Na naslovnici Posavske Hrvatske, papirnatog županijskog glasila, iz broja u broj (za čitateljski narod svoj!!!) objavljuje se popis slavonskobrodskih internetskih portala. Priznajemo, nije bilo ugodno uredništvu sbperiskopa na popisu uglednih elektroničkih novina ne vidjeti ime vlastitog portala. Neki iz uredništva su se čak i ljutili, a Occupy-u je to bio povod da se u svojoj kolumni raspiše o ulozi Posavske Hrvatske u lokalnom medijskom svijetu.
I tako smo se mi ljutili, a oni, skromni i samozatajni, kakvi to već jesu, nisu nam rekli pravi razlog izostavljanja imena portala kojeg upravo držite na svom monitoru. I onda mi je svanulo. Prilikom posjete optici Wachtler, dok sam čekao da mi ljubazna optičarka popravi sunčane naočale, primjetio sam presavijenu Posavsku Hrvatske s naslovnicom na kojoj je objavljen popis portala,ali, pogađate, opet bez SBPeriskopa. U tom trenutku sam progledao.
Naravno, riječ je o popisu slavonskobrodskih portala; uvršteni su lokalni portali, shvatio sam, a SBPeriskop je hrvatski portal, orijentiran na probleme društva, države, umjetnosti, kulture, više je od slavonskobrodskog. Pa da!
Spoznavši da je zapravo riječ o komplimentu, o velikoj gesti mudrog direktora Posavske Hrvatske, gesti nesebičnoj, ozbiljnoj, primjernoj, poučnoj, velikodušnoj, odlučio sam njihovu malu tajnu obznaniti svima, javno im zahvaliti podršci, uputiti čestitke, ali, istovremeno ukoriti Occupya što se zaletio s netočnostima i neutemeljenom analizom. Kad ga sutra sretnem, reči ću mu otvoreno: „Occupy, kako si samo mogao i pomisliti da je riječ o fanzinu moćničkih poltrona? Pa Posavska Hrvatska je izostavljanjem SBPeriskopa s njihovog prestižnog popisa pokazala da nije uskogrudni i tendenciozni, već najobjektivniji tjednik među tjednicima, jer je posredno priznala da SBPeriskop nije provincijalani, lokalni portal. Hvala ti naša Posafska“