Ukrajinska kriza, najopasnija nakon 1945. godine, ne može se riješiti tzv. sankcijama i protusankcijama, ali ni ipedeovski impregniranim objedama, niti pregovorima autsajdera, kojima i nije do mirotvornih rješenja. Kamoli nemoćnim prijetnjama sukrivca za rat i humanitarnu tragediju svoje zemlje Volodimira Zelenskija Putinu kako „Rusija mora pregovarati o miru ili će biti isključena iz međunarodne zajednice“.
Kad netko pri zdravoj pameti – neopterećen navijačkom strašću u korist tzv. zapadne demokracije i slobodnog svijeta u interpretaciji SAD/EU-a te postkomunističke tzv. autokratske despotije Istoka (Ruska Federacija, Bjelorusija, pa i Kina, etc.) po također zapadnoj klasifikciji – dnevno mora gledati/slušati „pospanog Joea“ kako iz Ovalnog ureda, s travnjaka pred Bijelom kućom te u svakoj inoj prigodi pred uključenim tv-okom naglas smišlja prostačke uvrede „ratnom zločincu“, „genocidnom ubojici“, „agresoru na Ukrajinu, susjedne zemlje i cijeli svijet“, „uskoro osuđeniku na međunarodnom sudu“, etc. Vladimiru Vladimiroviču Putinu, pa onda i trbuhozborački eho uhljebnički nesposobnih za politiku globalnog mira i sigurnosti prvih činovnika iz Londona i Bruxellesa, instinktivno mu dođe retoričko pitanje: ljudi, je li ovaj svijet zaista poludio!? Jest, ako i ministri obrane zemalja članica NATO-a neki dan u Bruxellesu važu „argumente“ za i protiv Trećega (nuklearnog) svjetskog rata umiješa li se vojni savez izravno u sukob s ukrajinske strane barikade. „Biće skoro propast sveta, nek’ propadne nije šteta“, pjevali su i romski glazbenici u kontroverznom filmu iz 1968. godine srpskog redatelja Aleksandra Petrovića (Brončana arena za film i režiju u Puli, nominacija za Zlatnu palmu u Cannesu).
Britanski specijalci su prvi puta došli u Ukrajinu 2014. godine, odmah po ruskoj aneksiji Krima, a ukrajinski vojni zapovjednici hvale se medijima u Velikoj Britaniji time da im SAS opet u Ukrajini pomaže u ratnoj uporabi britanskoga moćnog raketnog sustavaKataklizmična kakofonija ratnih bubnjeva kuštravog Borisa Johnsona, politički anemičnih Ursule von der Leyen i Charlesa Michela u dosluhu s Jensom Stoltenbergom i jastrebovima pribaltičkih i srednjoeuropskih, je li, postkomunističkih država na krijesti vala proturuske histerije Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. pridaje jezivu notu spekulativnoj mogućnosti, dojmu o poludjelom svijetu najmoćnijih i koncentričnim krugovima ludih im sljedbenika. Uistinu, hoće li čelnici globalno najmoćnijih ekonomskih i vojnih grupacija, virtualno zakrvljeni sada na ukrajinskom tlu – gdje se ne brani tzv. demokratski Zapad od tzv. ruske autokracije i despotije, nego se tuđom krvlju ispiru nečiste imperijalne savjesti – izazvati Treći svjetski rat? Što će biti posljednji globalni sukob u povijesti čovječanstva, koje će u tom sukobu učas postati neznatan oblačić otrovne nuklearne prašine u beskrajnom Svemiru. Nije prvi put u povijesti da se neki psihički bolesnik nastranih imperijalnih ambicija uspne na poziciju moći, pa okupi ništa manje bolesne megalomane projektom za dugoročno unesrećiti milijune ljudi i pretvoriti im domove u jalovinu.
Ukrajinska kriza, najopasnija nakon 1945. godine, ne može se riješiti tzv. sankcijama i protusankcijama, ali ni ipedeovski impregniranim objedama niti pregovorima autsajdera, kojima i nije do mirotvornih rješenja. Kamoli nemoćnim prijetnjama sukrivca za rat i humanitarnu tragediju svoje zemlje Volodimira Zelenskija Putinu kako „Rusija mora pregovarati o miru ili će biti isključena iz međunarodne zajednice“. Sic transit. Zelenskij je zadnji koji post festum odlučuje o ratu i miru u Ukrajini. Sada, je li, kad je vrag uistinu odnio šalu, i više nema natrag, nismo znali… Najveće je licemjerje SAD/NATO-a i „partnera“ što su bivšeg tv-komedijaša i politički zelenog/neiskusnog ukrajinskog predsjednika Zelenskija, baš kao malog Ivicu, za ruku vodili u rat s Rusima u kojemu ne može pobijediti, jer neće dobiti NATO-ovu vojsku na svom tlu, a sada kad Ukrajinci ginu kao muhe i Putinova im tzv. specijalna operacija pretvara državu u spaljenu zemlju obećavaju „svu potrebnu pomoć“, kloneći se kao vrag tamjana i jednim ozbiljnijim potezom izazvati Treći (nuklearni) svjetski rat. Ili makar veliki europski rat konvencionalnim ili taktičkim nuklearnim oružjem. Cijela ta neodgovorna igra s mnogo figa u džepovima (Zelenskij zapadnoj Europi: „Jednom rukom nudite nam pomoć, a drugom energetski surađujete s Rusijom“; taj deal vrijedi 450 milijuna dolara na dan) sliči promiskuitetnoj posprdnici – pazi, tako da ostanem nevina.
Nemoćan sustići „ruskog cara“ – svaki put operativno korak-dva iza Putina (Sirija, aneksija Krima, separatizam na istoku Ukrajine s većinskom ruskom manjinom, etc.) – SAD/NATO i ukrajinskim klinčem iskazuje globalno vrlo opasnu nesposobnosti za dogovoriti se u krugu najmoćnijih na svijetu o miru, sigurnosti i stabilnosti ne samo u Europi no i šire u zajedničkoj planetaroj domovini. Obećanja Zelenskiju i njegovo ulizivanje trgovcu Bidenu, koji debelo naplaćuje svaku „američku pomoć“ u krizama što ih Uncle Sam s „partnerima“ sije radi megakorporativnih megaprofita prodajom oružja i svakovrsne tzv. humanitarne pomoći, rezultiraju nastavkom još krvavijih razaranja s još više ljudskih žrtava. E sad, to što Zapadu, zapravo, preostaje samo staviti soli na rep „ruskom caru“ u Ukrajini te u naivnim pokušajima CIA-e i zapadnih tajnih službâ za isprovocirati unutarnje nemire u Rusiji i srušiti Putina (Biden: „Za miloga Boga, pa ovaj čovjek ne smije ostati na vlasti!“), raspaljuje bijes nekih jastrebovskih maloumnika na Zapadu. Sve glasnije se spekulira političkim i vojnim krugovima o tomu je li možda došao trenutak za puni vojni angažman SAD/NATO-a s „partnerima“ protiv Ruske Federacije.
Isprika i svijest o tomu da demokracija nije samo to što Uncle Sam i „partneri“ proglase takvom i da ostali u svijetu imaju svoj način života koji uopće ne mora biti istovjetan američkom – nije u opisu posla SAD-ova imperijalizmaKao što se svojedobno javno iskonstruiralo „alibi“ za SAD/NATO-ovu ubilačko-razarajuće-pljačkašku – bez „odobrenja“ Vijeća sigurnosti UN-a, kao iks puta prije i poslije, sic transit – agresiju na suverene države Irak, Libiju, etc., zapadni proturuski jastrebovi ozbiljno razbijaju glavu time što bi urbi et orbi moglo poslužiti kao prihvatljiv „alibi“ za rizikovati Treći svjetski rat stanovitim vojnim udarom na Putina. Ali da možebitno ne ode kvragu cijeli svijet i svakako ne vitalni dijelovi anglo-američkog ozemlja? Odnosno da u tom jednom izravnom oružanom sukobu SAD/NATO-a i „partnera“ s Ruskom Federacijom i mogućim joj saveznicima – kojih, drži Zapad, nema mnogo – Zapad bude pobjednik te instaliranjem nekog anti-Putina koji se ne mora zvati Aleksej Anatoljevič Navaljni napokon stekne gruntovno pravo na tzv. najvredniju nekretninu na svijetu (Slavko Kulić)?
Navodno, neutemeljen je strah zapadnih političkih vođa od nuklearnog, Trećeg svjetskog rata, kojim je Putin zaprijetio SAD/NATO-u bude li se izravno upleo u ukrajinska ratna neprijateljstva. Summit ministara obrane zemalja članica NATO-a neki dan u Bruxellesu iznjedrio je i tu opasnu spekulaciju dijela ratobornih maloumnika među kojima opet prednjače Britanci. Čini se da jača uvjerenje među jastrebovima vojnoindustrijske vrsti kako se izravnim SAD/NATO-ovim i „partnerskim“ angažmanom u Ukrajini ne bi ostvarile prijetnje o prelijevanju sukoba na neke susjedne zemlje, jer „Rusi za to nemaju snage, Ukrajina će ih vojno iscrpiti“. No, Švedska i Finska jamačno ne dijele to stajalište, pa se navodno žele po kratkom postupku priključiti NATO-u radi zaštite temeljem članka 5. sporazuma o kolektivnoj obrani. Humanitarno razumijevanje te sve nove i nove količine oružja Zelenskijevoj i stranoj plaćeničkoj vojsci u Ukrajini, čuje se ne samo iz NATO-a, nisu najučinkovitije rješenje niti mogu brzo donijeti Ukrajincima prevagu na bojištu, pa bi se možda moglo zaigrati s Putinom novu partiju pokera. Neće biti da je „ruski car“ bolji igrač pokera od nas s Divljeg zapada globalne vojne moći? Gdje se tradicionalno znâ kako se „pobjeđuje“: blefiranje se brzopotezno honorira ili sankcionira Coltom. Brži na izvlačenju je uvijek u pravu, i kad – nije. Biden ili Putin!?
E sad, vrag će ga znati jesu li neki jastrebovi iz NATO-a bolji pokeraši ili revolveraši u trećeratovskom saloonu, ako zapravo nisu svjesni toga da ne igraju poker, nego – ruski rulet. Na kojemu samo puka sreća sačuva glavu, nikako brži na okidaču. I ne može se blefirati. Naprosto: praaas! I gotovo, više nema natrag, nema nismo znali, ili nećemo više, etc. Kad je gotovo, onda je definitivno – gotovo. Ministri zemalja članica NATO-a spekulirali su o tri rizična scenarija uključivanja vojne alijanse u ukrajinski sukob, što bi najvjerojatnije, ako Vladimir Putin nije blefirao sa žestokim nuklearnim odgovorom i neizbježnim u tom slučaju Trećim (nuklearnim) svjetskim ratom, povuklo Plavi planet u globalnu katastrofu u kojoj neće biti pobjednika. Jamačno se svijest o tomu obrela na staklenim nogama. Tobias Ellwood, predsjedajući britanskoga parlamentarnog odbora za obranu, smatra da Putin blefira prijetnjama nuklearnim oružjem te da bi NATO morao učiniti više no što sada čini: „Bili smo previše oprezni sa sustavima oružja koje smo bili spremni dati Ukrajini. Potreban nam je snažniji stav. Ukrajincima dajemo dovoljno da prežive, ali ne i za pobjedu i to se mora promijeniti“. U analizi britanskog BBC-a se tvrdi da je strah od eskalacije sukoba sputavao NATO u ozbiljnijem vojnom angažmanu baš zbog rizika da Rusija posegne za nuklearnim oružjem, odnosno da se ukrajinski rat proširi na veliki europski rat.
Kao što se svojedobno javno iskonstruiralo „alibi“ za SAD/NATO-ovu ubilačko-razarajuće-pljačkašku agresiju na suverene države Irak, Libiju, etc., zapadni proturuski jastrebovi ozbiljno razbijaju glavu time što bi moglo poslužiti kao prihvatljiv „alibi“ za riskirati Treći svjetski rat vojnim udarom na PutinaUlozi su, naravno, jako veliki, a europski čelnici em jako nesamostalni u odnosu na SAD, em jako nesposobni u polit-ekonomskom promišljanju u korist svog kontinenta kao ključne noge svjetskog tronošca (SAD, Azija i EU), pa cijela ta priča uistinu može završiti jako tragično i za Europu i za cijeli svijet. Treći (nuklearni) svjetski rat više nije tek strašilo za ptice, pa rizike nije primati olako. Izvjesni „jedan od najiskusnijih britanskih vojnih časnika“, koji je u BBC-ovoj analizi želio ostati anoniman, drži ključnim „strateško pitanje je li naša vlada angažirana u upravljanju krizama ili stvarnoj strategiji“. A kuštravi britanski premijer Boris Johnson je ratnički angažiraniji u eskalirajućem sukobu Uncle Sama i „ruskog cara“ kao „ratnog zločinca, trovača nepoćudnih Rusa novičokom, spremnog upotrijebiti zabranjeno kemijsko/fosforno oružje za masovno uništenje“, etc. no što je bio prethodnik u Downing Streetu 10 Tony Blair. Koji je pak izmislio kemijsko oružje za masovno uništenje u Iraku i s američkim kompanjonom Georgeom W. Bushem, Jr. to iskoristio za SAD/NATO-ovu agresiju 2003. godine na tu suverenu državu, ubojstvo predsjednika Saddama Husseina i neviđenu pljačku nafte i plina. Koja traje i danas.
Opet bez ikakvih dokaza – kao da agresorima ikad trebaju neki dokazi – kuštravom su Johnsonu puna usta kemijskog i biološkog oružja za masovno uništenje, fosfornog streljiva, masovnih grobnica sa zvjerski pobijenim civilima, otrova novičoka, ruskih gulaga za Putinove protivnike, medijskog terora nad tzv. slobodom izražavanja, etc. Johnson je danas najratoborniji u Europi zagovaratelj uništenja Rusije i Putina po svaku cijenu i u toj zapjenjenoj verbalnoj agresiji najvjerniji Bidenov suborac, baš kao što je Blair bio Bushev. Nema veze što novi veliki rat sa znatno ubitačnijim oružjima od onih od 1939. do 1945. godine i sasvim novim rasporedom snaga uistinu može značiti sudnji dan za čovječanstvo? A vrag će znati jesu li korijeni takvog britanskog ratoborstva kompleks manje vrijednosti Kraljevstva koje je zasluženo – bit će više ljudskom no božjom pravdom, sic transit – sjahalo s imperijalnog konja lipicanca na iskompleksiranoga postkolonijalnog magarca. S toliko zločinačkog putra iz bivših kolonija na glavi da ga nikakva povijest nikad neće ukloniti. I taj i takav britanski premijer mahnita ratnom sjekirom, drugima drži lekcije što ih ni sâm nije svladao, igra ruski rulet sa sudbinom i Europe i cijelog svijeta!?
Tko brani Johnsonu uzeti u ruke američki M-16 i jurnuti rame uz rame s hrvatskim azovcima ubijati Ruse i Čečene u Mariupolju, ali čovjek koji se pred Britancima i posipa pepelom zbog kršenja vlastitih epidemioloških mjera raskalašenom proslavom svog rođendana nema pravo potpaljivati rat u Europi. Ni svoj, kamoli druge narode i tuđu djecu gurati u nesreću. Ni Zelenskij – da je bilo pameti prije no što je zagrmjelo katastrofom koju je bio dužan/odgovoran pravodobno spriječiti zajedno s Putinom, ne s Bidenom – nema pravo zahtijevati od Europe i cijelog svijet da solidarno i najvišom cijenom plate njegove kardinalne predsjedničke pogreške. Pa i Trećim svjetskim ratom!? „Rusija učinkovito prijeti eskalacijom“, pametuje Ellwood, „a mi smo prestrašeni. Izgubili smo sposobnost kontroliranja eskalacije.“ Očito ni britanski parlamentarac niti oni u čije ime huškački dovodi u pitanje hladnoratovsku/blokovsku tzv. ravnotežu straha između Zapada i Istoka što još vegetira unatoč eskalaciji ukrajinskog rata više ne dvoje o tomu da bi se SAD i Rusija „napokon morali izravno obračunati“.
Doduše, malo je vjerojatno, ali nije isključeno: zbog slučajne tehničke pogreške ili namjerne provokacije s jedne ili druge strane. Prema BBC-ovoj procjeni, što nije prošlo nezapaženo na bruxelleskom summitu, tri su moguća scenarija za oružani američko-ruski klinč u koji bi se uhvatili i njihovi saveznici. Prvi je – to se upravo dogodilo neki dan eksplozijom na ruskoj zapovjednoj krstarici „Moskva“ u Crnomu moru ispred Odese – da ukrajinska vojska iz Odese pogodi NATO-ovim projektilom ruski ratni brod na kojemu bi poginulo stotinjak marinaca, što bi bio presedan na koji bi Putin drastično odgovorio. I eto ti vraga. Uzrok eksplozije i potonuća ruske raketne krstarice „Moskva“ iz crnomorske flote, koja je sudjelovala u invaziji na najveću ukrajinsku trgovačku luku, zasad se ne zna pouzdano. Rusi tvrde da se dogodila eksplozija u skladištu streljiva, da je evakuirano cca 500 članova posade i da je „Moskva“ potonula prigodom tegljenja za nevremena i visokih vlalova na Crnomu moru, a Ukrajinci kako su pogodili „Moskvu“ dvama projektilima Neptun iz Odese. Što će se dogoditi, neizvjesno je. Ruska inačica događaja zasad ne upućuje na recipročnost – Putinovo milo za drago SAD/NATO-u – što bi potpalilo veliki europski ili čak Treći (nuklearni) svjetski rat. Ali uključuje opet raketiranje Kijeva, razaranje tvornice oklopnih vozila, prijetnju Lavovu te iznimno snažan dodatni udar na regiju Donjecka radi konačnog odvajanja od Ukrajine.
Drugi je pak scenarij moguće globalne kataklizme da neki ruski strateški projektil pogodi konvoj zapadne vojne opreme i naoružanja, koji dolazi u Ukrajinu iz Poljske, Slovačke ili koje druge zemlje članice NATO-a, pa to izazove ljudske žrtve na NATO-ovoj strani granice. Zapad bi to mogao uzeti kao alibi za aktivirati članak 5. NATO-ove povelje o tzv. kolektivnoj obrani te napasti Rusiju. Mogao bi, ali ne mora, ako tzv. ravnoteža straha među nuklearnim velesilama ipak više djeluje na zdrav razum od puke jastrebovske larpurlartistike i vježbovnog pokazivanja mišića. A to je čak izglednije od britanskoga kočopernog junačenja ratom – za dlaku manje američkoga – koje ima, je li, natjerati Putina na šporkati donje rublje. Ako nisu Rusi, što neće priznati i da jesu, a Ukrajinci se kunu da nisu, tko jest tako grubo i nemilosrdno ponizio SAD/NATO „(ne)naoružanim“ prastarim sovjetskim dronom Tu-141 Strizh što je prije mjesec dana, je li, probušio zapadni ementaler tzv. sigurnosni kišobran? Neprimijećen/neoboren cijeli je sat letio nad NATO-ovim ozemljem i bubnuo studentima pod prozore usred Zagreba, glavnoga grada kočoperne treće članice NATO-a? Više od sreće da nitko nije nastradao u padu 14-metarske, šestotonske hrpe željeza papagajskih boja – što je SAD/NATO sasvim zanemario, kamoli da mu pada na um aktivirati famozni članak 5. (ta, Zagreb nije London, Pariz ili Berlin) – izazvao je pravi cirkus u hrvatskom državnom i vojnom vrhu potpunim analfabetizmom o tomu što je zapravo palo u Zagrebu, tko je to i zašto poslao, kakav je to ni vojni niti industrijski eksploziv kojeg bez ikakva traga ispari 40 kilograma, otkud premijer koji zbog anemije čak nije služio vojni rok znâ prije istrage sve o toj „avionskoj bombi“…?
Putin se ima razloga grohotom smijati hrvatskoj nekompetentnosti, ali i SAD/NATO-ovoj sigurnosnoj sramoti prvog reda, o čemu u Bruxellesu i Washingtonu ni abera. Što bi bilo da je prema Bijednoj Našoj letio njegov hipersonični projektil s nuklearnom glavom kakav nema nitko drugi na svijetu, a nijedan ga radar ne može registrirati!? Dobra je, je li, ta tzv. ravnoteža straha, ako se ravnoteža ne poremeti, a oni s prstom na gumbu sudnjeg dana uistinu imaju plemenitoga ljudskog straha. No, treći scenarij Trećega svjetskog rata spekulira s mogućnošću da žestoki rat u Donbasu kolateralno prouzroči veliku eksploziju industrijskog postrojenja iz kojega će se osloboditi znatne količine otrovnih kemikalija i plinova te usmrtiti jako puno ljudi. U ukrajinskom se ratu to već dogodilo, ali se nije ponovilo. Dogodilo se i u Siriji, za što su se optuživale sve zaraćene strane. U BBC-ovoj analizi se zaključuje kako bi se NATO morao uključiti utvrdi li se da su Rusi krivi za havariju opasnoga kemijskog postrojenja. Moskva pak, među inim, optužuje SAD i Zapad da u Ukrajini imaju svoja tajna postrojenja za proizvodnju kemijskog/biloškog oružja za masovno uništenje što je, uz „vladajući nacizam“ i namjeru instaliranja NATO-ovih projektila, jedan od povoda za rusku tzv. specijalnu vojnu operaciju.
Stanje među vojnim divovima ni približno nije bezopasno. Ukrajina je samo ogledni poligon, gdje se eksperimentira in vivo i sa sukobom možebitnih trećesvjetskih razmjera, pa i neka beznačajna iskra može u nekim okolnostima zapaliti globalnu nesreću. Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov kazao je novinskoj agenciji TASS da će Moskva smatrati legitimnom vojnom metom američka i NATO-ova vozila koja na ukrajinskom teritoriju dopremaju Ukrajincima zapadno oružje. „Želimo da Amerikanci i ostali zapadnjaci shvate da će pokušaji usporavanja naše specijalne operacije, nanošenje maksimalne štete ruskim kontingentima i formacijama DPR-a i LPR-a (Narodne Republike Donjeck i Lugansk) biti snažno suzbijeni“, poručio je Rjabkov. Hoće li se SAD/NATO u tom slučaju praviti tošo kao u vezi s „letećim autobusom“ Tu-141 Strizh u Zagrebu ili će proijektili iz NATO-ovog tzv. raketnog štita od Baltičkoga do Crnog mora poletjeti prema ruskoj vojsci u Ukrajini, pa i Ruskoj Federaciji? Je li i to moguća iskra? Uvjerljvija od tzv ravnoteže straha jer, eto, Vladimir Vladimirovič samo pokeraški – blefira? Bolje je ne doći u situaciju da se to provjerava in vivo. Na Zapadu, također, postoji i cijeli mehanizam pojedinaca i institucija koje „provjeravaju nepotvrđena izvješća“ o ruskoj uporabi kemijskog oružja u Mariupolju“ (tužbe bojne Azov, koja je izgubila grad), otrovnih bojnih plinova (prijave ukrajinskih marinaca), etc. Već su na nogama proamerički dužnosnici Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), i vrag će znati kako sve to vodi.
„Kad neonacisti i ultraradikali (povijesna je činjenica da su ukrajinski tzv. čuvari u Hitlerovim logorima za „konačno rješenje“ bili strašnije zvijeri od njemačkih nacista; osim Židova, Rusi su najbrojnije žrtve, op. a.) rastu uz naše granice, kad deseci bioloških laboratorija stvaraju pod nadzorom Pentagona i provode se neki pokusi za razvoj biološkog oružja, a otkriveni dokumenti ne ostavljaju prostora sumnji, nije nam dopušteno reagirati na tu prijetnju na našim granicama, ne preko oceana!?“ – retorički je pitao ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u intervjuu državnoj televiziji te podsjetio na američku izmišljotinu radi agresije na Irak. „Još se nisu ni ispričali.“ Ameri se nikad neće ispričati ni za tri milijuna ubijenih Vijetnamaca, spaljenu im napalmom i bojnim otrovima zagađenu prirodu, nisu se ispričali za Afganistan, Libiju, Siriju, za kijevski Majdan 2014./15. godine (što je iskra današnjeg požara), za maltretiraje konkurentske Kine… Isprika i svijest o tomu da demokracija nije samo to što Uncle Sam i „partneri“ proglase takvom i da ostali u svijetu imaju svoj način života koji uopće ne mora biti istovjetan američkom – nije u opisu posla SAD-ova imperijalizma. I to jest ključan problem sigurnosti, rata i mira u svijetu, ne Rusija, Kina, Sirija, Iran, Venezuela…, sutra neka peta ili pedeset peta zemlja izvan Uncle Samove kontrole, gdje problem onda toksično eskalira. U Ukrajini je počelo armagedonsko odbrojavanje?
Londonski The Times piše da su se elitne zrakoplovne jedinice britanske vojske SAS vratile u okolicu Kijeva, gdje intenzivno obučavaju ukrajinsku vojsku u korištenju protuoklopnih raketnih sustava NLAW, koje je London u znatnim količinama isporučio još uoči ruske invazije kada su se SAS-ovi instruktori povukli kako ne bi bili razlogom za uvlačenje NATO-a u rat. Ukrajinci su se potom u korištenju NLAW-a služili uputama s YouTubea. Britanski specijalci su prvi puta došli u Ukrajinu 2014. godine, odmah po ruskoj aneksiji Krima, a ukrajinski vojni zapovjednici hvale se medijima u Velikoj Britaniji time da im SAS opet u Ukrajini pomaže u ratnoj uporabi britanskoga moćnog raketnog sustava. Britansko ministarstvo obrane to odbija potvrditi, jer da je „dugogodišnja praksa ne komentirati specijalne operacije“, a kuštravi pak premijer Boris Johnson istodobno tvrdi da „ne postoje okolnosti zbog kojih bi se NATO trebao izravno uključiti u rat u Ukrajini“ budući da je „iznimno važno shvatiti kako je NATO obrambeni savez. Živimo u vrijeme kada lako dolazi do pogrešnih procjena i nesporazuma“.
Nije pak nesporazum to da su Rusi zarobili u Mariupolju britanskog plaćenika Aidena Aslina (27), zapovjednika u postrojbi što se predala zajedno s cca 700 ukrajinskih marinaca, pa sada Aslan pred tv-okom otkriva vrlo neugodne činjenice o zapadnoj upletenosti u ukrajinski rat. Spominje i Hrvate, a ruski veleposlanik u RH pita što hrvatska državna zastava traži u Mariupolju – o čemu Banski dvori ni abera – te napominje: „Pratimo ponašanje hrvatskih vlasti u ukrajinskom ratu“. The Washington Post pak objavljuje da je Moskva upravo poslala službeno pismo SAD-u u kojemu upozorava da „pošiljke osjetljivog naoružanja iz SAD-a i NATO-a pogoršavaju napetosti u Ukrajini i mogu dovesti do nepredvidivih posljedica“, odnosno da je „najnoviji SAD-ov paket vojne pomoći od 800 milijuna dolara dolijevanje ulja na vatru“. Britanskih 543 milijuna eura u oružju uključuje i cca 10.000 protuoklopnih projektila NLAW, protuzračni raketni sustav Starstreak i rakete Javelin tako da jezivo armagedonsko odbrojavanje možda i jest pogubnije no što se to čini iz medijskih pametovanja kojekakvih vojnih/sigurnosnih „stručnjaka“.
tacno
