Mnogi iz starijih generacija sjećaju se sa nostalgijom legendarne pjesme iz vremena koja su bila slavna – a danas evo cinično ismijavana – i onih stihova: "... Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug, koraci tutnje u napad, naprijed uz druga je drug..."
E, ovom lijepom sjećanju kumuju danas razne činjenice čija su uporišta potpuno na drugoj strani stvarnosti pa i same temeljne ideje o "drugu uz druga" ali, da čudovišnih asocijacija pa i činjenica o "buđenju istoka i zapada" ima, skoro pa je nepobitno. I opet, ma koliko se radi o povodima što se ni u putu nisu sreli sa ljepotom "drugarstva". A sjećanja su, ko ni zbog čega drugog, a ono zbog današnje totalne dekadencije i samog pojma "druga" u doba buđenja sasvim novog i istoka i zapada. U kojima su bliskost i sentimenti pogubljeni pred golim brutalnim interesom mimo zrna drugarstva. Za današnju matematiku uspjeha često čak i nepotrebna do opterećenja.
U novoj realnosti promjena i samog smisla uspjeha i neuspjeha, logika odnosa među ljudima, najčešće, sa svim ima veze, samo ne sa emocijama, prijateljstvima i drugarstvima, doživotnim zakletvama i obećanjima na postojanost. Sada su to tek sjećanja i nostalgija kod onih u kojima čovjek, mimo ogoljenog programiranja, još uvijek postoji. Nebitno radilo se o "tutnjanju koraka u napad", ili sramnom povlačenju od svih i svega do juče građenog na drugarskoj vjernosti.
Do banalnosti pojednostavljeno i uz pitanje – kakve to sad ima veze sa ovim gore – evo nekoliko sasvim poznatih realnosti što su potsjetile na pomenute slutnje. Recimo ovo najaktuelnije što zamantava svijet: Do prije samo nekoliko dana Amerika se koprcala u poznatim kalkulacijama ko će u Bijelu kuću nakon izbora u novembru. U uobičajenim predizbornim teatrima najmoćnijih "demokracija" poput pomenute uglavnom se znalo ko je za koga i zašto, ko je čiji oduvijek a ko opet pretrčava, ko će koga nadigrati javnim i zakulisnim igrama, ko će se svidjeti svijetu a koga baš briga za to... Tako do glasanja. I onda eno jedan metak i nekoliko kapi krvi na uhu surovog kandidata u sekundi prevrnuše situaciju i započe "buđenje" teško očekivano i uzbudljivo.
Skoro nestade Bidena preko noći sa scene, ne samo one američke. Poslije svega i corona! Baš čudno kako oni ne čuvaju predsjednike. Probudi se odjednom i povelik dio "zapadnog mentalnog sklopa" u Evropi, a posebno odahnuše lideri protekcionistčke trgovinske logike svih planiranih igara do pobjede. Zato, vjerovatno, zadrhtaše oni što su lijepo do sada kapitalizirali poznatu američku brigu o neupitnoj odbrani i "bezbjednosti drugih". Sluti tako i upitnost dominacije businessa oružjem. U svemu ovome Trump, jasno, neće napustiti profite u toj proizvodnji, ni prijatelje u njoj ali, mjere prijateljstva otvoreno su samo u gabaritima koristi. Koraci tutnje u napad... njegovim interesom i okupljenih oko njega, pa i do juče neprijatelja. A ratne prepreke "probuđenom Zapadu", eno obećanja, uklanjat će se i telefonom! Od Gaze do Ukrajine. Pa ko hoće da prihvati.
A Biden u tom "buđenju" prodefilova i kraj igrača sa vrha NATO-a, pozivajući za govornicu Putina umjesto Zelenskog, i ode ne sluteći sudbinski metak uz uho Trumpa. Ostade skup nebeskih sila sa raznim porukama poprilično drugačijim (mogu li se realizirati nije važno) nego što su bile nedavno dok se još ni Istok nije budio koliko danas. Tada, prije bezmalo samo deset mjeseci, skoro sigurni kandidat za obnovu mandata, hladno je blokirao u UN-u zaustavljanje podivljalog Netanyahua, povjesno do danas nedodirljivog iz kategorije interesno zaštićenih negativaca. Ali, probudio se svijet u reakciji na zlo u Gazi, pa i Biden uplašen zbog izbora, izađe sa "mirovnim" prijedlogom u tri faze. Na sve tri, Bibi mu po ko zna koji put pokaza od šake do lakta.
U medijskom životu kolektivna i ciljana ubojstva po školama u Gazi polako su preseljena sve dalje od prvih stranica i udarnih minuta. Eno i polu-sakrivene vjestice o kraju onog glamurozno najavljivanog plovećeg mola što su ga Amerikanci napravili u moru ispred Gaze u maju ove godine, za 320 miliona dolara, kako bi se "po svaku cijenu, herojski, dopremala humanitarna pomoć" genocidno satiranim Palestincima tamo. Mol je trajao dvadeset dana. Dosta i Amerikancima i premijeru "najdemokratskije zemlje na Bliskom istoku", do fanatizma opsjednutom projektu eliminacije i posljednjeg Palestinca sa tih prostora. A sad Trump, sa zetom cionistom Kushnerom, sve to može završiti telefonom. Onako, k'o koltom.
Tu je negdje i ICJ, Međunarodni sud pravde sa "neobaveznim savjetodavnim mišljenjem". Baš prijeteći. U ovom slučaju sa porukom da Izrael "što prije završi prisustvo na okupiranim teritorijama" (sic!). I plati odštetu za decenije zločina tamo, do danas. Teško reći je li tužnije ili smješnije.
Zapad se budi, nema šta. Biden sa covidom, Trump sa flasterom na uhu i poslušnim evropskim državama njihove "krvne grupe", eno u potpunoj su nesanici. Od Washingtona do nove uzorite postave u Bruxellesu, i posebno u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj... i sve do uznemirenog NATO-a. Probuđenima, međutim, eno i zebnje do straha. Jer svako iole ozbiljan na Zapadu vidi i osjeća kako se – budi i Istok. Ozbiljnije nego ikada.
Može li, recimo, neko samo zamisliti prije jedne decenije razorne napade dronovima, raketama i minama na tankere sa Zapada u plovidbi kroz Suez i Crveno more. Bez iole ozbiljnijeg odgovora napadačima iz Jemena. Može li se zamisliti još lani eksplozija drona usred Tel Aviva, nepresretnutog u letu i iznad ambasade USA u Izraelu! Otkud nezaustavljeno snimanje iz vazduha, dronom Hezbollaha, nebrojenih, ključnih izraelskih vojnih pozicija i objekata, fabrika oružja i sl. Otkud nezaustavljive granate protiv ciljeva i sjedišta "zapadnjaka" na Bliskom istoku i iz Bagdada i sa juga napadnutog Libana...
Posebno je zanimljiva, u sferi ozbiljne geostrategije, nemoć pred centrom bliskoistočne "osovine otpora" pod krilom Irana. I to nakon svih, očito neuspjelih mjera za eliminaciju te države kojoj je još u prošlom mandatu i Tramp podmetnuo nogu, provocirajući njihov kraj u "nuklearnom sporazumu" sa ključnim zemljama UN-a. Strah ih je spopao jer je oslobađanje prethodnih sankcija uočljivo dizalo na noge Iran kao prosperitetnu, regionalnu silu. Ovako, Zapad se "probudio" sa Hezbollahom kao vojnom kičmom Orijenta.
Je li u pitanju potkapacitiranost analitike "Zapada" koji nije vidio na vrijeme uporno i sofisticirano vojno i organizaciono podizanje, jačanje i naoružavanje tog Hezbollaha do nivoa sile apsolutno sposobne da više nego ozbiljno dovede u sumnju i vojno "liderstvo" Izraela na tim prostorima. Uz očitu činjenicu da ulazak u frontalni okršaj IDF-a protiv Hezbollaha u Libanu i Irana ne bi imao za protivnika samo njih, već opasne vojne formacije Orijenta, ma koliko se mnoge tretiralo tek kao "terorističke skupine".
Istok se probudio uz logičan odgovor na nepostavljeno pitanje od onih koje bi to trebalo interesirati: "Zašto?". A odgovor je lak: Riječ je, uz ostalo, i o tradicionalno arogantnom i samouvjerenom Zapadu i njegovim "pravima" da se može unaokolo uzimati onoliko i onako kao do sada, ne uvažavajući, najmanje, dvije nove realnosti. Jedna je da je na duplo većem broju stanovnika na planeti egzistencijalnih dobara za preživljavanje manje nego nekad. I druga da ni oni od kojih se nekada uzimalo silom i arogancijom "genetskog" prava to više ne dozvoljavaju uz novu svijest i snagu što iza toga stoje. Pa još ujedinjeni i – uspješnim buđenjem.
Uz sve ovo, posebna je uloga i "istočno" velikih. Eno i vijesti da Ismail Haniyeh iz Hamasa u Gazi i Mahmoud Abbas, čelnik Palestinske uprave iz Ramallaha – koji svojim unutrašnjim razdorom u Palestini godinama hrane interese Izraela i Netanyahua – imaju pune, zajedničke kontakte sa liderima Kine i Rusije, povodom dogovora o modusima saradnje i zajedničkoj uprave u Palestini. Ide teško, ali je krenulo. I to snagama i geostrategijom "Istoka". Dodatno i uz BRICS, novu ekonomski i resursima moćnu zajednicu probuđenih država mahom sa istoka, koju Zapad poprilično nerealno nipodaštava, opet uz povijesnu aroganciju. A ova tema dugoročno tek dolazi, jednima kao olakšanje a drugima kao glavobolja.
Ovo "buđenje" Istoka i Zapada danas, potpuno je na drugoj strani istorije spram onog iz revolucionarne pjesme pomenute na početku ali eto, vremena su takva da se i mnoge pojave koje tek na tren probude stare asocijacije – imaju razlog za to. I nije ih se loše prisjetiti. Makar i samo nostalgije radi. Dok je još ima u čovjeka.
