Poslije bitke svi su generali pametni. Možda i moje razmišljanje i pisanje spada u istu kategoriju, ali unatoč toga, pišem.
Brzopotezni ministar branitelja Mijo Crnoja, podnio je ostavku, kako bi „časno“ odstupio, ne bi li olakšao rad Vlade?
Nisam baš uvjeren da je bilo tako. Osobito stoga što je dan prije samouvjereno tvrdio da ne misli podnijeti ostavku, jer nije kriv. Dva dana preispitivanja njegove „krivice“ ili „nevinosti“, sigurno nisu utrošeni samo na vaganje „zasluga“ i grešaka, već sam uvjeren da ga se lomilo, nagovaralo, uvjeravalo, kako je ostavka jedini način da se predsjedniku Vlade ne natakne omča, a uz to, ispast će časnije nego da mu Orešković otkaže povjerenje.
Tzv. „nezavisni“ stručnjaci, koji su procjenjivali zakonitost Crnojinih postupaka, neuspio je pokušaj zamagljivanja istine i bacanje narodu prašine u oči. Možda su i pokušali naći rupčage u zakonu, ali ako jedan uvaženi odvjetnik, često u javnosti, kaže da namjenski kredit i rok za podizanje kuće na darovanom gradilištu obvezuju, onda ostali stručnjaci nisu mogli dati drugačije mišljenje.
Ako gradonačelnik Samobora javno kaže da Crnoja nije ispoštovao rokove i da nije ni tražio građevinsku dozvolu, kako su „nezavisni“ mogli dati drugačije mišljenje?
Osim toga, zašto ti „nezavisni“ stručnjaci nisu objavili „ekspertizu“ kojom bi svim zlonamjernim medijima zečepili usta i nevinog čovjeka rehabilitirali?
Zaista bi bile nevjerojatne bravure upuštati se u poništavanje tvrdnje exministra kako je vlasnik zemljišta 1:1, i da s njim može činiti što hoće, jer ima aneks ugovora.
Kako se namjenski kredit pod povoljnijim uvjetima može koristiti za put oko svijeta? Kako bi to nezavisni stručnjaci mogli braniti i dokazati ispravnost u ministrovom razmišljanju?
Što bi se dogodilo exministru u premijerovoj pravoj domovini Kanadi kada bi se utvrdila utaja (neplaćanje) poreza (prireza), lažnom adresom? Bi li takvom kršitelju zakona netko dao dva dana, jer je kao „branitelj“ to zaslužio?
Da ne nabrajamo još neke exministrove grijehe, spomenimo tek načetu temu o nepravednom dodjeljivanju nešto preko 90.000 kuna naknade iz HZZO-a. To tek trebaju istražiti pravosudni organi, a ako se utvri da je bilo pogodovanja, to će biti i za kazneni progon.
Upravo je dvodnevno uvjeravanje poslužilo da se saga završi što prije, da se prikrije što se prikriti „dade“, da se exministru dade utješna nagrada, pa ga se imenuje za člana „Radnog tijela za upravljanje državnom imovinom“. Kako čovjek umješno barata imovinom, vidjelo se iz afere, pa zašto ne bi i ovdje pokazao kako to treba činiti?
Odlazak u mirovinu s 40 godina starosti posebna je stigma. Invalidnost koja ti priječi raditi, sigurno priječi i biti ministar, jer je poznato da državni dužnosnici rade i svetkom i petkom, i radno vrijeme im nije 8 sati dnevno. Kako bi invalid mogao tako dugo biti na radnom mjestu?
Bilo kako bilo, ni u kom slučaju nije se smjelo dogoditi stavljanje izglasavanja nepovjerenja na sjednicu Sabora, jer bi koalicija došla u pitanje, a time u pad Vlade. Zato je morao „dobrovoljno“ odstupiti!
Možda bi nakon svih napisa u ovoj aferi, i brzopotezni ministar odustao od registra izdajnika?
Ono što još osobno zamjeram exministru je i lakrdija od primopredaje dužnosti u zgradi Ministarstva. Zamislite da su u druga ministarstva nahrupili štićenici određenih resora? Napr. u Ministarstvo prosvjete, zdravlja, turizma i sl.
Poseban način nepoštivanja Ustava je bilo dovođenje biskupa Košića, koji je „raskužio“ prostorije Ministarstva i „posvetio“ prisutne. Ako se ne varam, po Ustavu je Hrvatska sekularna
država, što znači da crkvi nije mjesto u institucijama Države.
A da cijela priča bude još apsurdnija, baš posvećeni ministar trajao je najkraće, jer je odstupio zbog afere koju je sam zakuhao. Mediji su to samo predstavili javnosti!
Očito sveta voda i molitva nisu bili prave kvalitete.
Exministrovo imenovanje i zakletva, unatoč posveti, bačeni su u Košić za smeće!
