
U slučaju da Kina pokuša vojnom silom vratiti otočnu Republiku Kinu (Tajvan/Formoza) u svoje prirodno državno okrilje, poručio je Biden za posjeta Japanu, SAD će oružjem braniti tu otočnu zemlju pod američkim patronatom, međunarodno nepriznatu „državu“ od 1949. godine, kamo su se sklonile poražene prozapadne kineske snage Chiang Kai-sheka. Amerikanci su – unatoč svojedobno komičnom Trumpovom grljenju s Kim Jong-unom – proglasili Sjevernu Koreju „rušiteljicom američkih blizanaca“ (sic transit), pa dovlače svu silu strateške vojne opreme, uključivo nosač aviona u ratnoj armadi na gotov’s, uza sami Kim Jong-unov plot. Jer, alibi je, taj prisni Xi Jinpingov prijatelj „intenzivira testiranja balističkog oružja“ i „prijeti agresijom“ Južnoj Koreji i proameričkim susjedima. Ratni bunjevi već se čuju, a ples oko vatre dobiva na zloslutnoj žestini i u tom dijelu svijeta. Oni što još oklijevaju u prozapadnom/prosankcijskom svrstavanju ili se ne žele uhvatiti u to samoubilačko kolo, smjesta dobivaju naljepnicu tzv. rusofilsko-kinesko-autokratskih neprijatelja demokracije i zapadnih vrijednosti pa ih SAD/EU/NATO-ovi i „partnerski“ medji/špicli marljivo rangiraju na prioritetnim listama za odstrel.
Je li zaista povijest učiteljica života – lat. Historia (est) magistra vitae – kako je još davno prije Kristova rođenja bio u svomu čuvenom djelu „O govorniku“ (lat. De oratore) ustvrdio ponajveći starorimski govornik, državnik i filozof Marko Tulije Ciceron da bi to stoljećima papagajili i još u trećemu mileniju na neviđeno vjeruju nedopečeni intelektualci i političari kojima razmišljanje vlastitom glavom i povijesno znanje baš i nisu jača strana? Sudeći po tragičnom iskustvu ljudskog roda u višemilenijskom protoku vremena, učiteljica Historia ili nije osobito pedagoško-metodički potkovana ili su joj u školskim klupama intelektualno potrebiti tako da im je mjesto u specijalnom tretmanu – nikako na pozicijama vlasti i moći – za koji povijesna učiteljica ne snosi baš nikakvu odgovornost. Ako ćemo pravo, i sâm je Ciceron znao/iskusio da Život ni prije njega niti u njegovo doba u poznatom svijetu nije ništa naučio od Historiae. Niti može naučiti. Dvadeseto stoljeće s Europom u ruševinama i pepelu te cca 100 milijuna mrtvih u dva svjetska rata, sada jezivo prijetećim armagedonom trećega zbog najsmrtonosnijeg ikad svrstavanja svijeta u nakostriješene tabore (Zapad-Rusija-Kina), možebitno je konačan demanti Ciceronove poruke.
„Ničim izazvana ruska agresija na Ukrajinu“ (sic transit) u EU te kineska razvojna crvena krpa SAD-u na globalnoj razini su dva izmišljena razloga ili mobilizacijsko-ratnička poziva iz središnjeg stožera SAD/EU/NATO-a i „partnera“ na samoubilačko svrstavanje uz tempirano već smrtonosno otkucavanje armagedona. Nema tu pameti ni obzira. Recimo, 20 godina izgubljenog rata u Afganistanu samo je američke porezne obveznike stajalo izravno uloženih 4,9 bilijuna dolara, plus NATO-ovi bilijuni, plus bilijuni za saniranje trajnih ratnih posljedica u tim agresorskim zemljama, plus velika međunarodna blamaža tzv. obrane demokracije i zapadnih vrijednosti… Nesvrstanih više nema – navodno još 120 zemalja na papiru niti su sve nesvrstane, niti utjecajne niti ikomu u UN-ovom sustavu još išta znači ključnih pet načela Titove, Naserove i Nehruove vizije svijeta mira, sigurnosti i suradnje: uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, uzajamno nenapadanje, uzajamno nemiješanje u unutarnje poslove, jednakost i uzajamna korist te miroljubiva koegzistencija.
Što danas i sutra slijedi na Plavom planetu nakon opće ekonomske, političke, vojne i medijske mobilizacije na Zapadu (i šire?) protiv rusko-kineskih i „partnerskih“ (i oni imaju svoje saveznike s također nuklearnim alatima za „konačno rješenje“) rušitelja američkih nebodera?„Kada je daleke godine 1961. prvim sastankom na vrhu u Beogradu svoje pojavljivanje na svjetskoj sceni najavio Pokret nesvrstanih, dugogodišnji šef američke diplomacije, John Foster Dulles (brat šefa obavještajne agencije CIA, Allena Dullesa) izjavio je bez ikakvog oklijevanja i bez i najmanje rezerve da je nesvrstanost nemoralna“, piše Tomislav Jakić, bivši HRT-ov komentator-mentor i savjetnik predsjednika RH Stjepana Mesića za vanjsku politiku, u kolumni „Vrijeme svrstavanja“ (portal Tačno.net, 19. svibnja 2022.). „Od onda Zemlja se okrenula mnogo puta oko svoje osovine, svijet se mijenjao i promijenio, ali čini se kao da je ta putanja razvoja i promjena išla u krugu, kao da smo se, nakon svih napora da se prevlada blokovska podjela svijeta i obuzda mahnita utrka u naoružanju, nakon razdoblja detanta, politike popuštanja napetosti, nakon završetka onog prvoga hladnoga rata i početka novoga vratili na onu izvorišnu točku iz godine 1961., naime na politiku sažetu u kratkoj tvrdnji: nemoralno je ostati po strani od svrstavanja (a točnije bi bilo reći: od postrojavanja) u globalnu antirusku koaliciju, zaogrnutu prilično prozirnim plaštem borbe za demokraciju, a protiv autokracije.
(…) Danas na pragu smo konačne mobilizacije Zapada protiv Rusije i brisanja neutralnosti kao poželjne kategorije u međunarodnim odnosima. Da je živ, John Foster Dulles danas bi mirno, ali i imperativno izjavio: ‘Neutralnost je nemoralna’. Zapad (mislimo na političke elite i mainstream medije, navodno slobodne, a zapravo strogo kontrolirane i vođene) u pravoj je euforiji zbog toga što se Finska odrekla neutralnosti nakon gotovo osam desetljeća, a Švedska nakon dvije stotine godina. Čak i tradicionalno neutralna Švicarska počinje razmišljati o tome hoće li zadržati taj status. Drži se, za sada barem, jedino Austrija čiji je savezni kancelar kako odricanje od neutralnosti ne dolazi u obzir. Samo kao podsjetnik: Austriju na trajnu neutralnost (vojnu, što ne znači i političku) obvezuje Državni ugovor kojim su joj sile-povjednice u Drugom svjetskom ratu, a među njima je bio i Sovjetski Savez, nakon višegodišnje okupacije vratile status samostalne zemlje.“
Ukrajinski rat nije pao s Marsa i nije „ničim izazvan“. Dapače. Tragedija preko leđa ukrajinskih građana i surovo pretvaranje Ukrajine u spaljenu zemlju su smišljeni/koordinirani osovinom Washington-London-Bruxelles i sada su glavni operativci, istodobno ucjenjivači globalnog proturuskog i protukineskog postrojavanja – „pospani Joe“ u Ovalnom uredu te kuštravi Boris Johnson u Downing Streetu 10. Taj najratoborniji huškač u ešalonu proameričkih poslušnika/“partnera“ što su se sramotno odrekli europskog ekonomskog, političkog, vojnog i geostrateškog integriteta nešto je grlatiji alter ego premijerskog prethodnika Tonyja Blaira. Uz Georgea W. Busha Mlađeg u Bijeloj kući, Blair je glavnog sukrivca za SAD-ovu agresiju na Irak, stotina tisuća smrti, raseljavanje milijuna civila, pljačku iračke nafte i plina, mučko ubojstvo legitimnog predsjednika Saddama Husseina te za nesreću koja beznadno još traje, a Johnson umnogostručuje sukrivnju ne samo za armagedonsko stradanje Ukrajine, već i za neusporedivo veće zlo što će možebitno uskoro zakoroviti cijeli svijet. Što može biti dobro u tomu da NATO – ničim izazvan nakon rušenja Berlinskog zida prije 30 i kusur godina, raspada SSSR-a/Varšavskog pakta, odlaska komunizma u naftalin povijesti, etc. – steže vojni obruč oko Ruske Federacije, izmišlja opasnosti kao alibi za tzv. obrambeni kišobran od Baltika do Crnog mora, dovlači nuklearne projektile, izvodi masovne vojne vježbe, provocira Ruse u međunarodnim vodama i zračnom prostoru? I moralo je puknuti.
„Pogleda li se karta Evrope i pretpostavi li se da će Finska i Švedska zaista ući u NATO, jasno se vidi kako se zatvara obruč oko Rusije, za sada s izuzetkom Ukrajine koja je i postala žrtvom ruske voje intervencije zbog ambicije da uđe u NATO“, smatra kolunist Jakić. „I tu dolazimo do neuralgične točke u svim aktualnim raspravama o ratu u Ukrajini, ili o ‘Putinovom ratu’, odnosno ‘ilegalnom i ničim izazvanom ruskom ratu protiv Ukrajine’, kako unisono govore zapadni političari, a za njima ponavljaju mediji. Prije kraja veljače/februara 2022. Ne postoji, naime, ‘ništa’, ruska invazija nije ‘pala s neba’. Postoji prethistorija koja se nekome u vrijeme kada ginu ljudi može učiniti nevažnom, ali koju je itekako važno znati – upravo zato što zbog nje ginu ljudi, i Ukrajinci u Rusi. Postoji rušenje legalno izabranog predsjednika Ukrajine godine 2014., postoje antivladine demonstracije na Majdanu koje su aktivno poticali neki političari sa Zapada (iz Amerike najglasnije), postoji referendum na Krimu (ma što tko o njemu mislio) i uključenje Krima u sastav Ruske Federacije, postoje segregacijske mjere novih vlasti u Kijevu u odnosu na Ruse, stanovnike Ukrajine, postoji javna rehabilitacija Stepana Bandere kolaboracionista i ratnog zločinca iz vremena Drugog svjetskog rata i postoje – napokon – desne, nimalo prikrivene neonacističke milicije što će kasnije biti uklopljene u ukrajinsku vojsku, bez da je to promijenilo njihov karakter (ili višenacionalni sastav).
To samo u naznakama. Mogli bismo dodati spaljivanje pedesetak ljudi, protivnika novih vlasti, u opkoljenoj zgradi u Odesi, stalna bombardiranja pobunjenih oblasti Luganska i Donjecka na istoku zemlje (s tisućama mrtvih i golemim materijalnim štetama). Uz to i otvorenu izjavu Victorie Nuland, tada i sada visokopozicionirane dužnosnice u američkom ministarstvu vanjskih poslova, o tome koliko je Amerika uložila u ‘razvoj ukrajinske demokracije’ (čitaj: rušenje Predsjednika koji nije htio pristati na formulu: Ukrajina može ili s Rusijom, ili s Evropskom unijom, ali s obje – ne!), kao i njezin snimljen telefionski razgovor s američkim ambasadorom u Kijevu o tome tko odgovara Washingtonu na kojoj poziciji u novoj vlasti Ukrajine. I ne bismo smjeli preskočiti činjenicu da je u cilju rješavanja pobune na istoku zemlje godine 2015. U Minsku postignut sporazum koji je Kijev obvezivao na davanje značajne autonomije oblastima Donjecku i Lugansku, a koji Ukrajina nikada nije ni pokušala realizirati, niti ju je itko sa Zapada aktivno na to poticao. Ključnu ulogu u koncipiranju Minska-2 igrala je tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, danas na ‘optuženičkoj klupi’ zbog toga što je i zagovarala i prakticirala suradnju s Rusijom.“
Njemačka nova, postmerkelovska vlast pak posebno gadno i nečasno trenira strogoću nad njezinim kancelarskim prethodnikom Gerhardom Schröderom, kojega je nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači uzela na pik udružena s dijelom jastrebova na Zapadu zbog Schröderove bliskosti s Putinom. Iako je Nijemac odbio poziv da uđe u upravni odbor ruskog plinskoga giganta Gazproma, Bundestag mu je ukinuo dio povlastica što ih je uživao kao bivši kancelar te je i Europski parlament pozvao na sankcije protiv njega. Strogo proturusko svrstavanje više se ne zaustavlja samo na riječima, etiketiranje i ucjene prerastaju u djela i globalne difamacije. Histerija se otima kontroli. Slavni ukrajinski redatelj Sergej Loznica na Filmskom je festivalu u Cannesu neki dan zgrozio svu proturusku javnost izjavom da je „nehumano okrenuti se protiv svih Rusa unatoč razornoj invaziji na moju zemlju“. Zbog protivljenja bojkotu Rusije, mnogi su mu sunarodnjaci okrenuli leđa. Ukrajinska filmska akademija je u ožujku izbacila Loznicu iz članstva, jer je odbio sve ruske umjetnike, je li, staviti u isti koš. On je za „ujedinjenje slobodoljubivih i slobodoumnih ljudi u svijetu protiv ruske agresije“, ali to militantnom dijelu ukrajinskih filmaša – među kojima mnogi nisu zaslužili Loznici čistiti cipele – nikako ne ide pod kapu. Samoubilačko svrstavanje? Itekako.
Među rijetkima, a glasnim proplamsajima razuma usred mobilizacijske proturuske histerije, svrstavanja i postrojavanja što već daje, ali tek će dati katastrofalne rezultate na Zapadu, bio je i onaj bivšega američkog državnog tajnika Henryja Kissingera kada je, objavio je vodeći britanski dnevni list The Telegraph, kazao na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu da se „mir u Ukrajini mora ispregovarati u sljedeća dva mjeseca ili Europi prijeti novi, još veći rat. Europski lideri ne bi smjeli zaboraviti na dugoročne odnose i ne bi smjeli riskirati do te mjere da Rusija i Kina postanu trajni saveznici“. Pozvao je Zapad da prestane „pokušavati poraziti ruske vojnike u Ukrajini, jer bi njihov poraz mogao dugoročno destabilizirati Europu. Trenutno raspoloženje u svijetu sugerira da bi poraz Rusije bio fatalan za Zapad jer bi doveo do reorganizacije europske hijerarhije moći. Zapad bi trebao pritisnuti Ukrajinu da prihvati uvjete obustave vatre koji nisu u skladu s njezinim trenutnim ciljevima i stanjem na terenu. Idealno, linija razdvajanja bi trebala biti povratak na prethodno stanje stvari. Inzistiranje na nastavku ratovanja nakon što prođu još dva mjeseca ne bi dovelo do slobode Ukrajine, već do novog rata protiv same Rusije, koja je već 400 godina dio Europe.
U ključnim trenucima povijesti jamčila je da će se održati ravnoteža moći na Starom kontinentu“. Henry Kissinger, kojega je Zelenski smjesta napao zbog, je li, stajališta da Ukrajina mora prepustiti dio izgubljenog teritorija Rusiji, da mora ostati „nenaoružana“ tampon-zona, ne granica NATO-a, nije jedini koji uočava da „Zapad sve teže pronalazi zajednički jezik u tomu kako se suprotstaviti Rusiji“ i kada su zapadne tzv. sankcije „potencijalno dostigle svoj limit“. Unutar EU-a sve je više energetski vrlo neposlušnih (ne samo Mađarska), pa je šef Međunarodne energetske agencije Fatih Birol upozorio u Davosu da će „ovogodišnja zima u Europi biti jako teška. Ne živimo u zemlji snova. Izgubljenu rusku naftu moramo nadomjestiti drugom naftom, čije će cijene dodatno narasti. Već prije no što je Europa uvela embargo na rusku naftu, bogate članice OECD-a su potrošile devet posto svojih zaliha“. Isključenje Rusije iz međunarodne zajednice i sustava plaćanja SWIFT-a, kulture, sporta (čak ni ovogodišnji Wimbledon, teniska Atena, neće biti vjerodostojan, nema bodovanja), etc. nije moguće, a da se Zemlja vjerodostojno okreće oko svoje osi.
Ni bivši američki kongresnik Eris Cantor ne misli da Zapad može ostati jedinstven „nastavi li tražiti sveobuhvatna rješenja, jer bi se u tom slučaju sankcije morale nametati i drugim zemljama, što bi neminovno dovelo do sukoba Zapada i Kine, Indije te ostalih 60 zemalja u svijetu koje nisu podržale UN-ovu rezoluciju kojom je Rusija osuđena za napad na Ukrajinu, SAD bi se mogao naći u vrlo opasnoj situaciji pretjera li svojim zahtjevima i sankcijama. Svi nas moraju podržavati!? Već nas optužuju da valutu svjetskih rezervi koristimo kao oružje. Čak se i naši prijatelji i saveznici počinju pitati: ‘Ako valutu sada tako koristite, i mi bismo se jednom mogli naći na udaru vaših sankcija’. U Kongresu nema jedinstva u odnosu na politiku Bijele kuće“. Indija, kazao je u Davosu ministar energetike Shri Hardeep Puri, neće prestati kupovati naftu iz Rusije, a Saudijska Arabija i ine članice OPEC-a tvrde da „neće posezati za svojim rezervama ne bi li pokrile rupe u potražnji nastale isključenjem ruske nafte iz cirkulacije“. A Europa ne može bez tih rezervi dođe li do potpunog embarga na rusku naftu. Tim više jer su, ustvrdio je u Davosu i Francisco Blanch iz investicijske Bank of America, „zalihe europskih zemalja, Sjeverne Amerike i azijskih članica OECD-a opasno niske. Došlo je do pada zaliha naftnih prerađevina i goriva, a SAD tek treba ući u vrhunac sezone vožnje automobilima“. I što sada? Vrag će znati. Ako?
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tvrdi da želi razgovarati samo s Putinom o okončanju rata, ali SAD/EU/NATO i „partneri“ ne žele ni čuti dok je i posljednji Ukrajinac može držati pušku – ratni su profiti na tuđoj nesreći važnijii i od milijun ljudskih života!? – kao ni Putin za Zelenskog (misli si: nije to humoristički show na ukrajinskoj „dalekovidnici“). Ne samo zato što, zirkajući ispod Bidenovih skuta, je li, nije zreo za ozbiljan razgovor no i zato što je previše Rusa ostalo bez glave ili dijelova tijela na bojišnicama, milijarde spiskane u uništenoj u ratnoj tehnici, odnosno blokirane/uskraćene zapadnim tzv. sankcijama eda bi samo tako pokupio svoje krpice, ostavio manjinske sunarodnjake na nemilost ucrnjenim fanovima Stepana Bandere te na zlatnom pladnju s mašnom povrh vratio Bidenovom potrčku Dombas, Krim i crnomorske luke. Gdje će Zelenski i družba – koja se enormno bogati „solidarnim/humanističkim“ milijardama zdrave međunarodne kešovine – vraćati silan dug SAD/EU/NATO-u i „partnerima“ ustupanjem Ukrajine za lansirne rampe usmjerene prema Moskvi i kemijske tvornice za nastavak proizvodnje službeno zabranjenih oružja za masovno uništenje.
Da je Zelenskom bilo stalo do suradnje, mira i dobrosusjedstva s velikim, bratskim slavenskim narodom na onoj strani Crnog mora, itekoliko je bilo i vremena i razloga za razgovor s Putinom. Znatno prije no s Bidenom, Johnsonom, Stoltenbergom i snishodljivim do gađenja činovništvom u bruxelleskom staklenjaku. Uključivo samodopadnog i u cijeloj priči vrlo marginalnog „ukrajinskog prijatelja“ Andreja Plenovikća koji, sic transit, 12 sati „nenajavljeno“ putuje vlakom brifirati Volodimira Zelenskog u Kijevu o „hrvatskim iskustvima“ u VRA i tzv. mirnom vraćanju (1995.-1998.) „hrvatskog Dombasa i Krima“ u okrilje domovine. Da kojim nemogućim čudom veliki starorimski um nakon 2065 godina uskrsne iz svog formijanskoga vječnog počivališta kod Gajete i digitalnim tup-tup, zvrc-zvrc vidi razloge i nakane svrstavanja i postrojavanja svijeta na rubu ratne i ekološke propasti – koji baš ništa nije naučio od Povijesti – jamačno bi pod smjesta preinačio svoju čuvenu pedagoško-metodičku gnomu u: Historia (non) magistra vitae.
