Takozvani “Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara” (ICIJ) opet je otkrio prijevaru stoljeća. Riječ je o takozvanim “Rajskim dokumentima”, odnosno 13,4 milijuna dokumenata koji dokazuju navodnu umiješanost brojnih političara, poduzetnika i osoba iz javnog života u financijske nepravilnosti, pranje novca ili utaje poreza preko offshore tvrtki sa sjedištima u poreznim oazama i objavljeni su u njemačkom listu Süddeutsche Zeitung.
Dokumenti su rezultat višemjesečnog istraživanja financijskog poslovanja najutjecajnijih poduzeća i moćnika, a sadrže oko 7 milijuna ugovora i potvrda vezanih uz izbjegavanje plaćana poreza putem porezne oaze Appleby na Bermudi. Uključuju i podatke prikupljene u 31 000 pojedinačnih istraživanja koje je proveo Konzorcij u suradnji s 380 novinara sa šest kontinenta i iz 30 država te 95 medijskih kuća.
U dokumentima se između ostalog spominju i nepravilnosti britanske kraljice Elizabete II., američkog predsjednika Donalda Trumpa, ruskog predsjednika Vladimira Putina, kanadskog premijera Justina Trudeaua te velikih međunarodnih korporacija kao što su Apple, Nike, Facebook i Twitter.
Zanimljivo je da je ICIJ samo formalno “međunarodni konzorcij”, jer mu je sjedište u Washingtonu i financira se donacijama Zaklade Ford, Otvoreno društvo, Adessium, Fritt Ord, Green Park Foundation, KCIJ Newstapa, Zaklade Moses Lubash Family Fund, Neo4j, Omidyar Network, crkve Rutgers Presbyterian, potom novcem Trusta Sigrid Rausing Trust, Zaklade, Wellspring Philanthropic Fund i veliku financijsku pomoć konzorciju daje australski “filantrop” i biznismen Graeme Wood.
Dokumenti navodno dokazuju veze Trumpa i Rusije, a navodno američki ministar trgovine Willbur Ross ima udio u tvrtki na Maršalovim Otocima, koja se među ostalim bavi transportom i logistikom, a ta kompanija, opet navodno prima milijune dolara od tvrtke među čijim vlasnicima su zet ruskog predsjednika Vladimira Putina i ruski mogul koji je trenutačno pod američkim sankcijama.
Među osumnjičenima za financijske malverzacije su Kraljica Elizabeta II, britanski političar lord Ashcroft,
Prema vijesti koja je kao udarna objavljena u središnjem Dnevniku HRT-a, novinar otkriva kako su ruske državne financijske institucije na račune Facebooka i Twittera uplatile stotine milijuna dolara. Prilog je, naravno, popraćen snimkom ulaska Putna u veliku dvoranu u Kremlju s pozlaćenim vratima koja otvara počasna garda.
U dokumentima od 1,4 terabajta podataka se spominju imena više od 120 političara iz gotovo 50 zemalja, među kojima Rex Tillerson i ukrajinski predsjednik Petro Porošenko.
Novinar Süddeutsche Zeitunga u prilogu kaže kako nešto što je legalno ne mora nužno biti i legitimno i moralno ispravno, s čime se možemo složiti. Međutim, ovih desetine “navodno”, “navodno”, “navodno” i pripremanje priloga u kojima se određuje tko će se prikazati u prvom planu, a tko će se tek usput spomenuti ne da nisu na razini navodno uglednog “Međunarodnog konzorcija za istraživačko novinarstvo” ili Hrvatske radio-televizije, nego nisu dostojni objave osrednjeg teoretičara zavjere na privatnom You Tube kanalu.
Süddeutsche Zeitung sam priznaje da je sve vjerojatno rađeno po propisima u takozvanim poreznim oazama i mnogi od optuženih tvrde da će javno iznijeti sve podatke o ovom, nažalost, od zakona omogućenom načinu poslovanja.
No, kakve su to Süddeutsche Zeitunga ruske države financijske tvrtke koje su Facebooku i Twitteru dale stotine milijardi dolara Süddeutsche Zeitunga, kako izvještava naš novinar? Najobičnija glupost i riječ je o ulaganjima u dionice ovih kompanija.
“Izvješće koje je objavio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara pod nazivom “Rajski dokumenti” sadrži veliki broj neistinitosti i nerazumljiv je tekst pun emocija koji opisuje velike komercijalne djelatnosti koje se provode u okviru zakona, i to zakona zapadnih demokracija”, izjavio je čelnik Odbora za međunarodne odnose ruskog Vijeća Federacije Konstantin Kosačev.
Povodom optužbi navedenih u izvješću, između ostalog i protiv ruskih kompanija poput Gazproma, VTB banke i Sibura, Kosačev je rekao “kako je zaključak ovog teksta jednostavan i da Rusiji ne treba dopustiti komercijalnu djelatnost ni na jednom tržištu, uključujući i tržište informacijskih usluga”.
Ruskog senatora je iznenadila i tvrdnja da se “Kremlj interesirao za američke medije”, zapitavši se ima li ti ikakve veze bilo s čim i zašto to mogu neke vlade mogu činiti, a druge?
Govoreći o Gazpromu, Kosačev je rekao kako je izuzetno teško razumjeti optužbe, budući da se u dokumentima opisuje zakonska komercijalna djelatnost koja je temelj svih načela zapadne demokracije.
Koje su to misteriozne ruske financijske institucije povezane s državom Twitteru i Facebooku dale stotine milijuna dolara?
Naime, ruska financijska institucija VTB je prebacila 191 milijun dolara investicijskom DST Global kako bi kupila udio u Twitteru još 2011. godine, što je bilo poznato još u vrijeme transakcije.
“Čudesni i fantazmagorijski tekst. VTB nije tvrtka Kremlja, već izuzetno velika banka u čijoj vlasničkoj strukturi udio ima i ruska država. Primjećujete li razliku? Kaže se VTB je “novac prebacila bez pardona”. Očigledno je potrebno poslovati “s pardonom” kako vas ne bi povezali s Kremljom”, rekao je Kosačev.
Naravno, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara grmi kako izvješće razotkriva kako su najveće svjetske kompanije, šefovi država i važni ljudi na globalnoj razini, čak i zvijezde iz sveta zabave i sporta, skrivali svoje bogatstvo u tajnim poreznim oazama.
Lavina je pokrenuta kao kada i u to vrijeme Süddeutsche Zeitung objavio da je u posjedu 11,5 milijuna dokumenata iz jedne od najvećih offshore odvjetničkih tvrtki “Mossack Fonseca” iz Paname, takozvani “Panama dokumenti”, koji su kao i aktualni otkrili kako su bogati i moćni ljudi diljem svijeta koristili tajne offshore porezne sustave na bezbroj načina. Tada su na udaru bili nekakav glazbenik i prijatelj iz djetinjstva Vladimira Putina, Bashar Al-Assad i njegovi suradnici, opet jadni Petro Porošenko, kralj Salman i drugi.
Nevjerojatno, Süddeutsche Zeitung je otkrio toplu vodu i da offshore tvrtke, između ostalog, služe i za pranje novca. Imamo slučaj da mnogi bogataši i političari skrivaju novac u mutnim tvrtkama koje nude zemlje poput Paname i Bermuda, a onda velika “curenja” podataka podržavaju razni atlantistički mediji i takozvane “nevladine organizacije” financirane od strane američke administracije.
Štoviše, vlasnici podataka imaju veliku priliku za ucjenu nekih od navedenih 120 političara u ovom slučaju, jer se za neobjavljivanje određenih informacija ICIJ može tražiti protuusluge, a pogledamo li tko su “donatori” konzorcija stvari postaju jasnije.
U ovim dokumentima definitivno ima puno skrivene prljavštine. To nitko ne spori. Međutim, koliko je američkih senatora uključeno u skandal? Koji su političari Europske unije na spisku? Koje su velike banke i investicijski fondovi s Wall Streeta skrivali novac. Žao nam je, Süddeutsche Zeitung i partneri ne odgovaraju na ova pitanja i paušalno tvrde “kako navodno ovaj ili navodno onaj bi navodno mogli imati veze s navodno ovom ili onom tvrtkom, osobom, političarom… I to je ozbiljno istraživačko novinarstvo?
Podsjetimo kako su novinari “analizirali” podatke” i sastavili popis važnih političara, međunarodnih kriminalaca i poznatih profesionalnih sportaša, među ostalima, za vrijeme afere “Panama dokumenata”.
Süddeutsche Zeitung nema resurse, ljude, ni novinare da obrade 13,4 milijuna “Rajskih dokumenata”. Pretraživanje imena na tim listama je moguće samo digitalnom obradom. Odjednom smo dobili listu s imenima 120 političara i određeni broj kompanija. U roku od nekoliko minuta je snažan algoritam za pretraživanje usporedio popise sa 13,4 milijuna dokumenata. Za svako pronađeno ime je počeo detaljan postupak pretraživanja. Pitanja za “filtriranje” ključnih osoba u skandalu su bila postavljena tako da se sastavi popis poznatih kriminalaca, ljudi i organizacija koji smetaju određenim krugovima u Sjedinjenim Državama i njih se stavilo u baze podataka koji su “procurili”.
Koga sada imamo na klupi za optužene. Vladimira Putina, jer bez njegove dozvole ne smije treperiti ni lišće u Rusiji, a ne da tvrtke u kojima udjele ima ruska država kupuju dionice Twittera. Donalda Trumpa i ljude iz administracije “koji imaju veze s Moskvom”. Opet Petra Porošenka i britansku kraljicu kojoj se ionako neće dogoditi ništa.
Najveća “žrtva” je prošli put bio nevažni premijer Islanda, Sigmundur David Gunnlaugsson, koji je sa svojom ženom posjedovao jednu kompaniju. Doduše, nema dokaza da su imovina ili novac u vlasništvu te kompanije su ilegalni, ali nema veze.
Bivši britanski veleposlanik Craig Murray je u prošloj aferi rekao da je stvar, ako postoji, skrivena od strane organizacija koje upravljaju “curenjem informacija”.
Curenje informacija prati i propaganda korporativnih medija u službi zapadnih vlada, dok je u ovom slučaju primjetan obračun neprijatelja Trumpa i njegovih ministara i dužnosnika.
Naravno da će većina procurenog materijala ostati tajna. Što ste očekivali? Ovom grandioznom aferom upravlja organizacija apsurdnog naziva “Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara”, koji je financiran i u cijelosti organiziran od američkog “Centra za javni integritet”, a sam pogled na njegovu internetsku stranicu sve govori. Gore su navedeni službeni donatori konzorcija, dok američki “Center for Public Integrity” doniraju:
1. Zaklada Ford
2. Zaklada Carnegie
3. Zaklada obitelji Rockefeller
4. Zaklada WK Kellogg
5. Zaklada “Otvoreno društvo” Georga Sorosa.
Uz donatore koje je javno priznao ICIJ, zaista predivno društvo.
Zar je moguće da se u nijednom segmentu života na ovome planetu ne pojavljuju gore navedene zaklade? Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) je dio Projekta o izvještavanju o organiziranom kriminalu i korupcij (OCCRP), kojeg na kraju financira američka vlada kroz USAID.
Aktualno senzacionalno “curenje” se odnosi na odabrane ljude iz baze podataka ovih proameričkih organizacija, a vjerojatno su dobiveni od strane američkih obavještajnih službi.
Objavljeni su samo pomno odabrani podaci između “procurenih” informacija i to u dvije svrhe:
1. Diskreditirati i oblatiti razne “neprijatelje” Sjedinjenih Država, odnosno NATO pakta i njihovih vazala, čak i ako su indirektno povezani s ljudima s računima u Panami ili su izvršili legalnu kupnju udjela pojedinih tvrtki i potvrditi do sada nedokazive tvrdnje iz slučaja “Russiagate” kako je Rusija ujecala na američke izbore.
2. Pokazati drugim važnim osobama, koje se spominju u bazi podataka, ali još nisu objavljena njihova imena, da Sjedinjene Države znaju sve i da njihovi “medijski partneri” u bilo koje vrijeme mogu razotkriti njihovo “prljavo rublje”. Zaista savršena ucjena.
“Curenje” osmišljeno aferom “Panama dokumenata” se pokazao kao trik ograničenog vremena i da se procesuira par ljudi i organizacija koji smetaju Washingtonu. Sada se isto događa i s “Rajskim dokumentima”. To je ujedno i prikazivanje “alata mučenja” ljudima koji su imali posla s poreznom oazom u Bermudi, ali njihovi podaci još nisu objavljeni. Oni su sada u rukama onih koji kontroliraju baze podataka. Oni će morati učiniti sve što se od njih traži ili će se u protivnom suočiti s progonom.
I za kraj, pitanje koje neće pročitati ni novinari takozvanog “Međunarodnog konzorcija istraživačkog novinarstva”, niti u uredništvu bavarskog dnevnog lista, a možda ni njihove bijedne kopije s Hrvatske radio-televizije i tiskanih i elektroničkih medija, uz časne izuzetke, naravno: “Koji se čvrsi dokazi protiv političara, financijske i poduzetničke elite Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država i vazalskih država NATO pakta spominju u 13,4 milijuna procurenih dokumenata?” Do sada nijedan. Kako je to moguće?
logično
Dokumenti su rezultat višemjesečnog istraživanja financijskog poslovanja najutjecajnijih poduzeća i moćnika, a sadrže oko 7 milijuna ugovora i potvrda vezanih uz izbjegavanje plaćana poreza putem porezne oaze Appleby na Bermudi. Uključuju i podatke prikupljene u 31 000 pojedinačnih istraživanja koje je proveo Konzorcij u suradnji s 380 novinara sa šest kontinenta i iz 30 država te 95 medijskih kuća.
U dokumentima se između ostalog spominju i nepravilnosti britanske kraljice Elizabete II., američkog predsjednika Donalda Trumpa, ruskog predsjednika Vladimira Putina, kanadskog premijera Justina Trudeaua te velikih međunarodnih korporacija kao što su Apple, Nike, Facebook i Twitter.
Zanimljivo je da je ICIJ samo formalno “međunarodni konzorcij”, jer mu je sjedište u Washingtonu i financira se donacijama Zaklade Ford, Otvoreno društvo, Adessium, Fritt Ord, Green Park Foundation, KCIJ Newstapa, Zaklade Moses Lubash Family Fund, Neo4j, Omidyar Network, crkve Rutgers Presbyterian, potom novcem Trusta Sigrid Rausing Trust, Zaklade, Wellspring Philanthropic Fund i veliku financijsku pomoć konzorciju daje australski “filantrop” i biznismen Graeme Wood.
Dokumenti navodno dokazuju veze Trumpa i Rusije, a navodno američki ministar trgovine Willbur Ross ima udio u tvrtki na Maršalovim Otocima, koja se među ostalim bavi transportom i logistikom, a ta kompanija, opet navodno prima milijune dolara od tvrtke među čijim vlasnicima su zet ruskog predsjednika Vladimira Putina i ruski mogul koji je trenutačno pod američkim sankcijama.
Među osumnjičenima za financijske malverzacije su Kraljica Elizabeta II, britanski političar lord Ashcroft,
Prema vijesti koja je kao udarna objavljena u središnjem Dnevniku HRT-a, novinar otkriva kako su ruske državne financijske institucije na račune Facebooka i Twittera uplatile stotine milijuna dolara. Prilog je, naravno, popraćen snimkom ulaska Putna u veliku dvoranu u Kremlju s pozlaćenim vratima koja otvara počasna garda.
FOTO: Vladimir Putin
U dokumentima od 1,4 terabajta podataka se spominju imena više od 120 političara iz gotovo 50 zemalja, među kojima Rex Tillerson i ukrajinski predsjednik Petro Porošenko.
Novinar Süddeutsche Zeitunga u prilogu kaže kako nešto što je legalno ne mora nužno biti i legitimno i moralno ispravno, s čime se možemo složiti. Međutim, ovih desetine “navodno”, “navodno”, “navodno” i pripremanje priloga u kojima se određuje tko će se prikazati u prvom planu, a tko će se tek usput spomenuti ne da nisu na razini navodno uglednog “Međunarodnog konzorcija za istraživačko novinarstvo” ili Hrvatske radio-televizije, nego nisu dostojni objave osrednjeg teoretičara zavjere na privatnom You Tube kanalu.
Süddeutsche Zeitung sam priznaje da je sve vjerojatno rađeno po propisima u takozvanim poreznim oazama i mnogi od optuženih tvrde da će javno iznijeti sve podatke o ovom, nažalost, od zakona omogućenom načinu poslovanja.
No, kakve su to Süddeutsche Zeitunga ruske države financijske tvrtke koje su Facebooku i Twitteru dale stotine milijardi dolara Süddeutsche Zeitunga, kako izvještava naš novinar? Najobičnija glupost i riječ je o ulaganjima u dionice ovih kompanija.
“Izvješće koje je objavio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara pod nazivom “Rajski dokumenti” sadrži veliki broj neistinitosti i nerazumljiv je tekst pun emocija koji opisuje velike komercijalne djelatnosti koje se provode u okviru zakona, i to zakona zapadnih demokracija”, izjavio je čelnik Odbora za međunarodne odnose ruskog Vijeća Federacije Konstantin Kosačev.
Povodom optužbi navedenih u izvješću, između ostalog i protiv ruskih kompanija poput Gazproma, VTB banke i Sibura, Kosačev je rekao “kako je zaključak ovog teksta jednostavan i da Rusiji ne treba dopustiti komercijalnu djelatnost ni na jednom tržištu, uključujući i tržište informacijskih usluga”.
Ruskog senatora je iznenadila i tvrdnja da se “Kremlj interesirao za američke medije”, zapitavši se ima li ti ikakve veze bilo s čim i zašto to mogu neke vlade mogu činiti, a druge?
Govoreći o Gazpromu, Kosačev je rekao kako je izuzetno teško razumjeti optužbe, budući da se u dokumentima opisuje zakonska komercijalna djelatnost koja je temelj svih načela zapadne demokracije.
Koje su to misteriozne ruske financijske institucije povezane s državom Twitteru i Facebooku dale stotine milijuna dolara?
Naime, ruska financijska institucija VTB je prebacila 191 milijun dolara investicijskom DST Global kako bi kupila udio u Twitteru još 2011. godine, što je bilo poznato još u vrijeme transakcije.
“Čudesni i fantazmagorijski tekst. VTB nije tvrtka Kremlja, već izuzetno velika banka u čijoj vlasničkoj strukturi udio ima i ruska država. Primjećujete li razliku? Kaže se VTB je “novac prebacila bez pardona”. Očigledno je potrebno poslovati “s pardonom” kako vas ne bi povezali s Kremljom”, rekao je Kosačev.
Naravno, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara grmi kako izvješće razotkriva kako su najveće svjetske kompanije, šefovi država i važni ljudi na globalnoj razini, čak i zvijezde iz sveta zabave i sporta, skrivali svoje bogatstvo u tajnim poreznim oazama.
Tko stoji iza Rajskih dokumenata?
FOTO: Ilustracija, internet arhiv
Lavina je pokrenuta kao kada i u to vrijeme Süddeutsche Zeitung objavio da je u posjedu 11,5 milijuna dokumenata iz jedne od najvećih offshore odvjetničkih tvrtki “Mossack Fonseca” iz Paname, takozvani “Panama dokumenti”, koji su kao i aktualni otkrili kako su bogati i moćni ljudi diljem svijeta koristili tajne offshore porezne sustave na bezbroj načina. Tada su na udaru bili nekakav glazbenik i prijatelj iz djetinjstva Vladimira Putina, Bashar Al-Assad i njegovi suradnici, opet jadni Petro Porošenko, kralj Salman i drugi.
Nevjerojatno, Süddeutsche Zeitung je otkrio toplu vodu i da offshore tvrtke, između ostalog, služe i za pranje novca. Imamo slučaj da mnogi bogataši i političari skrivaju novac u mutnim tvrtkama koje nude zemlje poput Paname i Bermuda, a onda velika “curenja” podataka podržavaju razni atlantistički mediji i takozvane “nevladine organizacije” financirane od strane američke administracije.
Štoviše, vlasnici podataka imaju veliku priliku za ucjenu nekih od navedenih 120 političara u ovom slučaju, jer se za neobjavljivanje određenih informacija ICIJ može tražiti protuusluge, a pogledamo li tko su “donatori” konzorcija stvari postaju jasnije.
U ovim dokumentima definitivno ima puno skrivene prljavštine. To nitko ne spori. Međutim, koliko je američkih senatora uključeno u skandal? Koji su političari Europske unije na spisku? Koje su velike banke i investicijski fondovi s Wall Streeta skrivali novac. Žao nam je, Süddeutsche Zeitung i partneri ne odgovaraju na ova pitanja i paušalno tvrde “kako navodno ovaj ili navodno onaj bi navodno mogli imati veze s navodno ovom ili onom tvrtkom, osobom, političarom… I to je ozbiljno istraživačko novinarstvo?
Podsjetimo kako su novinari “analizirali” podatke” i sastavili popis važnih političara, međunarodnih kriminalaca i poznatih profesionalnih sportaša, među ostalima, za vrijeme afere “Panama dokumenata”.
Süddeutsche Zeitung nema resurse, ljude, ni novinare da obrade 13,4 milijuna “Rajskih dokumenata”. Pretraživanje imena na tim listama je moguće samo digitalnom obradom. Odjednom smo dobili listu s imenima 120 političara i određeni broj kompanija. U roku od nekoliko minuta je snažan algoritam za pretraživanje usporedio popise sa 13,4 milijuna dokumenata. Za svako pronađeno ime je počeo detaljan postupak pretraživanja. Pitanja za “filtriranje” ključnih osoba u skandalu su bila postavljena tako da se sastavi popis poznatih kriminalaca, ljudi i organizacija koji smetaju određenim krugovima u Sjedinjenim Državama i njih se stavilo u baze podataka koji su “procurili”.
FOTO: Putin – Trump – G20 – 08-07-2017
Koga sada imamo na klupi za optužene. Vladimira Putina, jer bez njegove dozvole ne smije treperiti ni lišće u Rusiji, a ne da tvrtke u kojima udjele ima ruska država kupuju dionice Twittera. Donalda Trumpa i ljude iz administracije “koji imaju veze s Moskvom”. Opet Petra Porošenka i britansku kraljicu kojoj se ionako neće dogoditi ništa.
Najveća “žrtva” je prošli put bio nevažni premijer Islanda, Sigmundur David Gunnlaugsson, koji je sa svojom ženom posjedovao jednu kompaniju. Doduše, nema dokaza da su imovina ili novac u vlasništvu te kompanije su ilegalni, ali nema veze.
Bivši britanski veleposlanik Craig Murray je u prošloj aferi rekao da je stvar, ako postoji, skrivena od strane organizacija koje upravljaju “curenjem informacija”.
Curenje informacija prati i propaganda korporativnih medija u službi zapadnih vlada, dok je u ovom slučaju primjetan obračun neprijatelja Trumpa i njegovih ministara i dužnosnika.
Naravno da će većina procurenog materijala ostati tajna. Što ste očekivali? Ovom grandioznom aferom upravlja organizacija apsurdnog naziva “Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara”, koji je financiran i u cijelosti organiziran od američkog “Centra za javni integritet”, a sam pogled na njegovu internetsku stranicu sve govori. Gore su navedeni službeni donatori konzorcija, dok američki “Center for Public Integrity” doniraju:
1. Zaklada Ford
2. Zaklada Carnegie
3. Zaklada obitelji Rockefeller
4. Zaklada WK Kellogg
5. Zaklada “Otvoreno društvo” Georga Sorosa.
Uz donatore koje je javno priznao ICIJ, zaista predivno društvo.
Zar je moguće da se u nijednom segmentu života na ovome planetu ne pojavljuju gore navedene zaklade? Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) je dio Projekta o izvještavanju o organiziranom kriminalu i korupcij (OCCRP), kojeg na kraju financira američka vlada kroz USAID.
Aktualno senzacionalno “curenje” se odnosi na odabrane ljude iz baze podataka ovih proameričkih organizacija, a vjerojatno su dobiveni od strane američkih obavještajnih službi.
Objavljeni su samo pomno odabrani podaci između “procurenih” informacija i to u dvije svrhe:
1. Diskreditirati i oblatiti razne “neprijatelje” Sjedinjenih Država, odnosno NATO pakta i njihovih vazala, čak i ako su indirektno povezani s ljudima s računima u Panami ili su izvršili legalnu kupnju udjela pojedinih tvrtki i potvrditi do sada nedokazive tvrdnje iz slučaja “Russiagate” kako je Rusija ujecala na američke izbore.
2. Pokazati drugim važnim osobama, koje se spominju u bazi podataka, ali još nisu objavljena njihova imena, da Sjedinjene Države znaju sve i da njihovi “medijski partneri” u bilo koje vrijeme mogu razotkriti njihovo “prljavo rublje”. Zaista savršena ucjena.
“Curenje” osmišljeno aferom “Panama dokumenata” se pokazao kao trik ograničenog vremena i da se procesuira par ljudi i organizacija koji smetaju Washingtonu. Sada se isto događa i s “Rajskim dokumentima”. To je ujedno i prikazivanje “alata mučenja” ljudima koji su imali posla s poreznom oazom u Bermudi, ali njihovi podaci još nisu objavljeni. Oni su sada u rukama onih koji kontroliraju baze podataka. Oni će morati učiniti sve što se od njih traži ili će se u protivnom suočiti s progonom.
I za kraj, pitanje koje neće pročitati ni novinari takozvanog “Međunarodnog konzorcija istraživačkog novinarstva”, niti u uredništvu bavarskog dnevnog lista, a možda ni njihove bijedne kopije s Hrvatske radio-televizije i tiskanih i elektroničkih medija, uz časne izuzetke, naravno: “Koji se čvrsi dokazi protiv političara, financijske i poduzetničke elite Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država i vazalskih država NATO pakta spominju u 13,4 milijuna procurenih dokumenata?” Do sada nijedan. Kako je to moguće?
logično
