Margot Wallström, švedska je ministrica vanjskih poslova, lapidarnom izjavom da će, ne bude li pravodobno – dakle: odmah! – uvjerljivo djelovala na svladavanju izbjegličke krize, Europska unija dovesti u pitanje svoju globalnu vjerodostojnost, zapravo izrekla presudu nad otvorenom rakom u kojoj već leži njezin lijes, zakovan posljednjim čavlom mađarskog premijera Viktora Orbana.
EU „kakvu smo znali“, o kakvoj je sve do početka 21. stoljeća vladala naivna predodžba kao o projektu kojim se – pod stijegom Acquis Communautairea – ujedinjuju građani Staroga kontinenta od Atlantika i Mediterana do istočnih međa zemalja na zgarištu realsocijalizma, zamrla je još u Maastrichtu, kada je dopala banksterskog ropstva, te posve skinuta s aparata u Lisabonu, gradu savršenom za nepovratnu smrt. Naime, sistemska kriza Unije, prokazana njenom nesposobnošću da se uhvati u koštac s paradigmatskim ekonomsko-socijalnim kolapsom Helenske Demokracije, razgolitila je bolnu ispraznost načela na kojima je formalno ustrojena, osvijetlivši u isti mah ledeno licemjerje prvoga centra moći među formalno jednakima, koji to nisu, niti mogu biti. Njemačka dominacija razotkrila se lišena mimikrijskih zvjezdica: cement EU nisu više (ni „za malu djecu“) Rimski ugovori, nego brutalna moć Frankfurtske burze – bizarno društvance jalovih činovničića u Bruxellesu ničice se baca pred Angelom Merkel.
A izbjeglički tsunami s Bliskog Istoka, koji se „balkanskom rutom“ valja poput nesmiljena lakmusa – razvaljujući kredibilitet svih i svake od zemalja između sirijsko-turske i mađarsko-austrijske granice – nadire samo s jednom riječju na usnama: Njemačka! Ne, nije tim ljudima bez iluzija i vjere u povratak Europska unija na umu – zar im jedna njena članica, Bugarska, nije zidom na granici s Turskom zatvorila vrata i preusmjerila ih na nemilosrdno more, a druga, Mađarska, podigla sramotnu ogradu uzduž međe sa Srbijom? – nego upravo Savezna Republika. Eventualno Skandinavija, Beneluks i Britanija, ali nikako mediteranska Europa, dok je Istočna, „proslavljena“ ksenofobnim nadri-kršćanstvom mađarskih, slovačkih, čeških… čelnika, bijelo područje u izbjegličkom GPS-u. Nema sumnje, stoga, da su kvote što ih briselski birokrati određuju s patološkom preciznošću – tako Sloveniju, po najsvježijem razrezu, zapada 631 bjegunac – još jedan jalov posao, jer će ljudi koji su doslovce i goli život stavili na kocku da se domognu izgleda za opstanak, odabrati po svomu.
Makar, kao kroz ciničnu Mađarsku, propješačili stotine kilometara autocestom, nakon brutalnog uskraćivanja željezničkog prijevoza.
Globalna vjerodostojnost EU, o kojoj govori Margot Wallström, nije više ugrožena – ona je mrtva, a pogrebno slovo ispisano joj je grubim istinama o nasušnoj potrebi upravo onih zemalja kojima izbjeglice hrle za novom, mladom i motiviranom radnom snagom. Za stotinama tisuća onih koji će stvarati nove vrijednosti, esencijalne za opstanak nacionalnih ekonomija i socijalnih sustava, zarađivati mirovine Europljanima koji nisu očuvali demografsku vitalnost svojih nacija ni društava. Upravo je time potvrđena činjenica da se Unija definitivno raspala na privredno dinamičan dio, koji treba i privlači svježu krv, i zemlje koje beznadno tonu onkraj osjećaja izbjeglica da vrijede odabira – čak i ako su im po nekim „ambijentalnim“ i kulturološkim značajkama bliže i prihvatljivije. Takvo je premjeravanje EUrope indikativnije od svake stručne analize i medijske eksplikacije.
Hrvatski ksenofobi, stoga, mogu mirno snivati svoje rasističko-ekskluzivističke snove: odlije li se ikakav rukavac izbjegličke rijeke prema našim obalama, radit će se o očajnicima na proputovanju prema sjeveru, a nikako o naseljenicima koji bi pristali da ih somnambulna turbokatolička pendrekuša naseljava po olujno ispražnjenoj Lici i Dalmatinskoj Zagori. Uostalom, kakva je useljenička vjerodostojnost države iz koje bježe njeni mladi i obrazovani građani, odvodeći i djecu – prazneći čak i nekoć bogatu i prosperitetnu Slavoniju i Baranju – što jasno govori da odlaze zauvijek?
U tom svjetlu, koliko god „pritajenih islamskih ekstremista, bjegunaca od svete obaveze obrane svoga vjekovnog ognjišta“, odrapili u Bruxellesu Lijepoj našoj, džaba će krečiti: u Hrvatskoj, čija „vlada“ ne razumije pogubu demografskog isušivanja ni zapuštanja strateški krucijalnih dijelova državnog prostora, kakvi su dunavsko pročelje i meki trbuh u Dinaridima, ni najočajniji bjegunci još nisu prepoznali niti tranzitni koridor, a nekmoli bi poželjnu zemlju naseljenja!
seebiz
