Globalni izazovi poput migracija, digitalne regulacije i klimatskih promjena nisu jedinstveni za Europu, a EU ih rješava s velikom dozom otpornosti i inovativnosti.
Članak Samuela Samsona, višeg savjetnika u Uredu za demokraciju, ljudska prava i rad (DRL) američkog State Departmenta, objavljen 27. svibnja 2025. na službenom Substack kanalu pod naslovom “Potreba za civilizacijskim saveznicima u Europi”, predstavlja još jednu od bizarnih kritika europskog političkog i društvenog trenutka.
Prikažimo ponajprije Samsonov tezarij:
SAD i Europa dijele duboku povezanost temeljenu na zajedničkoj kulturi, vjeri, obiteljskim vezama i zapadnjačkoj civilizacijskoj baštini, koja proizlazi iz tradicije prirodnog prava, etike vrline i nacionalnog suvereniteta, od Atene i Rima, preko srednjovjekovnog kršćanstva, do američkih osnivačkih dokumenata. Trumpova administracija upozorava na unutarnje prijetnje Europi, poput odustajanja od temeljnih vrijednosti, što je istaknuo potpredsjednik Vance na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji.
Nakon dva svjetska rata, Europa je stvorila nadnacionalne strukture za sprječavanje sukoba, no obećanje globalnog liberalizma o “kraju povijesti” propalo je. Umjesto jačanja demokracije, Europa se suočava s cenzurom, masovnim migracijama, ograničenjima vjerskih sloboda i ugrožavanjem izbornog procesa. U Ujedinjenom Kraljevstvu hapse se kršćani zbog tihe molitve, u Njemačkoj se nadziru i cenzuriraju građani zbog kritika globalizacije, a EU-ov Zakon o digitalnim uslugama guši slobodu govora. Političke stranke i kandidati, poput AfD-a u Njemačkoj ili Marine Le Pen u Francuskoj, suočavaju se s diskriminacijom i zabranama.
Ove taktike podsjećaju na cenzuru i demonizaciju u SAD-u protiv predsjednika Trumpa i njegovih pristaša. Globalni liberalni projekt ugrožava demokraciju i zapadnu baštinu, zamjenjujući kulturne korijene centraliziranom moći. Europa koja odbacuje svoje vrijednosti slabija je protiv vanjskih i unutarnjih prijetnji. SAD poziva na obnovu zajedničke baštine, zaštitu slobode govora, sigurnost granica i poštene izbore. Partnerstvo SAD-a i Europe mora se temeljiti na zajedničkim vrijednostima, a ne na globalističkom konformizmu, kako bi zapadna civilizacija ostala izvor vrline, slobode i blagostanja.
Potkopavanje partnerstva
To bi, dakle, bio sažetak Samsonove misinterpretacije europske stvarnosti. U najboljoj tranatlanticističkoj volji da se s onu stranu bare pronađe saveznika, sve ćemo češće pronaći neskrivenu volju za omalovažvanjem i destrukcijom: EU kao današnjoj SAD smeta.
Samson će tako u svom izlaganju iznijeti niz teza koje su oštre i često pristrane optužbe protiv Europe, ističući navodne probleme poput digitalne cenzure, nekontrolirane migracijske tokova, ograničavanja vjerskih sloboda te – možda najznačajnije – ugrožavanja demokratskih principa i vrijednosti koje su stoljećima definirale zapadnu civilizaciju. Međutim, ove tvrdnje, iznesene bez adekvatnog konteksta i često zanemarujući višedimenzionalnost stvarnosti, predstavljaju uprošćeni, a ponekad i netočan prikaz europskih prilika, koji dodatno potkopava već napeto transatlantsko partnerstvo.
Propitajmo sada ključne teze koje iznosi Samson, već i zato da ukažemo na potrebu konstruktivnog, ravnopravnog dijaloga u suočavanju s globalnim izazovima.
Snaga demokracije u srcu EU
Samsonova tvrdnja da Europa predstavlja “žarište digitalne cenzure” i da se u njoj sustavno urušavaju demokratski procesi značajno odstupa od stvarnog stanja. Europska unija ne samo da počiva na čvrstim demokratskim temeljima koje jasno definira članak 2. Ugovora o Europskoj uniji, već kontinuirano radi na njihovom unapređenju i zaštiti. Ti temelji obuhvaćaju načela demokracije, vladavine prava, poštivanja ljudskih prava i sloboda, a njihova provedba nadzire se putem Europskog parlamenta, izravno biranog od strane građana svih 27 država članica, te neovisnih institucija poput Europskog suda pravde.
Sumnjive karakterizacije Akta o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA), koje Samson etiketira kao “orvelovski instrument”, zaboravljaju da je njegova svrha uspostaviti jasna i transparentna pravila za moderiranje online sadržaja, s ciljem suzbijanja dezinformacija i govora mržnje, a pritom štiteći slobodu izražavanja. Takve regulative zapravo predstavljaju odgovor na suvremene izazove digitalnog doba, usmjerene prema zaštiti demokratskog diskursa, a ne njegovom gušenju. Primjer njemačkih napora u borbi protiv kibernetičkih prijetnji, poput poznatog hakerskog napada na Bundestag 2016. godine, ilustrira kako države članice djeluju da očuvaju integritet demokratskih procesa, bez ugrožavanja prava i sloboda svojih građana.
Samsonova tendencija da pojedinačne slučajeve, poput uhićenja u Velikoj Britaniji vezanih uz javne prosvjede ili online izražavanje, predstavlja kao dokaz sustavne represije ne odražava realnost složenih demokratskih sustava u kojima se svaka odluka podvrgava pravnoj kontroli i javnoj raspravi. U Velikoj Britaniji, primjerice, sloboda govora zaštićena je Zakonom o ljudskim pravima iz 1998., dok se u Njemačkoj nadzor nad ekstremističkim grupama provodi na temelju transparentnih i dokumentiranih prijetnji demokratskom poretku, što uključuje i djelovanje dijelova stranke Alternative za Njemačku (AfD) povezane s neonacističkim aktivnostima (Savezni ured za zaštitu ustava, 2023.). Slično, pravosudni postupci protiv političkih figura poput Marine Le Pen u Francuskoj odnose se na optužbe za financijske nepravilnosti i podliježu neovisnim sudskim procesima, a ne predstavljaju političku represiju.
Migracije kao dio povijesne i kulturne dinamike
Samsonova kritika “masovnih migracija” kao prijetnje europskoj kulturnoj baštini zanemaruje duboku povijesnu istinu o migracijama kao nezaobilaznom i oblikotvornom faktoru europske povijesti. Europa je stoljećima bila poprište dinamičnih migracijskih procesa – od rimskog perioda, preko srednjovjekovnih selidbi naroda, pa do modernih migracija u poslijeratnom razdoblju koje su oblikovale gospodarske i društvene strukture.
Europska unija upravlja migracijskim pitanjima kroz Zajednički europski sustav azila, nastojeći uskladiti humanitarne obveze sa sigurnosnim interesima država članica. Programi integracije, poput njemačkih tečajeva jezika, obrazovnih i građanskih inicijativa, služe promicanju društvene kohezije i međusobnog razumijevanja, ne ugrožavajući pritom nacionalni identitet i kulturnu posebnost. Tvrdnja da Europa “napušta svoju zapadnu baštinu” pokazuje nerazumijevanje njene povijesne sposobnosti prilagodbe i integracije različitih utjecaja.
Baština Europe, duboko ukorijenjena u grčkoj filozofiji, rimskom pravu i kršćanskoj etici, kroz stoljeća se obogaćivala renesansnim, prosvjetiteljskim i suvremenim globalnim utjecajima. Slogan EU-a “Ujedinjeni u raznolikosti” najbolje odražava upravo tu ravnotežu između zajedničkih vrijednosti i poštivanja različitosti.
Napadi na zemlje poput Mađarske, koje Samson u nekim dijelovima brani, u stvarnosti proizlaze iz zabrinutosti za narušavanje vladavine prava i neovisnosti medija, što je jasno pokazano u izvješćima Europske komisije o stanju demokracije i pravne države (Izvješće EU-a o vladavini prava, 2022.), a ne iz pitanja kulturnog identiteta.
Izborni integritet i pluralizam
Samsonove optužbe koje povezuju izborni integritet s označavanjem stranaka poput AfD-a kao ekstremističkih ili pravosudnim istragama protiv pojedinaca poput Marine Le Pen ne odražavaju puni politički i pravni kontekst. Njemački nadzor nad određenim dijelovima AfD-a temelji se na dokumentiranim prijetnjama demokratskom poretku, a sudski procesi u Francuskoj provode se u skladu s načelima neovisnosti pravosuđa. Europska unija kroz misije za promatranje izbora aktivno promiče transparentne, slobodne i poštene izborne procese. Zemlje poput Poljske i Rumunjske imaju razvijene višestranačke sustave koje su međunarodni promatrači ocijenili kao legitimne. Kritike upućene Mađarskoj zbog promjena u izbornoj legislativi, koje navodno favoriziraju vladajuću stranku Fidesz (Indeks demokracije EU-a, 2023.), rezultat su zabrinutosti za demokratske norme i vladavinu prava, a ne pokušaja političkog suvereniteta.
Dijalog, a ne podjela
Samsonov prikaz Sjedinjenih Država kao jedinstvenog moralnog arbitra koji “poučava” Europu propušta sagledati duboku i višeslojnu prirodu transatlantskog partnerstva. Obje strane suočavaju se s vlastitim izazovima – SAD se bori s pitanjima izbornog integriteta i regulacije digitalnih platformi (npr. kontroverze oko izbora 2020.), dok Europa često mora balansirati između složenih birokratskih procedura i potrebe za brzom reakcijom na globalne promjene. Umjesto unilateralnih kritika, potrebna je međusobna suradnja, dijalog i razmjena iskustava.
Europsko-američka suradnja kroz NATO savez, trgovinske sporazume i zajedničke klimatske inicijative svjedoči o dubokoj integraciji i zajedničkim interesima. Inicijative poput Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) ističu europsku inovativnost, a SAD može puno naučiti iz takvih primjera. Samsonov poziv na “obnavljanje zapadne baštine” često romantizira prošlost, zanemarujući činjenicu da snaga Zapada i njegove budućnosti leži u sposobnosti prilagodbe i modernizacije temeljnih vrijednosti u skladu s novim izazovima – od digitalnih prava do pitanja socijalne pravde i rodne ravnopravnosti.
Razotkrivanje alarmističkih narativa
Narativ o “demokratskom nazadovanju” Europe koji Samson iznosi predstavlja pretjeranu i netočnu interpretaciju složenih društvenih i političkih procesa. EU je donio razdoblje mira bez presedana u Europi, ostvario je rast BDP-a po stanovniku od oko 20% u posljednja dva desetljeća (Eurostat, 2024.) i omogućio obrazovanje više od 12 milijuna mladih ljudi kroz programe poput Erasmus+. Sloboda izražavanja i vjerska sloboda čvrsto su zaštićene brojnim pravnim okvirima, uključujući Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Globalni izazovi poput migracija, digitalne regulacije i klimatskih promjena nisu jedinstveni za Europu, a EU ih rješava s velikom dozom otpornosti i inovativnosti.
Poziv na zajedništvo
Umjesto polarizacije i međusobnih optužbi, Sjedinjene Države i Europska unija trebaju nastaviti jačati međusobni dijalog i suradnju u rješavanju zajedničkih problema. Europa nije “propali saveznik” kako je često predstavljaju, već ključni partner i saveznik koji svojim demokratskim vrijednostima i gospodarskim potencijalima upotpunjuje snagu i utjecaj SAD-a u svijetu. Zajedničkim radom na suvremenim izazovima poput umjetne inteligencije, sigurnosnih prijetnji i klimatskih promjena, transatlantski savez može ostati svjetionik demokracije i stabilnosti u vremenu dubokih globalnih promjena.
