stepenicama razočarenja
kada umiru očekivanja,
raspoloženja idu za njima.
ne pada se naglo kao niz liticu,
spušta se stepenicama razočarenja,
uskih i koje nitko ne čisti.
od dječje bestežinske bezbrižnosti
dospije se do bezdana potištenosti.
od svjetlosti koja probija tamu
do mraka koji guta svjetlo.
od daha života koji se budi
do obzora koji tone u sjenu.
od početka, obećanja i buke
do oproštaja, zavjese i tišine.
prestaneš biti lagan i spretan,
a još nisi slomljen i izgubljen.
revija maski i osama
i pjesmarice su
dio kronike putovanja
kroz mapu snova,
kroz korake i susrete,
kroz zemlje i priče,
kroz gradove i sjenke,
kroz ceste i nepoznato,
kroz daljine i tišine,
kroz putovanja i povratke.
mrežna zajednica s kojom se dijele
zapisnici s ruta, putni memoari,
više je modna pista, nego arena ideja;
nije platforma za priče i izgubljene poglede,
već revija iluzija, maski i površnih komentara,
osama luta svijetom kao jedini vodič,
zajednički dah je izgubljena pjesma.
logoraš ili oblomov
otvara priču o književnosti gulaga,
o solženjicinu, šalamovu, štajneru,
jevgeniji ginzburg, marčenku, zatvorenicima.
ima razumijevanja za ivana denisoviča šuhova,
čovjeka koji zna kako živjeti
kad je život sveden na minimum.
logoraš, tvrdi mi, može preživjeti gotovo sve,
ali samo ako sačuva unutarnji red
u potpuno poludjelom vanjskom svijetu.
ne znam za tebe, kaže,
ali ja sam logorski zatočenik.
na ulici jedem paštu
s malo naribanog sira,
a pored mene su prošla
dva auta talijanskog modnog dizajnera;
u jednom je bio on,
a u drugom njegovi psi.
pomislio sam da on nije osuđeni ivan denisovič,
nego umorni oblomov
koji traži opravdanje
za svoj nedostatak volje.
Iza zvuka, iza knjiga (Umorni bez nevinih)
Kada slušam Americin A Horse with No Name
Mene proguta osjećaj da svijet me razumije
I da ja razumijem svijet. Evo, i sada se to
Dogodiio s JBL slušalicama na ušima.
Ispod Gogoljevog Šinjela izašao je Čehov,
A ispod Bukowskijevog Post Officea Carver.
Prvi otkriva kako sistem melje beznačajne.
Drugi pokazuje kako sistem melje sve,
I kako se ljudi rado sami bacaju u mašinu.
Jer, tu nema nevinih. Samo umorni.
Kod Gogolja mali čovjek je tragičan, nemoćan.
Kod Bukowskog sitni čovjek je prost, odvratan,
Okrenut protiv vlastitog spasa, ali stvaran.
A mi smo izašli ispod Ginzbergove poeme Howl,
Obuzdane ulijevo naherenom kritikom postojećeg
I prevrednovanjem vrijednosti koje tlače slobodu.
Mi, slomljeni, ali buntovni, protiv svega oko nas.
Slušam i Dylanovu ispovijed u Sick of Love:
Muka mi je od ljubavi… čujem kako sat otkucava.
Ovakva ljubav…bolestan sam od ljubavi.
_________________________
