Jerko Zovak, medijski predator s nemalim ambicijama arbitra u lokalnoj politici i kulturi, uz pomoć portalskih sredstava, opet je u fazi proizvodnje afere. Naime, na dojavu dva zabrinuta komentatora, vjernog pasdarana Borislava Stipića i tužibabe, izvjesnog Vlatka Lulića (potrčao je objaviti "sporni" link na sbplusu!), sa sklonošću prema sentimentalnom vrednovanju nacije, nasuprotnih kozmopolitskom univerzalizmu (marširaju u budućnost u potrazi za idiličnom prošlošću!), koji su prenošenje teksta Oluja Borisa Budena, s portala 6yka (od 3. kolovoza!!) na sbperiskop, doživjeli uzbuđeno, kao blasfemiju, i koji su tim povodom ostavili svoje komentatorske tragove, prepune neprikladnih riječi i teških diskvalifikacija na štetu sbperiskopa i urednika Veljka Lukića – Zovak je objavio, ako se usredotočenije pročita, maliciozni, obračunavalački, etiketirajući tekst. Ponovo. Time je Zovakovo samonametnuto arbitriranje prešlo u opsesivno medijsko proganjanje. Nazvana je njegova navada jednom prilikom medijskim vampirizmom odnosno neodoljivom žeđu, potrebom da se Drugima i drukčijima pije krv njihovog javnog iskazivanja.
Članak započinje slijedećim riječima potcjenjivanja: „Sukladno uređivačkoj politici svog bloga...“ Ne ide nikako u Zovakovu glavu da prostor na kome tekstove objavljuje desetak autora, nije „svoj“ blog, nego se radi, na njegovu žalost,o čitanom i utjecajnom portalu. Daljnje razjašnjavanje ove Zovakove namjerne krive definicije ne bi imalo smisla, ali, zaključimo u jednoj rečenici, radi se o izrazu iracionalnog antagonizma, aktivnoj antipatiji i sustavnom miniziranju značaja i značenja „drugih glasova“. Usput, zbog čega neki od autora na sbperiskopu objavljuju svoje kolumne i članke pod psudonimom, sada je više no očito. Boje se ljudi outati, jer bi ih medijski predatori izujedali do kosti, na pravdi boga. To im kao uglednim, zaposlenim ljudima ne treba. Ne treba im medijsko čerečenje njihovih osoba od strane predatora samo zato što iznose svoje stavove o uzavreloj stvarnosti. Njihov uvjet da se ne legitimiraju, od strane uredništva prihvaćen je i oni su u impressum upisani pod psudonimima.
Sve ostalo što je u tekstu nadrobljeno zapravo je perfidna konstrukcija, s okusom klevete, na temu medijske i političke legalnosti i legitimnosti, s opakim ciljem demoniziranja portala i urednika i konfrontiranja s „zabrinutom“ javnošću.
Ne začuđuje da se jednoumni dušobrižnici sa sbplusa ne javljaju kad sbperiskop s drugih medija prenosi teške kritike Vlade, socijaldemokracije, dijagnoze kapitalističkog porobljavnja i naroda i radnika, društvenih devijacija izazvanih aktualnom politikom itd. Zbog te iskazane zlonamjerne selektivnosti u praćenju sadržaja portala i neprimjerenog reagiranja na nj, sbperiskop ih ignorira s dozom supremacije- kao namjenske, podmukle sačekuše. Dakle, sbperiskop, portal, a ne blog (heroj, a ne zločinac), nastavlja svoju ulogu o kojoj smo pisali ovdje i ovdje.
