Neslužbeni glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije, Ivan Miklenić, u svojem redovitom uvodniku u Glasu Koncila, predložio je kako bi vrijeme do slijedećih parlamentarnih izbora trebao upotpuniti mandat prijelazne vlade stručnjaka i time nakon dugo vremena pogodio u središte stvari.
Za isti se scenarij, valjda još od imenovanja Marija Montija za premijera Italije, zalaže i predsjednik Ivo Josipović. Javna je tajna kako mediji-neslužbeni glasnogovornici Predsjedničkih dvora priželjkuju na tome mjestu čelnika Nacionalnog foruma Nikicu Gabrića. Koga na tome mjestu priželjkuje HBK možemo samo nagađati no jedan tjednik blizak HBK-u ovih dana donosi pak specijal o "tajnom političkom planu Rimokatoličke crkve" za parlamentarne izbore. Kako kaže jedan kolega, ne bi Crkva predlagala, makar i neslužbeno, takav scenarij, da već nisu sastavili cijeli kabinet. No, je li doista Rimska crkva u Hrvatskoj naumila krenuti putem Gabrićevog prosvijećenog upravljanja?
Europska komisija ocjenjuje kako je u 28. članici EU stanje lošije nego ikada. Predviđaju daljnje ekonomske padove jer imamo veliki vanjski dug, sve slabiji izvoz, visoko zadužene tvrtke, veliku, skupu i neefikasnu javnu upravu te vrlo slabu sposobnost prilagodbe. Handelsblatt ovih dana piše kako je Hrvatska u poslovnom smislu smještena uz bok Botswane, a prema stanju korupcije uz bok Namibije.
Kad smo kod prilagodbe, ovaj tjedan je Vlada RH predložila, sam Bog zna, koji po redu rebalans proračuna. Podsjetimo, prvi rebalans proračuna za ovu godinu donijeli smo još prije početka godine! Prema ekonomskom analitičaru Željku Lovrinčeviću niti ovaj rebalans ne pokazuje ništa osim konačne kapitulacije vlasti u gospodarskom pogledu jer propuštena je možda posljednja prilika za samostalnu konsolidaciju javnih financija. Gospodarstvo je dodatno opterećeno, dio privatnih financijskih sredstava gotovo nacionaliziran, a porezna presija ostala je jednaka.
Nesposobnost vlasti ide i dalje. U jeku možda najznačajnije krize za Uniju od njenoga nastanka, premijer odlazi na godišnji odmor u trajanju od dva tjedna u Australiju i na Novi Zeland. U ukrajinskoj krizi hrvatska diplomacija upadljivo ne čini ništa. Hrvatska nije neki čimbenik međunarodnih odnosa, reći će mnogi. No, ova kriza ipak se tiče i Hrvatske. Većina se hrvatskih vojnih zrakoplova, naime, nalazi u remontnom zavodu u Odesi, a rok za isporuku dijela njih je 16. ožujka, dan kada će izgledno Krim izglasati neovisnost od Ukrajine na referendumu te sama ta isporuka, a time i zračna sigurnost zemlje, dolaze pod znak pitanja.
Dodajmo nesposobnosti i već opjevanu istovjetnost metodologije upravljanja sviju dosadašnjih izabranih političkih opcija u nas, njihov politički marketing u vidu zapošljavanja većine glasača pod okriljem proračunskog novca i uvidjet ćemo kako bez nekog radikalnijega scenarija ucijenjene političke opcije neće učiniti nužne iskorake za političko ekonomski boljitak.
Postojeći liberalno-demokratski poredak, temeljen na redovitoj smjenjivosti upravljača, dužnih brinuti za opće dobro, urušava se kako pod anomalijama nastalima prilagodbom sustava oligarhiji, tako i pod novim političkim savezima koji traže izlaze u reformi toga sustava, pa i stavljanju dosadašnjeg sustava pod upitnik. Vidjeli smo to u referendumu potkraj prošle godine i u pripadajućoj mu grupi za pritisak koja ga je organiziala. Nastavno na to, pisali smo već, došlo je do formiranja novoga saveza koji bi mogao biti spomenuti "tajni plan Crkve za parlamentarne izbore". No, i druge političke grupacije bliske redefiniciji političkoga poretka u platonističkom smislu, tvore nove saveze, poput novoga građanskoga saveza Nacionalnog fronta i HSLS-a koji niti ne skrivaju želju demokratskim putem uvesti vladavinu odličnika.
Tim savezima, za koje je upitno predstavljaju li neki novitet na političkoj sceni u suštinskome smislu, svakako treba vremena za konsolidaciju i profilaciju koje neće moći dobiti ukoliko će javni prostor okupirati postojeće nesposobne političke oligarhijske strukture često u potpunom nesnalaženju s vremenom i prostorom. Naravno, te su strukture više nego povezane s medijskim moćnicima ove zemlje.
Stoga Miklenić poziva: "Prijelazna i privremena tehnička Vlada stručnjaka omogućila bi i nužno potrebno vrijeme za demokratsko konsolidiranje, pozicioniranje i osposobljavanje političkih stranaka i novih saveza, nastalih u procesu okrupnjavanja, a omogućila bi i biračima da bez kažnjavanja ikoga biraju opciju za koju se nadaju da bi mogla služiti stvarnomu općemu dobru svih hrvatskih građana i države Hrvatske.".
Ivan Miklenić, dakle, predlaže vladu odličnika koja će nas pripremiti za reformu političkih struktura i povratak idealu politike za opće dobro. Možda je doista jedini način oporavka ovoga društva takva vlast s kratkim i ograničenim mandatom izvan postojećih političkih struktura i metodologija, koja će učiniti nužne rezove, ozdraviti javne financije i dopustiti ovome skoro pa udavljenom gospodarstu odahnuti.
Nevolje su dvije. Prva, o tomu se moraju dogovoriti predsjednik i parlamentarni klubovi, a njihovo dosadašnje kadroviranje vrlo je često pokazalo da nisu spremni za takav iskorak. Druga, mnogo opasnija, postavlja se pitanje tko bi kontrolirao takvu vladu kako ne bismo kao društvo otklizali u potpunu suspenziju demokracije?
Izvor: seebiz
