‘Rusija će uvijek biti Rusija’: cijeli Putinov govor sa ceremonije pridruživanja bivših ukrajinskih teritorija

© Sputnik / Grigoriy Sisoev

Ruski predsjednik: Pripajanje Donbasa, Hersona i Zaporožja popravlja povijesne nepravde i prkosi "kolonijalnom" Zapadu

Priznajući slobodnu volju stanovnika Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporožja, Rusija je prigrlila ljude koji dijele njezinu povijest i kulturu i popravila neke od nepravdi stvorenih Sovjetskim Savezom i njegovim uništenjem, rekao je predsjednik Vladimir Putin u Moskvi u petak. Ukrajina je, unutar svojih granica, onima koji govore ruski namijenila istu sudbinu koju "kolonijalni" Zapad želi nanijeti cijelom svijetu u svojoj želji za hegemonijom, dodao je.

Donosimo cijeli tekst govora Vladimira Putina koji je objavio službeni portal Kremlja:

Poštovani građani Rusije, građani Donjecke i Luganske Narodne Republike, stanovnici Zaporoške i Hersonske oblasti, poslanici Državne Dume i senatori Ruske Federacije,

Kao što znate, referendumi su održani u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici, Zaporožju i Hersonskoj oblasti. Njihovi rezultati su prebrojani i rezultati su objavljeni. Ljudi su napravili svoj jasan izbor.

Danas potpisujemo sporazume o pristupanju Donjecke Narodne Republike, Luganske Narodne Republike, Zaporoške oblasti i Hersonske oblasti u Rusku Federaciju. Siguran sam da će Savezna skupština podržati ustavne zakone o priključivanju i formiranju četiri nove regije u Rusiji, četiri nova subjekta Ruske Federacije, jer je to volja miliona ljudi.

I to je, naravno, njihovo pravo, njihovo neotuđivo pravo, koje je sadržano u prvom članu Povelje UN-a, koji direktno govori o principu jednakih prava i samoopredjeljenja naroda.

Ponavljam, to je neotuđivo pravo ljudi, zasnovano je na našem povijesnom jedinstvu, u ime kojeg su pobeđivale generacije naših predaka, onih koji su od postanka drevne Rusije vijekovima stvarali i branili Rusiju.

Ovde, u Novorosiji, [Pyotr] Rumjancev, [Alexander] Suvorov i [Fyodor] Ušakov su se borili u svojim bitkama, Katarina Velika i [Grigory] Potemkin su osnovali nove gradove. Ovdje su naši djedovi i pradjedovi stradali tokom Velikog Domovinskog rata.

Uvijek ćemo se sjećati heroja "Ruskog proljeća", onih koji se nisu pomirili sa neonacističkim pučem u Ukrajini 2014., svih onih koji su poginuli za pravo da govore svojim maternjim jezikom, čuvaju svoju kulturu, tradiciju i religiju, za pravo na život. To su ratnici Donbasa, mučenici "Odeskog Hatinja", žrtve neljudskih terorističkih napada koje je izveo režim u Kijevu. Obilježavamo spomen na dobrovoljce i milicije, civile, djecu, žene, starce, ruse, ukrajince, ljude raznih nacionalnosti; narodnog vođu Donjecka Aleksandra Zaharčenka; vojne komandante Arsena Pavlova i Vladimira Žoga, Olge Kočura i Alekseja Mozgovoja, tužioca Luganske republike Sergeja Gorenka; padobranca Nurmagomeda Gadžimagomedova i na sve naše vojnike i oficire koji su poginuli herojskom smrću tokom specijalne vojne operacije. Oni su heroji. Heroji velike Rusije. Molim vas da mi se pridružite u minuti šutnje u čast njihove uspomene.

Iza izbora miliona stanovnika Donjecke i Luganske Narodne Republike, Zaporoške i Hersonske oblasti, stoji naša zajednička sudbina i tisućgodišnja povijest. Ljudi su ovu duhovnu vezu prenijeli na svoju djecu i unuke. Uprkos svim iskušenjima, kroz godine su nosili ljubav prema Rusiji. To je nešto što niko ne može uništiti. Zato su i starije generacije i mladi - oni koji su rođeni nakon tragedije raspada Sovjetskog Saveza - glasali za naše jedinstvo, za našu zajedničku budućnost.

Godine 1991. u Beloveškoj pušči, ne pitajući za volju običnih građana, predstavnici tadašnje partijske elite odlučili su da sruše SSSR, a ljudi su se odjednom našli odsječeni od svoje domovine. To je rascijepalo i raskomadalo našu narodnu zajednicu, pretvorilo se u nacionalnu katastrofu. Baš kao što je vlada tiho razgraničila granice sovjetskih republika, djelujući iza kulisa nakon revolucije 1917., posljednji su čelnici Sovjetskog Saveza, suprotno izravnom izražavanju volje većine naroda na referendumu 1991., uništili našu veliku državu, i jednostavno natjerali ljude u bivšim republikama da se suoče s tim kao sa svršenom činjenicom.

Priznajem da nisu ni shvatili u potpunosti što rade i do kakvih bi to posljedica na kraju neminovno dovelo. Ali to više nije važno. Nema Sovjetskog Saveza, prošlost se ne može vratiti. Zapravo, Rusiji to danas više nije potrebno; mi tome ne težimo. Ali nema ništa jače od odlučnosti miliona ljudi koji se svojom kulturom, vjerom, tradicijom, jezikom smatraju dijelom Rusije, čiji su preci vijekovima živjeli u jednoj državi. Nema ništa jače od odlučnosti ovih ljudi da se vrate svojoj istinskoj, povijesnoj domovini.

Dugih osam godina, ljudi u Donbasu su bili izloženi genocidu, granatiranju i blokadama; u Hersonu i Zaporožju, vođena je zločinačka politika gajenja mržnje prema Rusiji, prema svemu što je rusko. I sada, tijekom referenduma, režim u Kijevu je prijetio represijama i smrću učiteljicama, ženama koje su radile u izbornim komisijama. Kijev je zastrašivao milione ljudi koji su došli da izraze svoju volju. Ali ljudi Donbasa, Zaporožja i Hersona nisu bili slomljeni i rekli su svoje.

Želim da me čuju kijevske vlasti i njihovi pravi gospodari na Zapadu, i želim da svi zapamte ovo: ljudi koji žive u Lugansku i Donjecku, Hersonu i Zaporožju zauvjek postaju naši građani.

Pozivamo režim u Kijevu da odmah prekine vatru i sva neprijateljstva; da prekine rat koji je pokrenuo 2014. godine i da se vrati za pregovarački stol. Spremni smo za to, kao što smo to rekli već više puta. Ali nećemo raspravljati o izboru naroda u Donjecku, Lugansku, Zaporožju i Hersonu. Izbor je napravljen, a Rusija ga neće izdati. Današnje vlasti u Kijevu trebaju poštivati ovu slobodnu volju naroda, nema drugog puta. Ovo je jedini put do mira.

Zaštitit ćemo našu zemlju svim snagama i sredstvima koja su nam na raspolaganju i učinit ćemo sve da osiguramo siguran život naših ljudi. To je velika oslobodilačka misija našeg naroda.

Definitivno ćemo obnoviti uništene gradove i naselja, stambene objekte, škole, bolnice, kazališta i muzeje, obnoviti i razviti industrijska preduzeća, tvornice, infrastrukturu, socijalno osiguranje, penzione, zdravstvene i obrazovne sisteme.

Naravno, radićemo na poboljšanju nivoa sigurnosti. Zajedno ćemo se pobrinuti da građani u novim regijama osjete podršku čitavog naroda Rusije, cijele zemlje, svih republika, svih teritorija i regija naše ogromne Domovine.

Dragi prijatelji, kolege!

Danas se želim obratiti vojnicima i oficirima koji sudjeluju u specijalnoj vojnoj operaciji, vojnicima Donbasa i Novorosije, onima koji su otišli u vojne urede nakon što su primili poziv prema izvršnoj naredbi o djelomičnoj mobilizaciji, ispunjavajući svoju patriotsku dužnost, i onima koji su to činili dobrovoljno, odgovarajući na zov srca. Htio bih se obratiti njihovim roditeljima, ženama i djeci, da im kažem za šta se naš narod bori, koji nam se neprijatelj suprotstavlja, koji baca svijet u nove ratove i krize, izvlačeći svoj krvavi profit iz ove tragedije.

Naši sunarodnjaci, naša braća i sestre u Ukrajini koji su dio našeg ujedinjenog naroda, vidjeli su svojim očima što vladajuće klase takozvanog Zapada spremaju cijelom čovječanstvu. Oni su skinuli svoje maske, pokazali su tko su oni zapravo.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Zapad je odlučio da svijet i svi mi zauvijek moramo trpjeti njegove diktate. Godine 1991., Zapad je mislio da se Rusija neće oporaviti od ovakvih šokova i da će se sama raspasti. To se zamalo dogodilo. Sjećamo se strašnih 1990-ih, gladi, hladnoće i beznađa. Ali Rusija je odoljela, oživjela, ojačala i ponovo zauzela mjesto koje joj pripada u svijetu.

Istovremeno, Zapad je sve ovo vrijeme tražio i nastavlja tražiti novu šansu da nas udari, oslabi i da uništi Rusiju, o čemu su oduvijek sanjali, da rascijepaju našu državu, da podijele naše narode jedne protiv drugih, i da ih osude na siromaštvo i izumiranje. Oni ne mogu biti mirni znajući da na svijetu postoji tako velika država s ovim ogromnim teritorijem, sa svojim prirodnim bogatstvima, resursima i ljudima koji ne mogu i neće izvršavati tuđe naloge.

Zapad je spreman da pregazi sve kako bi sačuvao neokolonijalni sistem koji mu dozvoljava da parazitira, da pljačka svijet na račun dominacije dolara i tehnologije, da ubire pravi danak od čovječanstva, da izvuče glavni izvor nezasluženog prosperiteta, najamninu hegemona. Održavanje ove najamnine njihov je ključni, istinski i apsolutno sebični motiv. Zato im je u interesu potpuna desuverenizacija. Otuda njihova agresija prema nezavisnim državama, prema tradicionalnim vrijednostima i izvornim kulturama, njihovi pokušaji potkopavanja međunarodnih i integracijskih procesa, novih svjetskih valuta i centara tehnološkog razvoja koji su van njihove kontrole. Za njih je od kritične važnosti da sve zemlje predaju svoj suverenitet Sjedinjenim Državama.

Vladajuće elite nekih država dobrovoljno pristaju na to, dobrovoljno pristaju da postanu vazali; drugi su podmićeni ili zastrašeni. A ako to ne uspije, uništavaju cijele države, ostavljajući za sobom humanitarne katastrofe, uništenje, ruševine, milione razorenih i izmrcvarenih ljudskih sudbina, terorističke enklave, zone socijalne katastrofe, protektorate, kolonije i polukolonije. Njih nije briga. Sve do čega im je stalo je za vlastitu korist.

Želim naglasiti još jednom: upravo u njihovoj pohlepi i u namjeri da sačuva svoju neograničenu moć leže pravi razlozi za hibridni rat koji "kolektivni Zapad" vodi protiv Rusije. Oni ne žele da budemo slobodni; žele da budemo kolonija. Ne žele ravnopravnu suradnju; žele nas opljačkati. Ne žele nas vidjeti kao slobodno društvo, već kao gomilu bezdušnih robova.

Oni vide naše poglede i filozofiju kao direktnu prijetnju. Zato su im naši filozofi na meti za atentate. Naša kultura i umjetnost su im opasnost, pa ih pokušavaju zabraniti. Naš razvoj i prosperitet im je također prijetnja, jer im tako raste konkurencija. Oni ne žele niti trebaju Rusiju, ali mi ju trebamo.

Želim vas podsjetiti da su u prošlosti, ambicije o svjetskoj dominaciji više puta razbijene hrabrošću i otpornošću našeg naroda. Rusija će uvek biti Rusija. Nastavićemo braniti naše vrijednosti i našu domovinu.

Zapad računa s time da neće biti kažnjen, da se može izvuči sa bilo čim. Zapravo, tako je i bilo donedavno. Strateški sigurnosni sporazumi su bačeni u smeće; sporazumi postignuti na najvišem političkom nivou proglašeni su bajkama; čvrsta obećanja da se NATO neće širiti na istok pretvorila su se u prljavu prijevaru čim su naši bivši čelnici pristali na njih; sporazumi o protivraketnoj odbrani i projektilima srednjeg i kraćeg dometa jednostrano su raskinuti pod neuvjerljivim izgovorima.

A sve što čujemo je da Zapad inzistira na poretku temeljenom na pravilima. Otkud to uopće? Tko je ikada vidio ova pravila? Tko ih je dogovorio ili odobrio? Čujte, ovo su samo gluposti, čista prevara, dvostruka ili čak trostruka mjerila! Sigurno misle da smo glupi.

Rusija je velika tisućljetna sila, civilizacija, i neće živjeti po tako namještenim, lažnim pravilima.

Upravo je takozvani Zapad pogazio načelo nepovredivosti granica, a sada po vlastitom nahođenju odlučuje tko ima pravo na samoopredjeljenje, a tko nema, tko ga nije dostojan. Nejasno je na čemu se temelje njihove odluke i tko im je uopće dao pravo odlučivanja. Samo su pretpostavili.

Zato ih izbor ljudi na Krimu, Sevastopolju, Donjecku, Lugansku, Zaporožju i Hersonu tako bijesno ljuti. Zapad nema nikakvo moralno pravo vagati, pa čak ni riječ progovoriti o slobodi demokracije. Nema to pravo i nikada ga nije imao.

Zapadne elite ne samo da poriču nacionalni suverenitet i međunarodno pravo. Njihova hegemonija ima izražena obilježja totalitarizma, despotizma i aparthejda. Oni drsko dijele svijet na svoje vazale - tzv. civilizirane zemlje - i sve ostale, koje bi, prema nacrtima današnjih zapadnih rasista, trebalo staviti na popis barbara i divljaka. Lažne etikete poput "odmetnička zemlja" ili "autoritarni režim" već su dostupne, a koriste se za stigmatiziranje cijelih naroda i država, što nije ništa novo. Tu nema ništa novoga: duboko u sebi zapadne su elite ostale isti kolonizatori. Oni diskriminiraju i dijele narode na najvišu razinu i sve ostale.

Na takav politički nacionalizam i rasizam nikada nismo pristali niti ćemo pristati. Što je drugo, ako ne rasizam, rusofobija koja se širi svijetom? Što je, ako ne rasizam, dogmatsko uvjerenje Zapada da je njegova civilizacija i neoliberalna kultura neosporan model koji treba slijediti cijeli svijet? "Ili si s nama ili si protiv nas." Čak i zvuči čudno.

Zapadne elite čak pokajanje za vlastite povijesne zločine prebacuju na sve ostale, tražeći od građana svojih zemalja i drugih naroda da priznaju stvari s kojima nemaju nikakve veze, primjerice, razdoblje kolonijalnih osvajanja.

Vrijedno je podsjetiti Zapad da je svoju kolonijalnu politiku započeo još u srednjem vijeku, nakon čega je uslijedila svjetska trgovina robljem, genocid nad indijanskim plemenima u Americi, pljačkanje Indije i Afrike, ratovima Engleske i Francuske protiv Kine, zbog čega je bila prisiljena otvoriti svoje luke za trgovinu opijumom. Ono što su učinili bilo je da su čitave nacije navukli na drogu i namjerno istrijebili cijele etničke skupine radi otimanja zemlje i resursa, loveći ljude poput životinja. To je protivno ljudskoj prirodi, istini, slobodi i pravdi.

Dok mi - mi smo ponosni što je u 20. stoljeću naša zemlja predvodila antikolonijalni pokret, koji je otvorio mogućnosti mnogim narodima diljem svijeta da ostvare napredak, smanje siromaštvo i nejednakost, te pobijede glad i bolest.

Da naglasim, jedan od razloga stoljetne rusofobije, neskrivenog animoziteta zapadnih elita prema Rusiji je upravo činjenica da im nismo dopustili da nas pljačkaju u razdoblju kolonijalnih osvajanja i tjerali Europljane da s nama trguju na obostranu korist. To je postignuto stvaranjem snažne centralizirane države u Rusiji, koja je rasla i jačala na velikim moralnim vrijednostima pravoslavnog kršćanstva, islama, judaizma i budizma, kao i ruske kulture i ruske riječi koja je bila otvorena svima.

Postojali su brojni planovi za invaziju na Rusiju. Takvih je pokušaja bilo u Vremenu nevolja u 17. stoljeću i u razdoblju muka nakon revolucije 1917. godine. Svi su ti planovi propali. Zapad se uspio dočepati ruskog bogatstva tek krajem 20. stoljeća, kada je država bila uništena. Nazivali su nas prijateljima i partnerima, ali su nas tretirali kao koloniju, koristeći razne šeme za ispumpavanje trilijuna dolara iz zemlje. Sječamo se. Nismo ništa zaboravili.

Prije nekoliko dana, ljudi u Donjecku i Lugansku, Hersonu i Zaporožju izrazili su svoju podršku obnovi našeg povijesnog jedinstva. Hvala vam!

Zapadne zemlje već stoljećima govore da donose slobodu i demokraciju drugim narodima. Ništa nije dalje od istine. Umjesto da donesu demokraciju oni su gušili i iskorištavali, a umjesto da daju slobodu oni su porobljavali i tlačili. Unipolarni svijet je sam po sebi antidemokratski i ne-slobodan; potpuno je lažan je i licemjeran.

Sjedinjene Države su jedina zemlja na svijetu koja je dva puta upotrijebila nuklearno oružje, uništivši gradove Hirošimu i Nagasaki u Japanu. I napravili su presedan.

Podsjetimo se da su tijekom Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države i Britanija pretvorile Dresden, Hamburg, Köln i mnoge druge njemačke gradove u ruševine, bez ikakve vojne potrebe. Učinjeno je to razmetljivo i, ponavljam, bez ikakve vojne potrebe. Imali su samo jedan cilj, kao i kod nuklearnog bombardiranja japanskih gradova: zastrašiti našu zemlju i ostatak svijeta.

Sjedinjene Države ostavile su dubok ožiljak u sjećanju naroda Koreje i Vijetnama sa svojim tepih bombardiranjem te korištenjem napalma i kemijskog oružja.

Oni zapravo i dalje okupiraju Njemačku, Japan, Republiku Koreju i druge zemlje, koje cinično nazivaju jednakima i svojim saveznicima. Pogledajte, kakav je to savez? Cijeli svijet zna da su najviši dužnosnici u tim zemljama špijunirani i da su njihovi uredi i domovi prisluškivani. To je sramota, sramota za one koji ovo rade i za one koji poput robova šutke i krotko gutaju ovo bahato ponašanje.

Naredbe i prijetnje koje upućuju svojim vazalima nazivaju euroatlantskom solidarnošću, a stvaranje biološkog oružja i korištenje ljudskih subjekata, uključujući i Ukrajinu, nazivaju plemenitim medicinskim istraživanjem.

Njihova destruktivna politika, ratovi i pljačke pokrenuli su današnji masovni val migranata. Milijuni ljudi trpe poteškoće i poniženja ili ih umire na tisuće pokušavajući doći do Europe.

Sada izvoze žito iz Ukrajine. Kamo ga to izvoze pod krinkom osiguranja prehrambene sigurnosti najsiromašnijih zemalja? Kamo ono ide? Uzimaju ga sebi - u iste europske zemlje. Samo pet posto je isporučeno najsiromašnijim zemljama. Još više varanja i gole obmane.

Zapravo, američka elita koristi tragediju ovih ljudi da oslabi svoje suparnike, da uništi nacionalne države. To vrijedi za Europu i za identitete Francuske, Italije, Španjolske i drugih zemalja sa stoljetnom poviješću.

Washington zahtijeva sve više i više sankcija protiv Rusije, a većina europskih političara ga poslušno sluša. Oni jasno razumiju da pritiskom na EU da se potpuno odrekne ruskih energetskih i drugih resursa, Sjedinjene Države praktički guraju Europu prema deindustrijalizaciji u pokušaju da se dočepaju cjelokupnog europskog tržišta. Ove europske elite sve to razumiju - razumiju, ali radije služe interesima drugih. To više nije servilnost nego izravna izdaja vlastitog naroda. Bog ih blagoslovio, to je na njima.

Ali anglosaksonci vjeruju da sankcije više nisu dovoljne i sada su se okrenuli subverziji. Čini se nevjerojatno, ali je činjenica - izazivanjem eksplozija na međunarodnim plinovodima Sjevernog toka koji prolaze dnom Baltičkog mora zapravo su krenuli u uništavanje cijele europske energetske infrastrukture. Svima je jasno tko je na dobitku. Odgovorni su, naravno, oni koji imaju koristi.

Diktat SAD-a podupire gruba sila, po zakonu grube sile. Nekad je lijepo zamotano, nekada nema nikakvog izmotavanja, ali u biti je isto - zakon grube sile. Otuda razmještanje i održavanje stotina vojnih baza na svim stranama svijeta, širenje NATO-a i pokušaji kovanja novih vojnih saveza, poput AUKUS-a i sličnih. Mnogo se radi na stvaranju vojno-političkog lanca Washington-Seoul-Tokio. Sve države koje posjeduju ili teže istinskom strateškom suverenitetu i sposobne su se suprotstaviti zapadnoj hegemoniji, automatski se proglašavaju neprijateljima.

To su načela koja leže u osnovi vojnih doktrina SAD-a i NATO-a koje zahtijevaju potpunu dominaciju. Zapadne elite s istim licemjerjem iznose svoje neokolonijalističke planove, tvrdeći da su im namjere miroljubive, govoreći o nekakvom odvraćanju. Ova prijelazna riječ prelazi iz jedne strategije u drugu, ali zapravo znači samo jedno - potkopavanje bilo kojeg i svih suverenih centara moći.

Već smo čuli o odvraćanju Rusije, Kine i Irana. Vjerujem da su sljedeće na redu druge zemlje Azije, Latinske Amerike, Afrike i Bliskog istoka, kao i sadašnji američki partneri i saveznici. Uostalom, znamo da kad su nezadovoljni, uvode sankcije čak i protiv svojih saveznika - protiv ove ili one banke ili tvrtke. To je njihova praksa i proširit će je. Imaju sve na vidiku, uključujući i naše susjede - zemlje ZND-a.

Istodobno, Zapad se očito već dugo bavi pustim željama. Primjerice, pokrećući sankcijski blitzkrieg protiv Rusije, mislili su da ponovno mogu postrojiti cijeli svijet pod svojom komandom. Međutim, kako se pokazalo, takva svijetla perspektiva ne uzbuđuje sve - osim potpunih političkih mazohista i obožavatelja drugih nekonvencionalnih oblika međunarodnih odnosa. Većina država odbija "salutirati" i umjesto toga odabire razuman put suradnje s Rusijom.

Zapad očito nije očekivao takvu neposlušnost. Jednostavno su se navikli ponašati šablonski, grabiti što im se prohtije, ucjenama, podmićivanjem, zastrašivanjem i uvjerili su sami sebe da će te metode zauvijek funkcionirati, kao da su se fosilizirale u prošlosti.

Takvo samopouzdanje je izravan proizvod ne samo notornog koncepta iznimnosti - iako ne prestaje začuđivati - nego i stvarne "gladi za informacijama" na Zapadu. Istina je utopljena u oceanu mitova, iluzija i lažiranja, uz izrazito agresivnu propagandu, laganje kao što je to radio Goebbels. Što je laž nevjerojatnija, to će ljudi brže povjerovati u nju - tako oni funkcioniraju, po tom principu.

Ali ljudi se ne mogu hraniti tiskanim dolarima i eurima. Ne možete ih hraniti tim komadima papira, a virtualna, napuhana kapitalizacija zapadnih društvenih medija ne može grijati njihove domove. Sve što govorim je važno. A ništa manje nije ni ono što sam upravo rekao: nikoga ne možete nahraniti papirom - trebate hranu; a ne možete grijati ničiji dom s tim napuhanim kapitalizacijama - treba vam energija.

Zato političari u Europi moraju uvjeravati svoje sugrađane da manje jedu, da se rjeđe tuširaju i da se toplije oblače kod kuće. A oni koji počnu postavljati poštena pitanja primjerice "Zašto je to zapravo tako?" odmah se proglašava neprijateljima, ekstremistima i radikalima. Oni opet pokazuju na Rusiju i kažu: to je izvor svih vaših nevolja. Više laži.

Posebno želim istaknuti činjenicu da postoje svi razlozi za vjerovanje da zapadne elite neće tražiti konstruktivne načine izlaska iz globalne krize hrane i energije za koju su same krive, kao rezultat njihove dugoročne politike, koja datira mnogo prije naše posebne vojne operacije u Ukrajini, u Donbasu. Oni nemaju namjeru rješavati probleme nepravde i nejednakosti. Bojim se da bi radije koristili druge formule koje im više odgovaraju.

I ovdje je važno podsjetiti da se Zapad Prvim svjetskim ratom spasio od svojih izazova s početka 20. stoljeća. Profiti iz Drugog svjetskog rata pomogli su Sjedinjenim Državama da konačno prebrode Veliku depresiju i postanu najveće gospodarstvo na svijetu te da se nametnu na planetu moć dolara kao globalne rezervne valute. I kriza iz 1980-ih - stvari su ponovno došle do vrhunca u 1980-ima - Zapad je iz nje izašao neokrznut uglavnom prisvajajući nasljeđe i resurse propalog i nepostojećeg Sovjetskog Saveza. To je činjenica.

Sada, kako bi se oslobodili najnovije mreže izazova, trebaju demontirati Rusiju kao i druge države koje biraju suvereni put razvoja, pod svaku cijenu, kako bi mogli dalje pljačkati bogatstva drugih naroda i koristiti ih da zakrpe vlastite rupe. Ako se to ne dogodi, ne mogu isključiti da će pokušati pokrenuti kolaps cijelog sustava, i sve okriviti za to, ili se, ne daj Bože, odlučiti na staru formulu gospodarskog rasta kroz rat.

Rusija je svjesna svoje odgovornosti prema međunarodnoj zajednici i uložit će sve napore da prevladaju hladne glave.

Sadašnji neokolonijalni model je konačno osuđen na propast; to je očito. Ali ponavljam da će ga se pravi gospodari držati do kraja. Oni jednostavno nemaju što ponuditi svijetu osim održavati isti sustav pljačke i reketarenja.

Nije ih briga za prirodno pravo milijarda ljudi, većine čovječanstva, na slobodu i pravdu, pravo da sami određuju svoju budućnost. Već su prešli na radikalno negiranje moralnih, vjerskih i obiteljskih vrijednosti.

Odgovorimo sami sebi na neka vrlo jednostavna pitanja. Sada bih se vratio na ono što sam rekao i želim se obratiti i svim građanima zemlje - ne samo kolegama koji su u dvorani - nego svim građanima Rusije: želimo li imati ovdje, u našoj zemlji, u Rusiji , "roditelja broj jedan, roditelja broj dva i roditelja broj tri" (potpuno su poludjeli!) umjesto majke i oca? Želimo li da naše škole nameću našoj djeci, od njihovih najranijih dana u školi, perverzije koje vode u degradaciju i izumiranje? Želimo li im utuviti u glavu ideje da uz žene i muškarce postoje i neki drugi spolovi i ponuditi im operaciju promjene spola? Je li to ono što želimo za našu zemlju i našu djecu? Nama je sve ovo neprihvatljivo. Mi imamo drugačiju vlastitu budućnost.

Dopustite mi da ponovim da je diktatura zapadnih elita usmjerena na sva društva, uključujući i same građane zapadnih zemalja. Ovo je izazov za sve. Ovo potpuno odricanje od onoga što znači biti čovjek, rušenje vjere i tradicionalnih vrijednosti te potiskivanje slobode sve više nalikuje "obrnutoj vjeri" - čistom sotonizmu. Razotkrivajući lažne mesije, Isus Krist je u govoru na Gori rekao: "Po plodovima ćete ih poznati." Ovi otrovni plodovi već su očiti ljudima, i to ne samo kod nas nego i u svim zemljama, pa tako i mnogima na samom Zapadu.

Svijet je ušao u razdoblje temeljne, revolucionarne transformacije. Nastaju novi centri moći. Oni predstavljaju većinu - većinu! - međunarodne zajednice. Oni su spremni ne samo deklarirati svoje interese, već ih i zaštititi. Oni u multipolarnosti vide priliku za jačanje svoje suverenosti, što znači stjecanje istinske slobode, povijesne perspektive i prava na vlastite samostalne, kreativne i osebujne oblike razvoja, na harmoničan proces.

Kao što sam već rekao, imamo mnogo istomišljenika u Europi i SAD-u i osjećamo i vidimo njihovu podršku. Suštinski emancipatorski, antikolonijalni pokret protiv unipolarne hegemonije poprima oblik u najrazličitijim zemljama i društvima. Njegova snaga će s vremenom samo rasti. To je ta sila koja će odrediti našu buduću geopolitičku stvarnost.

Prijatelji,

Danas se borimo za pravedan i slobodan put, prije svega za sebe, za Rusiju, kako bi diktaturu i despotizam ostavili u prošlosti. Uvjeren sam da zemlje i narodi razumiju da je politika koja se temelji na izuzetnosti bilo koga i potiskivanju drugih kultura i naroda samo po sebi zločinačko i da moramo zatvoriti ovo sramotno poglavlje. Tekući kolaps zapadne hegemonije je nepovratan. I ponavljam: stvari više nikada neće biti iste.

Bojno polje na koje nas je pozvala sudbina i povijest je bojno polje za naš narod, za veliku povijesnu Rusiju. Za veliku povijesnu Rusiju, za buduće generacije, našu djecu, unuke i praunuke. Moramo ih zaštititi od porobljavanja i od monstruoznih eksperimenata koji su osmišljeni da osakate njihove umove i duše.

Danas se borimo da nikome ne padne na pamet da se Rusija, naš narod, naš jezik, naša kultura mogu biti izbrisati iz povijesti. Danas nam je potrebno konsolidirano društvo, a ta konsolidacija može se temeljiti samo na suverenitetu, slobodi, stvaranju i pravdi. Naše vrijednosti su humanost, milosrđe i suosjećanje.

I želim završiti riječima istinskog domoljuba Ivana Iljina: "Ako Rusiju smatram svojom domovinom, to znači da volim kao Rus, razmišljam i mislim, pjevam i govorim kao Rus; da vjerujem u duhovnu snagu ruskog naroda. Njegov duh je moj duh; njegova sudbina je moja sudbina; njegova patnja je moja tuga; a njegov prosperitet je moja radost."

Iza ovih riječi stoji slavni duhovni izbor, koji su, tijekom više od tisuću godina ruske državnosti, slijedili mnogi naraštaji naših predaka. Danas donosimo ovaj izbor; građani Donjecke i Luganske narodne republike te stanovnici Zaporoške i Hersonske regije odlučili su se za ovaj izbor. Izabrali su biti uz svoj narod, biti uz svoju domovinu, sudjelovati u njezinoj sudbini i zajedno s njom pobijediti.

Istina je s nama, a iza nas je Rusija!

sott