Na djelu je puno više od najavljene konzervativne revolucije, koju su prije dvije godine obećavali iz HDZ-a, ali i Katoličke crkve. Ovo je čistka, koja se provodi bez većeg otpora ako se izuzmu reakcije predstavnika civilnog društva, a posebno je zabrinjavajuća šutnja na najavu terora nad neistomišljenicima.
Jer prijetnje bacanjem ljudi u rijeke ili poruke redatelju Oliveru Frljiću da umre, predstavljaju uvod u obračun s drukčijima.
Povijest prošlog stoljeća ispunjena je primjerima u kojima su najprije dolazile parole, a zatim, gulazi i plinske komore. Za to vrijeme, tišina caruje na lijevo-liberalnom centru.
Tek par rečenica došlo je iz HNS-a, još manje iz IDS-a koji se hvali antifašizmom, laburisti su nestali, a Ivo Josipović i njegova stranka kao da ne postoje.
A Socijaldemokratska partija Hrvatske? Pošteno govoreći, odatle je stiglo upozorenje da sadašnje prilike u hrvatskoj politici imaju dodirnih točaka s nacizmom:
“Zoran Milanović je ekstreman, i podsjeća na Goebbelsa”, zabrinuto je Ivo Baldasar, čelnik splitskog SDP-a, opisao šefa vlastite stranke u Slobodnoj Dalmaciji.
Dok se uzduž zemlje provodi Karamarkov antikomunistički manifest i čiste institucije od neistomišljenika, u SDP-u se među sobom uspoređuju s Goebbelsom i životinjama ili - šute o stvarnim problemima.
Gordan Maras će na Facebooku čestitati BBB-ima 30. godišnjicu osnivanja, Mirando Mrsić podsjetiti kako je u Saboru primio skupinu dužnosnika iz Bosne i Hercegovine s kojima se razgovaralo o pravima LGTB populacije, Tonino Picula će napisati kako “socijaldemokracija ne smije biti tek ideološki podstanar u našoj stranci”, dok će Davor Bernardić protestirati zbog uvreda koje iz Milanovićeva tabora dolaze Zlatku Komadini.
Kada se napokon isključe s društvenih mreža, stvarnost će ih ošamariti.
jutarnji