Sporo, ali ipak se kreće pa će se uskoro pred gradskim zastupnicima u zagrebačkoj Skupštini naći prijedlozi za promjenu naziva četiriju ulica koje nose imena dužnosnika iz vremena ustaške Nezavisne Države Hrvatske na području Ivanje Reke, odnosno gradske četvrti Peščenica.
Radi se o ulicama Filipa Lukasa, Vladimira Arka, Antuna Bonifačića i sarajevskog nadbiskupa Ivana Šarića. Na njihovom primjeru Svjetski židovski kongres upozorio je da se radi o najkonkretnijim i najvidljivijim primjerima povijesnog revizionizma u javnom prostoru, budući da je riječ o imenovanju ulica po pojedincima koji su na različite načine i u različitom kapacitetu bili povezani s ustaškim pokretom i NDH te bili istaknuti suradnici tog nacifašističkog, marionetskog i anticivilizacijskog režima.
Komentirajući najavu promjene imena na konferenciji za medije gradonačelnik Tomislav Tomašević je kazao kako ulice koje su u Zagrebu nazvane po ustašama treba preimenovati.
– To je jednostavno civilizacijsko pitanje. Nije normalno da u glavnom gradu budu i dalje ulice koje nose imena ustaša - smatra Tomašević, koji je nedavno na obilježavanju dana Holokausta najavio da je ovo preimenovanje uvod u povratak naziva Trga Maršala Tita, ali se za sada o tome službeno šuti.
Predsjednica skupštinskog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Rada Borić potvrdila nam je da je prijedlog za preimenovanje stigao do Odbora, ali ne i prijedlog za nova imena.
- U Fondu postoje brojna imena pa će se u suradnji s lokalnom samoupravom donijeti prijedlog za imenovanje - kazala je Borić, a na upit da li postoje neki konkretni prijedlozi za povratak imena trga maršala Tita odgovorila da za sada „nema novih inicijativa“.
Povjesničar Ivo Goldstein, jedan od onih koji je od Vijeća gradske četvrti Peščenica zatražio preimenovanje ulica, kazao je kako je ugodno iznenađen ovakvim razvojem događaja.
- Mislio sam da će sve ići puno sporije i drago mi je da sam se prevario - kazao je Goldstein te dodao kako je inicijator i glavni pokretač za traženje preimenovanja Erol Šehu, a uključili su se i Documenta, Hrvoje Klasić i drugi.
– Deustašizacija je civilizacijska potreba i to je bilo nužno da se uradi. Kada je u pitanju povratak trga maršala Tita to je također civilizacijska potreba i konačni povratak bio bi kruna cijelog procesa. Sama procedura i ukidanje naziva trga maršala Tita učinjena je na krivi način, jer je tadašnji gradonačelnik Bandić time trgovao kako bi opstao na vlasti, a da nije ni obavijestio svoje birače. Nekoliko je razloga za nužnost povratak Titovog trga, a među njima je i taj da je Tito u temeljima hrvatskog Ustava, jer je inicijator i pokretač ZAVNOH-a kojim se formirala federalna Hrvatska, temelj današnje Hrvatske - naveo je Goldstein te podsjetio kako su inicijatori promjene naziva trga maršala Tita kao argument za promjenu imena naveli da je na papiru Tito svrstan među deset najvećih zločinaca 20. stoljeća.
– To je svinjarija koju su prenijeli iz nekog četničkog pamfleta što samo po sebi govori o čemu se tu radi. Tito nije čovjek bez mane, ali svi velikani su ih imali i po toj logici nitko od njih ne bi imao ulicu ili trg. Ovdje se radilo o jednom desničarskom projektu koji je anticivilizacijski i to treba ispraviti - zaključio je Goldstein.
Inače, kako piše Jutarnji list pomalo iznenađujuće, spomenuti je zahtjev dobio opću podršku, i to različitih političkih opcija. Tamošnje Vijeće ima 19 članova, a na čelu mu je Nikola Zdunić iz Možemo, ali "za" je glasalo svih 18 vijećnika i vijećnica (jedna vijećnica bila je spriječena), a to znači i iz SDP-a, HDZ-a, Mosta, BM365 te Nezavisne liste Vesne Škare-Ožbolt.
U zaključcima se nadležnom odboru Gradske skupštine Zagreba predlaže "da u suradnji s HAZU-om, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i ostalim meritornim institucijama utvrdi opravdanost prijedloga/inicijative". Od zagrebačke Skupštine zatraženo je da se stanovnicima navedenih ulica podmire troškovi zbog promjene osobnih dokumenata, kao i da eventualna nova imenovanja ulica predloži Vijeće MO Ivanja Reka. Takvo političko jednoglasje je inače rijetkost u Hrvatskoj, a ostaje da vidimo kako će sve to proći gradskom Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova te na skupštini Grada.
Rada Borić ocijenila je kako je vrlo važno da su prijedlog za preimenovanje ulica po dužnosnicima NDH jednoglasno podržali svi članovi vijeća i to svih političkih opcija.
– To je dobar znak da postoji konsenzus oko razumijevanja što je u temelju hrvatske države, a čija imena nisu u skladu s vrijednostima antifašizma i humanizma - navela je Borić.
Životopisi četvorke koja ostaje bez ulica govore da su bili odani ideji Pavelićeve marionetske države, a industrijalac Vladimir Arko za života je mijenjao političke opcije i prilagođavao se kako bi razvijao svoj biznis zasnovan na proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića. Poslije Prvog svjetskog rata bio je član Demokratske stranke Svetozara Pribićevića, a nakon uvođenja šestosiječanjskog režima 1929., prišao je Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci. Od 1941.-45. opskrbljivao je i njemačku, talijansku i hrvatsku vojsku svojim proizvodima. Poslije rata optužen je za suradnju s okupatorom, a prilikom uhićenja u tvornici ispio je cijankalij.
Antun Bonifačić tijekom NDH bio je nadstojnik Odjela za kulturne veze pri Ministarstvu vanjskih poslova NDH, nakon čijeg je sloma otišao u Rim, 1947., a potom u Brazil i kasnije u SAD. Jedno je vrijeme s Vinkom Nikolićem uređivao Hrvatsku reviju, a potom mjesečnik Nezavisna Država Hrvatska. Bonifačić spada u skupinu do kraja odanih sljedbenika Ante Pavelića, jer je nakon smrti Stjepana Hefera tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća preuzeo vodstvo Hrvatskoga oslobodilačkog pokreta (HOP), čiji je utemeljitelj poslije rata u emigraciji bio Ante Pavelić.
Filip Lukas je također politički vrludao pa je tako u politički život ušao kao pravaš i zagovornik jugoslavenske ideje te je 1918. s ushićenjem dočekao proglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Postao je predsjednik Matice hrvatske mjesec dana prije atentata na Stjepana Radića, u kolovozu 1928. godine. Uvođenjem Šestojanuarske diktature i događaja koji su slijedili, Lukas je postao hrvatski nacionalist, koji je otvoreno veličao i podržavao Pavelića i ustaštvo.
I sarajevski nadbiskup Ivan Šarić tijekom rata je otvoreno i žustro podržavao ustaški režim i surađivao s njime, a čak je i napisao nekoliko pjesama Anti Paveliću, od kojih je najpoznatija „Kad sunce sja“, koja je izašla u njegovim novinama na Božić 1941. Zajedno s reis-ul-ulemom Fehimom Spahom, podržao je okupaciju i stvaranje NDH, te su pozvali sve svećenstvo, kao i sve vjernike da se aktivno uključe za pomoć i stvaranje te okupatorske tvorevine. Sa Spahom je 30. travnja 1941. prisustvovao zakletvi ustaške vojske u Sarajevu. Tu svoju podršku Paveliću i režimu pružao je sve do samog kraja rata.
Spomenuta četvorka, kao i brojni drugi, poput doglavnika Mile Budaka - ovih dana i on je izgubio ulicu u Slavonskom Brodu - koji su djelovali u NDH i dali svoj doprinos „okrvavljenu“ tog režima i stradanjima brojnih nedužnih i nevinih svojim djelovanjem i radom negativni su povijesni relikti, i kako reče Ivo Goldstein, civilizacijska su sramota s kojom suvremena Hrvatska ne smije i ne može imati veze.
