U subotu su izborni natjecatelji organizirali aktivnosti kako bi pridobili medijsku pažnju baš za sebe. Premda su neke od poruka bile itekako žestoke, u usporedbi s proteklim tjednom i svime što je proizašlo iz predsjednikove najave da s Pantovčaka želi sići u izborni ring, vikend-kampanja prošla je skoro pa u revijalnom tonu. Što se iz nje dade iščitati?
Nakon što je predsjednik Republike uskovitlao duhove i tjedan dana okupirao medijski i politički prostor svojim isticanjem želje da bude idući mandatar te sudjeluje u izbornom procesu (što je, podsjetimo, posve suprotno koncepciji parlamentarne demokracije izražene ustavom nakon amandmana koje je usvojila Račanova vlada) i nakon što je reakcije Ustavnog suda interpretirao u najnegativnijem mogućem svjetlu (implikacija poništenja izbornih radnji odnosila se na njegovu kandidaturu na nekoj listi, a ne na poništenje datuma ili rezultata izbora), atmosfera se tri tjedna prije izbora nekako vratila u normalu. Dakako, normalu koju očekujemo od predizborne kampanje, bilo da se radi o njenom neformalnom dijelu, bilo o onom službenom dijelu koji tek slijedi nakon što Državno izborno povjerenstvo objavi sve pravovaljane liste uoči Uskrsa.
U subotu, u istom danu, čak više-manje istodobno, razni izborni natjecatelji organizirali su aktivnosti kako bi pridobili medijsku pažnju baš za sebe. Premda su neke od poruka bile itekako žestoke, u usporedbi s proteklim tjednom i svime što je proizašlo iz predsjednikove najave da s Pantovčaka želi sići u izborni ring, vikend-kampanja prošla je skoro pa u revijalnom tonu.
Predizborna šetnja
Nakon prosvjeda na Markovu trgu oporbene stranke na centru i lijevo od centra bile su najavile još jedan prosvjed, u pet gradova, za ovu subotu. Međutim, u međuvremenu je Sabor raspušten, a izbori raspisani, tako da je ovaj prosvjed zapravo postao predizborna šetnja. Broj ljudi je manji negoli na Markovom trgu, no čini se da organizatori nisu niti htjeli postići neku masovnost. Naime, na Europski trg u Zagrebu, gdje je bila krajnja destinacija oporbene povorke, prostorno ne omogućava okupljanje jako velikog broja ljudi.
Stranački prvaci i prvakinje tako su se rasporedili po gradovima da svugdje bude prisutno po nekoliko stranaka, s time da se nije moglo izbjeći dojam da u nekima od njih neke od stranaka nisu organizirane na terenu (primjerice, u Varaždinu su pored SDP-ovaca, bili, dakako, Reformisti, kojima je ta županija baza, dok zelenih majica i zastava stranke Možemo nije bilo za vidjeti). Općenito, za razliku od prosvjeda na Markovu trgu, u ovoj oporbenoj šetnji u pet gradova puno više je do izražaja došla organizacija stranačkih članova i pristaša, uz vizualnu prepoznatljivost (šuškavci, majice, naljepnice, zastave, prethodno izrađeni transparenti). Također, premda stranke nikada ne vole priznati da reagiraju na tuđe kritike, na zagrebačkoj šetnji su trobojnice puno snažnije bile istaknute u prvim redovima nego li na Markovu trgu. Dok se žestinom izričaja donekle istaknuo Ranko Ostojić u Splitu, u Zagrebu je sve prošlo u relativnom mirnom tonu, s time da je Grbin i dalje inzistirao na korištenju parola, dok je Benčić ipak pripremila i govor koji je bio sadržajniji, tj. više usmjeren na program. Općenito, i dalje je u prvom planu bila argumentacija o korupciji i zarobljenim institucijama kao uzroku iseljavanja i socijalnog raslojavanja.
Dvoranom na dvoranu
Domovinski pokret se istovremeno sa šetnjom stranaka lijevo od centra, u velikom broju okupio u dvorani Lisinski, vjerojatno baš tamo kako bi konkurirao HDZ-u koji je na tom istom mjestu nedavno bio te se ponovno predstavio kao narodskija, autentičnija alternativa premijerovoj stranci. Na skupu su se mogle čuti poruke koje odišu protuelitizmom i euroskepticizmom. Optuživalo se druge za lažno domoljublje, govorilo o globalizmu i centrima moći i sličnim pojmovima kakve srećemo kod teoretičara zavjera.
Zanimljivo je da su, poput HDZ-a, imali i niz video-javljanja srodnih političkih opcija iz inozemstva koje su im pružile podršku, uključivši i Janeza Janšu čija je Slovenska demokratska stranka članica europskih pučana, zajedno s HDZ-om. Na skupu je dominirao narativ o opasnosti po domovinu i potrebi novih žrtava, a Penava i Kolakušić, koji će, čini se, biti koalicijski partner domovinaca, spominjali su i nešto što su nazvali drugim domovinskim ratom. Velik prostor dobila je i tema migracija kojoj se pristupalo iz vizure teze o zamjeni stanovništva. Dakako, u istom dahu govorilo se i o sjenkama bivše države i službi iz te države. Dok je mostovcima dežurna babaroga Pavao Vujnovac i domovince nazivaju tajkunskom strankom, na skupu u Lisinskom su kao babaroge još jednom istaknuti Pupovac i Soros.
Hod po terenu
Ministri su se razmilili diljem zemlje, obilaze se gradilišta, režu se vrpce, dodjeljuju se plakete. Predsjednik, koji je srećom odmah rekao da neće sudjelovati u oporbenoj subotnjoj šetnji, također je zaključio da je pravo vrijeme za učestalija putovanja uzduž i poprijeko države kako bi mogao u raznim prigodama na izjavama za medije slati poruke koje se, na ovaj ili onaj način, tiču aktualnih izbora. Predsjednik je svakako sada puno jače sklon dati put pod noge nego što je to prije nego je odlučio sići si Pantovčaka i skinuti rukavice. Mostovci su također vikend iskoristili za hod po terenu te su općenito najavili kako će umjesto predizbornih skupova svoju kampanju usmjeriti na susrete s građanima, odnosno obilazak zemlje. Premijer se zajedno sa stranačkim suradnicima odlučio projicirati nezabrinutost spojivši načelno nepolitički događaj – dan mimoza i prigodne akcije podizanja svijesti o raku dojke na Cvjetnom trgu – s davanjem izjava koje ponovno pokušavaju skrenuti kampanju na priču o makroekonomskim pokazateljima, a diskurs o korupciji i zarobljenim institucijama, na kojima inzistiraju SDP, Možemo i manji partneri, ali i Most, gurnuti u drugi plan.
Programi i liste
Osim Mostovog programa, čije je predstavljanje ostalo u sjeni Milanovićeva groma iz vedra neba i 13 poteza koje su predstavili iz Možemo te par socioekonomskih mjera koje su spomenuli SDP-ovci i Plenkovićevih makroekonomskih najava, na konkretnija programska sučeljavanja morat ćemo pričekati još koji dan, kada budu finalizirane kandidacijske liste te predane DIP-u.
Iako još ne znamo točno tko će gdje i kako biti na listi, konture su ipak već dadu raspoznati. Možemo naposljetku ide samostalno u svim jedinicama, što i više odgovara njihovim zamislima maksimalne diferencijacije od SDP-a. Može li ta stranka doista samostalno konkurirati za mandate u slavonskim izbornim jedinicama, drugo je pak pitanje. Kako je najavljeno u Lisinskom, Kolakušić bi se trebao pojaviti na listi Domovinskog pokreta, no ostaje nejasno dolazi li i Sinčić s njim u paketu. HNS si je osigurao parlamentarno preživljavanje točkastom koalicijom s HDZ-om, a HDZ si je pak zajedničkim nastupom ponešto poboljšao šanse u III. izbornoj jedinici, gdje inače dominira SDP. Inače, u toj, najsjevernijoj izbornoj jedinici, u redove Mosta vraća se Robert Podolnjak.
U čudnovatom kljunašu nove izborne geografije, u VII. izbornoj jedinici, moguća je zanimljiva situacija u kojoj bi SDSS ponudio listu te time konkurirao i za četvrti mandat, te time ušao u izravan sraz za birače sa SDP-om. SDP i partneri ponovno neće imati listu za birače u inozemstvu, no navodno Ljubo Ćesić Rojs namjerava pomrsiti račune HDZ-u svojom neovisnom listom u XI. izbornoj jedinici. Hoće li u susjednoj BiH doći do dodatne mobilizacije upravo zato što izborna srijeda otežava pristup biralištima, ostaje za vidjeti.
Za kraj, ono što je poremetilo stanovito ispuhivanje strasti jest vijest da su u autu izabranog šefa DORH-a Turudića pronađena dva puščana zrna. Istraga je u tijeku te ne treba spekulirati o počinitelju, no ovakav događaj svakako može unijet nemir i zabrinutost da je društveno ozračje ozbiljno skrenulo u tmurne vode. Vladajući se nisu libili uvijeno sugerirati da je predsjednikov diskurs mogao dati ključan doprinos ovako nečemu, dok su neki izraziti kritičari Turudića insinuirani da cijela stvar nije autentična ili da ovakvo što ponovno potvrđuje njihove tvrdnje kako se radi o osobi koja je ostvarivala kontakte s ljudima koji nisu, što bi se reklo, građani na dobrome glasu.
Bilo kako bilo, za nadati se da će se ovaj događaj rasvijetliti, a da će iduća tri tjedna biti više fokusirana na programska, a manje osobna sučeljavanja, na borbu ideja, a ne parola te na barem minimum korektnog ponašanja kako bi građani u miru mogli donijeti odluku za tri tjedna. Ponovimo, zemlja nije u izvanrednom stanju, ali da bi to tako ostalo, bitno je da svi izborni akteri poštuju institucije, Ustav i zakone i suzdržavaju se od izjava koje dolijevaju ulje na vatru, a posljednjih dana, ne da se dolijevalo ulje na vatru, već se bacalo baterije u peć.
