Zagrebačka osnovna škola organizira vjeronauk u crkvi radi pripreme za prvu pričest.
Rimokatolička crkva se opet povampirila na početku školske godine. A ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar pomalo pakira kovčege na isteku mandata, bezvoljno priziva sudsku zabranu štrajka u školama i ostavlja na cjedilu roditelje gotovo pola milijuna osnovaca. Uz takvog ministra, ali i državnu vlast koja tolerira samovolju i javašluk u jednoj od najvažnijih djelatnosti za budućnost svake zemlje, Crkvi je dopušteno terorizirati vjerničko stado i u školi i izvan nje. Doslovno, od začeća do posljednje pomasti. Tko ne pristaje na naredbe, eee, imaju i Sin i Otac i Duh sveti uvjerljive alate za privesti pameti zabludjelu ovcu.
Kako objasniti prosječno inteligentnom pripadniku stada da nedjeljom ne smije otići s obitelji na vikend izvan svoje župe, jer mu se djeca moraju u nedjelju evidentirati na misi?U OŠ Dragutina Domjanića u zagrebačkim Gajnicama službeno su izvijestili roditelje učenika trećeg razreda da im djeca moraju jednom tjedno dolaziti na vjeronauk u crkvu. Školski sat, 45 minuta, dopodne ili poslijepodne, ovisno o turnusu nastave u školi. Dobro, pomislili roditelji, vjeronauk se napokon vraća u crkvu, gdje mu i jest prirodno mjesto. I što bi bilo primjereno sekularnom ustavnom uređenju RH. Ali, ne lezi vraže, nije tako.
Školski sat vjeronauka u crkvi je obvezatan, dodatna indoktrinacija pod izlikom pripreme djece za prvu pričest. E, sad, na prvi sat u crkvi moraju doći i roditelji da ih vjeroučitelj (ne svećenik, nego civil, laik) izvijesti o njihovim i obvezama djece u vezi s nastavom u crkvi. Budući prvopričesnici ne smiju izostajati, osim u strogo opravdanim i potvrdama dokumentiranim prigodama (bolest, smrt u obitelji, itsl.), svake nedjelje moraju s roditeljima dolaziti u crkvu na misu, a svećenik će ih svaki put evidentirati. Majke i očevi dužni su također dolaziti na roditeljske sastanke u crkvi kad ih sazove vjeroučitelj. Slijede i novčane participacije po crkvenom cjeniku usluga. Dodatni darovi nisu zabranjeni.
Zašto školska nastava vjeronauka nije dostatna i za pristup sakramentu prve pričesti, vrag će ga znati. Hrvatskoj se biskupskoj konferenciji (HBK) živo fućka za tu mogućnost da se u programu školskog vjeronauka predvidi i nešto od možebitno specifičnih prvopričesničkih sadržaja. Očenaš i Zdravo, Marijo isti su i u školi, i u crkvi i pod lipom u gradskom parku ili u vlaku. Hrvatska je dopustila Crkvi da samostalno i samovoljno, bez pitanja i konzultacija sa sekularnom državom, piše nastavni program (glupavog „novohrvatskog“ naziva curriculum) i udžbenike. Plaća oko 6000 vjeroučitelja, podmiruje im zdravstveno i socijalno osiguranje, omogućuje mirovine… I, kobno za sekularnu budućnost RH, prepušta Crkvi slobodno vrijeme mladih.
Račun plaćaju svi porezni obveznici bez obzira na to vjeruju li, u kojeg boga ili ne vjeruju. Platiti moraju. Po grubim procjenama udruga građanskog društva, Katolička crkva košta porezne obveznike blizu milijarde kuna godišnje. I svih izvora, od mjesnog odbora do državnog proračuna. Plus lemuzina na misama, naknade za krštenja, vjenčanja, pogrebe… Plus prodaja promidžbenih tiskovina, knjiga, periodike, "svete" bižuterije, svijeća… A sve bez fiskalizacije i poreza, obveznih za sve koji se bave istim poslovima, ali izvan vjerske nadstrešnice.
Roditelji osnovaca masovno rogobore protiv klerikalne samovolje. Izmišljanja i nametanja silom sve novih i novih obveza obiteljima. Koje obveze uglavnom nisu besplatne. Da je riječ samo o pojavi u rečenoj zapadnozagrebačkoj školi, još kako-tako. Mogao bi nadbiskup Josip Bozanić urgirati razumom kod kvartovskog svećenika. Ili u njegovo ime desna mu ruka pomoćni biskup Valentin Pozaić. Ili, prije njih, predsjednik HBK nadbiskup Želimir Puljić na općoj, državnoj razini. Tim više, jer je rečeni primjer iz osmoljetke na zagrebačkom zapadu masovna pojava. Crkva svjesno i bešćutno atakira na samu obitelj, a puna su joj usta upravo obitelji, svetosti obitelji, zaštite obitelji.
Nitko nema ništa protiv kad se, sramotno za državu, školska djeca i mladež već "tradicionalno" odvore masovno, kolektivno i organizirano na mise u povodu početka nove školske godine, Bog će, je li, blagosloviti ono što država neće, pa se i obitelj mora uklopiti u klerikalnu doktrinu.
Crkva ima čak i radikalnu udrugu s obiteljskim imenom u svom jurišnom programu teizacije društva i zatiranja sekularizma. Ima i političku U OŠ Dragutina Domjanića u zagrebačkim Gajnicama službeno su izvijestili roditelje učenika trećeg razreda da im djeca moraju jednom tjedno dolaziti na vjeronauk u crkvu. Školski sat vjeronauka u crkvi je obvezatan, dodatna indoktrinacija pod izlikom pripreme djece za prvu pričest.stranku Hrast, notornog laika Ladislava Ilčića, "domoljubno" navezanu na HDZ-ovu koaliciju "na vlast po svaku cijenu". Kako objasniti prosječno inteligentnom pripadniku stada da nedjeljom ne smije otići s obitelji na vikend izvan svoje župe, jer mu se djeca moraju u nedjelju evidentirati na misi? Ili da obiteljska uzdanica ne smije u slobodno vrijeme prije/poslije škole, nakon što je napisala zadaće i naučila gradivo, na sat klavira ili atletski trening, jer mora u 9 i 30, odnosno 16 i 30 sati biti u crkvi na satu vjeronauka?
Je li to normalno? Nije. Je li to toliko razglašena katolička briga za obitelj, njezin napredak i zadrave/sadržajne odnose među roditeljima i djecom? Nije. To je čista esencija klerikalnog licemjerja i sebičnosti. U ime Boga!? Papa Franjo opetovano tvrdi da se tako više ne smije raditi. Kaže da se kler mora okaniti nezajažnjive sklonosti prema vladanju ljudskim životima i dušama. Mora se prilagoditi novim društvenim odnosima. RH, vođen uglavnom HDZSDP-ovim polupolitičarima, zaslijepljenim hipotetičkom biračkom mrkvom statističkih blizu 87 posto katolika, udvornički se vadi na obvezu poštivanja tzv. vatikanskih ugovora. I pušta Crkvi da radi što hoće. A dugoročno je opasno da to radi - što hoće - u školama.
Mudar je puk znao od starine prepoznati što se krije iza one: "Pustiš pijetla na prag i eto ti ga začas u kući". Promiskuitetno je sekularna vlast "Samostalne, Neovisne i Suverene", ulizujući se Vatikanu i Zapadu radi državnog priznanja, pustila Katoličku crkvu na prag i eto ti je, danas, arogantno i bahato vedri i oblači zemljom. Biskupi si dopuštaju izravno političko/politikantsko homilijanje, guraju vjernike u političko-ideološke i svjetonazorske sukobe, šire mržnju i netrpeljivost i represivno koriste svoje licencije božjih poslovođa. Kao da im papa Franjo nije poglavar, kojeg moraju bespogovorno slušati. A država Hrvatska to gleda i trpi. Pače, nečinjenjem sudjeluje u očitoj ujdurni protiv zdravog razuma.
Hajde, Hrvoje, okuraži se kazati vlč. Anđelku da obitelj putuje u subotu djedu u Bošnjake pomoći obrati kukuruz, pa u nedjelju neće s malim Tomom i Veronikom biti na misi. Ili da djeca moraju na satove klavira i atletski trening te ih neće biti na crkvenom vjeronauku. Iste je sekunde naš izmišljeni Hrvoje podigao neprobojnu bodljikavu žicu made in Hungary između svoje djece i njihovog vjerničkog prava na sakrament prve pričesti. A ministar Vedran Mornar drži da je to normalno.
h-alter
Rimokatolička crkva se opet povampirila na početku školske godine. A ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar pomalo pakira kovčege na isteku mandata, bezvoljno priziva sudsku zabranu štrajka u školama i ostavlja na cjedilu roditelje gotovo pola milijuna osnovaca. Uz takvog ministra, ali i državnu vlast koja tolerira samovolju i javašluk u jednoj od najvažnijih djelatnosti za budućnost svake zemlje, Crkvi je dopušteno terorizirati vjerničko stado i u školi i izvan nje. Doslovno, od začeća do posljednje pomasti. Tko ne pristaje na naredbe, eee, imaju i Sin i Otac i Duh sveti uvjerljive alate za privesti pameti zabludjelu ovcu.
Kako objasniti prosječno inteligentnom pripadniku stada da nedjeljom ne smije otići s obitelji na vikend izvan svoje župe, jer mu se djeca moraju u nedjelju evidentirati na misi?U OŠ Dragutina Domjanića u zagrebačkim Gajnicama službeno su izvijestili roditelje učenika trećeg razreda da im djeca moraju jednom tjedno dolaziti na vjeronauk u crkvu. Školski sat, 45 minuta, dopodne ili poslijepodne, ovisno o turnusu nastave u školi. Dobro, pomislili roditelji, vjeronauk se napokon vraća u crkvu, gdje mu i jest prirodno mjesto. I što bi bilo primjereno sekularnom ustavnom uređenju RH. Ali, ne lezi vraže, nije tako.
Školski sat vjeronauka u crkvi je obvezatan, dodatna indoktrinacija pod izlikom pripreme djece za prvu pričest. E, sad, na prvi sat u crkvi moraju doći i roditelji da ih vjeroučitelj (ne svećenik, nego civil, laik) izvijesti o njihovim i obvezama djece u vezi s nastavom u crkvi. Budući prvopričesnici ne smiju izostajati, osim u strogo opravdanim i potvrdama dokumentiranim prigodama (bolest, smrt u obitelji, itsl.), svake nedjelje moraju s roditeljima dolaziti u crkvu na misu, a svećenik će ih svaki put evidentirati. Majke i očevi dužni su također dolaziti na roditeljske sastanke u crkvi kad ih sazove vjeroučitelj. Slijede i novčane participacije po crkvenom cjeniku usluga. Dodatni darovi nisu zabranjeni.
Zašto školska nastava vjeronauka nije dostatna i za pristup sakramentu prve pričesti, vrag će ga znati. Hrvatskoj se biskupskoj konferenciji (HBK) živo fućka za tu mogućnost da se u programu školskog vjeronauka predvidi i nešto od možebitno specifičnih prvopričesničkih sadržaja. Očenaš i Zdravo, Marijo isti su i u školi, i u crkvi i pod lipom u gradskom parku ili u vlaku. Hrvatska je dopustila Crkvi da samostalno i samovoljno, bez pitanja i konzultacija sa sekularnom državom, piše nastavni program (glupavog „novohrvatskog“ naziva curriculum) i udžbenike. Plaća oko 6000 vjeroučitelja, podmiruje im zdravstveno i socijalno osiguranje, omogućuje mirovine… I, kobno za sekularnu budućnost RH, prepušta Crkvi slobodno vrijeme mladih.
Račun plaćaju svi porezni obveznici bez obzira na to vjeruju li, u kojeg boga ili ne vjeruju. Platiti moraju. Po grubim procjenama udruga građanskog društva, Katolička crkva košta porezne obveznike blizu milijarde kuna godišnje. I svih izvora, od mjesnog odbora do državnog proračuna. Plus lemuzina na misama, naknade za krštenja, vjenčanja, pogrebe… Plus prodaja promidžbenih tiskovina, knjiga, periodike, "svete" bižuterije, svijeća… A sve bez fiskalizacije i poreza, obveznih za sve koji se bave istim poslovima, ali izvan vjerske nadstrešnice.
Roditelji osnovaca masovno rogobore protiv klerikalne samovolje. Izmišljanja i nametanja silom sve novih i novih obveza obiteljima. Koje obveze uglavnom nisu besplatne. Da je riječ samo o pojavi u rečenoj zapadnozagrebačkoj školi, još kako-tako. Mogao bi nadbiskup Josip Bozanić urgirati razumom kod kvartovskog svećenika. Ili u njegovo ime desna mu ruka pomoćni biskup Valentin Pozaić. Ili, prije njih, predsjednik HBK nadbiskup Želimir Puljić na općoj, državnoj razini. Tim više, jer je rečeni primjer iz osmoljetke na zagrebačkom zapadu masovna pojava. Crkva svjesno i bešćutno atakira na samu obitelj, a puna su joj usta upravo obitelji, svetosti obitelji, zaštite obitelji.
Nitko nema ništa protiv kad se, sramotno za državu, školska djeca i mladež već "tradicionalno" odvore masovno, kolektivno i organizirano na mise u povodu početka nove školske godine, Bog će, je li, blagosloviti ono što država neće, pa se i obitelj mora uklopiti u klerikalnu doktrinu.
Crkva ima čak i radikalnu udrugu s obiteljskim imenom u svom jurišnom programu teizacije društva i zatiranja sekularizma. Ima i političku U OŠ Dragutina Domjanića u zagrebačkim Gajnicama službeno su izvijestili roditelje učenika trećeg razreda da im djeca moraju jednom tjedno dolaziti na vjeronauk u crkvu. Školski sat vjeronauka u crkvi je obvezatan, dodatna indoktrinacija pod izlikom pripreme djece za prvu pričest.stranku Hrast, notornog laika Ladislava Ilčića, "domoljubno" navezanu na HDZ-ovu koaliciju "na vlast po svaku cijenu". Kako objasniti prosječno inteligentnom pripadniku stada da nedjeljom ne smije otići s obitelji na vikend izvan svoje župe, jer mu se djeca moraju u nedjelju evidentirati na misi? Ili da obiteljska uzdanica ne smije u slobodno vrijeme prije/poslije škole, nakon što je napisala zadaće i naučila gradivo, na sat klavira ili atletski trening, jer mora u 9 i 30, odnosno 16 i 30 sati biti u crkvi na satu vjeronauka?
Je li to normalno? Nije. Je li to toliko razglašena katolička briga za obitelj, njezin napredak i zadrave/sadržajne odnose među roditeljima i djecom? Nije. To je čista esencija klerikalnog licemjerja i sebičnosti. U ime Boga!? Papa Franjo opetovano tvrdi da se tako više ne smije raditi. Kaže da se kler mora okaniti nezajažnjive sklonosti prema vladanju ljudskim životima i dušama. Mora se prilagoditi novim društvenim odnosima. RH, vođen uglavnom HDZSDP-ovim polupolitičarima, zaslijepljenim hipotetičkom biračkom mrkvom statističkih blizu 87 posto katolika, udvornički se vadi na obvezu poštivanja tzv. vatikanskih ugovora. I pušta Crkvi da radi što hoće. A dugoročno je opasno da to radi - što hoće - u školama.
Mudar je puk znao od starine prepoznati što se krije iza one: "Pustiš pijetla na prag i eto ti ga začas u kući". Promiskuitetno je sekularna vlast "Samostalne, Neovisne i Suverene", ulizujući se Vatikanu i Zapadu radi državnog priznanja, pustila Katoličku crkvu na prag i eto ti je, danas, arogantno i bahato vedri i oblači zemljom. Biskupi si dopuštaju izravno političko/politikantsko homilijanje, guraju vjernike u političko-ideološke i svjetonazorske sukobe, šire mržnju i netrpeljivost i represivno koriste svoje licencije božjih poslovođa. Kao da im papa Franjo nije poglavar, kojeg moraju bespogovorno slušati. A država Hrvatska to gleda i trpi. Pače, nečinjenjem sudjeluje u očitoj ujdurni protiv zdravog razuma.
Hajde, Hrvoje, okuraži se kazati vlč. Anđelku da obitelj putuje u subotu djedu u Bošnjake pomoći obrati kukuruz, pa u nedjelju neće s malim Tomom i Veronikom biti na misi. Ili da djeca moraju na satove klavira i atletski trening te ih neće biti na crkvenom vjeronauku. Iste je sekunde naš izmišljeni Hrvoje podigao neprobojnu bodljikavu žicu made in Hungary između svoje djece i njihovog vjerničkog prava na sakrament prve pričesti. A ministar Vedran Mornar drži da je to normalno.
h-alter
