Pod šatorom na Trgu bana Jelačića prodaju se domaći proizvodi: med, kolači, slanina, suha rebra, somerica, krvavice, kobasice, čvarci ... Ovaj potonji proizvod domaćih proizvođača u Zagrebu ima cijenu između devedeset i sto kuna. Čvarci su odavno postali delikatesa nad delikatesama čija je zagrebačka cijena dosegla slavonsku cijenu, ali kulena. U Zagrebu „izuti“ sto kuna za jelo od prženog svinjskog masnog tkiva, dvostruko više nego u Slavoniji, izgleda da je nešto najnormalnije na svijetu.
Usprkos visokoj cijeni čvaraka do njih se jednostavno nije moglo. Kupci su se otimali za mjesto ispred stolova s čvarcima. Prizor mi je kao Slavoncu bio nestvaran. Na brodskoj tržnici svježi se čvarci mogu kupiti po cijeni između 40 i fantastičnih 60 kuna, uz gunđanje kupaca zbog njene visine. Eto jedne prednosti života u Slavoniji, masovnoj mesnoj bazi. Rijetkost je vrijednost, kaže izreka. Prevedeno to znači: mala ponuda čvaraka po broju stanovnika, a velika potražnja, kao u Zagrebu, znači visoku cijenu.
