Dakle, Slavonski Brod posjetio je ugledni hrtov novinar-urednik Petar Štefanić i napravio površan snimak grada, zbirku tv-konstatacija o kojoj pjeva svaki malo pametniji brodski vrabac. Suočen sa stagnacijom i propadanjem urbaniteta, sporta, kulture i industrije, u nijednom trenutku nije se zapitao „zašto“ je Brod postao olupina. Ono što je najporaznije, to se nisu zapitali ni njegovi sugovornici. A kad nema pitanja, odgovora pogotovo nema. Ništa što su Štefanićevi vodiči Tomislav Goll, Božidar Krajnović i Dalibor Vašarević rekli nije laž, ali je daleko od pune, jasne i nedvosmislene istine. Možda je najbolje njihovo lamentiranje nazvati nenamjernim poluistinama koje niti smrde niti mirišu. Nikada ova trojica, osim m o ž d a satiričara Božidara Krajnovića, nisu ni pomišljali kao novinari i aktivisti zatražiti i dati mišljenje o tome kako industrijsko središte može postati mjesto bez ikakve perspektive za mlade, mjesto koje simboliziraju dvojica provincijskih glumaca (vidjeti kraj priloga!) koji ne žive, nego snimaju film o tome kako treba živjeti i dijele ostalima moralno-radne lekcije. Nikada se Štefanićevi domaćini nisu pitali o uzrocima propadanja, a pozvani su nešto reči o tome. Spominjati pozitivan primjer grada Zadra i Kalmetu, a ne izgovoriti kao kontru ime Dusparino i Marušićevo, čisti je kompromiserski kukavičluk. Uostalom, Božidar Krajnović to je i priznao- da je nemoćan.
Vrhunac priče o Brodu bila je konstatacija, od koje sam umalo upao sa stolice i naudio sinu, da Slavonija nije potpuno ravna i da u blizini Broda ima vinograda. Isfurani, nenadahnuti dijelovi o korzu, budalaštine o porijeklu kravate, Oliću i Mandžukiću i dalekom Bosanskom Brodu punom ćevapa, skretali su pažnju zabrinutih Brođana na već spomenuto „zašto“. Dobro, Tomislave, Božidare, Dalibore - ZAŠTO se sve to dogodilo? Tko je odgovoran? Tko je zajebao stvar? Trebali ste to jasno i glasno reči Brođanima i cijeloj Hrvatskoj!!!
Prilog o Brodu u tv primetime-u u kome se spominju povijest Broda, onečišćenje zraka, sport, a da konzultanti nisu Peter Tot-Đerđ, Toldi i Stribor Uzelac, već su to kolege zaposlenika HRT-a Silvija Stilinovića i Višnje Ružojčić, koji su Štefaniću, za pretpostaviti je, sugerirali njihov izbor - čista je smijurija, pretpostavka za bezazlenu soft kritiku i brzinsko portretiranje grada u boji, a stvarnost je čista sepija. Štefaniću, lako je tako!