Sirijska vojska u borbi protiv terorističkih skupina u Siriji stoji neusporedivo bolje nego prije nekoliko mjeseci, kada se gotovo na svim dijelovima bojišta isključivo branila. Veliki pomaci su Ostvareni u pokrajinama Aleppo i Latakija, ali i Homsu gdje je jučer ponovno oslobođen grad Mahin ili u Dara'ai gdje sirijske snage napreduju u području Sheikh Meskina, zapadno od ceste M5 koja u južnoj Siriji povezuje Damask i glavni grad istoimene pokrajine.
Borbe na terenu vode sirijske snage potpomognute lokalnim milicijama, libanonskim borcima Hezbollaha, iranskim Quds snagama, iračkim, palestinskim, afganistanskim i drugim dragovoljačkim skupinama. Kako izvještavaju zapadni analitičari, ruska kampanja koja Moskvu može stajati milijardu do dvije dolara godišnje će se lako uklopiti u proračun ruskog Ministarstva obrane koji iznosi oko 54 milijarde dolara. No, može li Rusija sebi dozvoliti da dođe u situaciju u kojoj su bile američke snage u Vjetnamu i da u Siriji ostane desetak i više godina? Naime, to se može dogoditi samo u slučaju da se ostvare želje i predviđanja vojnih analitičara Jonathana Landaya i Warrena Strobela, koji su za Reuters jučer napisali "kako je Putin svoj cilj postigao, stabilizirao je Assadovu vladu i tamo može ostati godinama".
"U tri mjeseca vojne intervencije u Siriji je ruski predsjednik Vladimir Putin postigao svoj glavni cilj i stabilizirao Assadovu vladu, a sve to s relativno niskim troškovima uz koje, na ovoj razini, vojne operacije može održavati godinama", tvrde američki dužnosnici i vojni analitičari.
Ovakve procjene dolaze unatoč izjavama američkog predsjednika Baracka Obame i njegovih vrhunskih suradnika da je Putin pokrenuo loše zamišljenu misiju podrške sirijskom predsjedniku Bashar Al-Assadu, jer će se on boriti da tu bitku dobije i vjerojatno će uspjeti, prenosi Reuters.
"Mislim da je nesporno da je Assadov režim uz rusku vojnu podršku puno jači i sigurniji nego što je bio", rekao je američki vladin dužnosnik.
Pet drugih američkih dužnosnika koji su dali izjave za Reuters su se složili sa stavom da je ruska misija bila uspješna i da se suočava s relativno niskim troškovima. Naglasili su da bi se Putin, ako se njegova umiješanost sirijski sukob produži, mogao suočiti s ozbiljnim problemima.
"Ipak, njegova je kampanja počela je 30. rujna, Rusija je pretrpjela minimalne žrtve i unatoč unutarnjim financijskim poteškoćama lako pokriva trošak ove operacije, koju analitičari procjenjuju na najviše dvije milijarde dolara godišnje. Unatoč padu cijena nafte koje pogađaju cjelokupno rusko gospodarstvo, trošak će se držati pod kontrolom, ali s druge strane niske cijene nafte obrani smanjuju troškove goriva za zrakoplove i brodove. Vladimir Putin se također može koristiti i zalihama konvencionalnih bombi preostalih još iz sovjetske ere. Sirijski i iranski partneri Rusije su postigli nekoliko velikih teritorijalnih dobitaka. Iako je pokrenuta kao borba protiv terorista Islamske države, Putinova intervencija je prekinula i inicijativu oporbe, a Assadovim snagama omogućila da preuzmu inicijativu. Prije ruske kampanje su SAD i zapadni dužnosnici tvrdili da je Assadova vlada sve ugroženija. Međutim, umjesto daljnjih napada na oporbu, Rusija može ojačati obranu Assada vršeći pritisak na ključna područja koja graniče s obalnim područjima u kojima živi njegova manjinska alavitska sekta", citirajući američkog obavještajnog dužnosnika nastavljaju Jonathan Landay i Warren Strobel.
"Rusija ovu kampanju koristi i za testiranje novih oružja u borbenim uvjetima, te kako ih integrirati u svoje taktike. Vidljivo je i poboljšano korištenje nenaoružanih nadzornih bespilotnih letjelica", zaključuje Reuters.
Dakle, dvojica analitičara su za Reuters vjeruju da će Rusija u ovom trenutku ograničiti napade na sirijsku oporbu, ojačati obranu Assadovih alavita i istomišljenika i osigurati im zaleđe tako što će djelomično "potisnuti oporbene skupine" u Aleppu, Idlibu i Homsu. Onda u Siriji može ostati godinama i igrati se rata isprobavajući nova oružja i trošiti zalihe starih.
Očigledno je da se radi o propagandnom uratku u kojem se jednim dijelom priznaje učinkovitost ruske kampanje, njene niske troškove, ali se na kraju naglašava da ključni problem zbog kojega se Rusija uključila u sukob neće biti riješen. Dakle, islamističke militantne skupine će ostati gospodariti sirijskom pustinjom i naftnim poljima i biti prijetnja kako Ruskoj Federaciji, tako i svijetu u cjelini.
Je li to moguće? Sudeći prema napisima i analizama ruskih stručnjaka vrlo utjecajnih u Kremlju, to je gotovo nemoguć scenarij. Naime, prije dva dana je za Izborski Klub Vladislav Šurgin napisao kako je spašavanje Sirije strateški prioritet za Moskvu, dok su ovih dana ruski mediji bili preplavljeni izvješćima o tisućama ruskih državljana sa Sjevernog Kavkaza koji ratuju u redovima takozvane "Islamske države" i da se taj posao jednostavno "mora obaviti".
"Spasiti Siriju je strateški prioritet Rusije"
"Jesen 2015. je počela u znaku oštrog intenziviranja sukoba u Siriji. Nakon nekoliko mjeseci zatišja su uz strateško korištenje ogromne pješčane oluje, koja je pogodila cijelu regiju, islamističke i oporbene skupine pokrenule veliku vojnu kampanju. U području Damaska i Aleppa su napade proveli militanti Al-Nusra Fronta, salafista povezanih s Al-Qaedom. Na području Homsa je napade pokrenula tzv. Slobodna sirijska vojska stvorena od Washingtona još 2012. sa zadaćom da svrgne vladu u Damasku. Istodobno su obnovljeni sukobi u blizini sirijsko-turske gdje je Turska u Latakiju počela slati islamističke militante, a još jedan "front" je ISIL otvorio kada je zauzeo naftna polja u području Palmire. U to je vrijeme svima bilo jasno da su sponzori i vojni vrh islamističkih militanata računali da će konačno svrgnuti legitimnu vladu i sirijskog predsjednika Assada i početi dijeliti "sirijski kolač", piše Vladislav Šurgin.
"Bilo je očito da je Damask oslabio u ovom ratu. Vlada nije imala dovoljno snage za rat na više frontova. Sirijska vojska je postupno gubila jedno područje za drugom. Gubici su rasli, a moral vojnika padao. Počeli su odlasci nacionalnih kontingenata i Druzi i Kurdi su počeli napuštati vojsku i policiju. Borci lokalne samoobrane, koja je uključivala alavite, Druze, kršćane i ismailite, povukli su se u svoja naselja kako bi ih zaštitili nakon pada Damaska. Visoku borbenu sposobnost su sačuvale samo jedinice libanonskog Hezbollaha i iranski dobrovoljci iz Revolucionarne garde. Do kraja rujna se pod Damaskom borilo od 5 do 7 tisuća boraca Hezbollaha. Nakon dva tjedna od početka islamističke ofenzive je situacija postala kritična.Postalo je očito da je bez ruske intervencije Damask osuđen na propast. Ovdje i u ovim uvjetima se odlučilo vojno pomoći Siriji i pokrenuti su zračni udari. Međutim, uspjeh naših zrakoplova ne smije izazvati pretjeranu euforiju. Trebate biti svjesni da, iako je rusko ratno zrakoplovstvo potkopalo borbene sposobnosti terorističkih skupina, radikalne promjene u borbama tijeku su još uvijek daleko. Danas je sirijska vojska zapravo otela tek "komad" područja pod kontrolom pobunjenika. Ranije su često velike vladine postrojbe bile prisiljene voditi obrambene bitke i izgubile su kontrolu nad komunikacijama. Na područjima koja drže militanti je teško napraviti pomake, jer se neprijatelj dobro ukopao u zemlju i tako izbjegava topničke i zračne napade. U isto vrijeme je sirijska vojska iscrpljena u više od tri godine rata i pretrpjela je velike gubitke. Mobilizacijski potencijal je iscrpljen i zapovjedništvo provodi vojne operacije u kojima ne raspolaže više korpusima, nego bojnama koje prebacuje s jednog mjesta na drugo. Opisujući trenutnu situaciju, nju se može nazvati kritičnom za obje strane u sukobu. Islamistima i sirijskoj vojsci je prijeko potrebno povećanje njihovog borbenog potencijala, posebno u kopnenim snagama. Islamistima je također od vitalnog značaja dobivanje teškog naoružanja, oklopnih vozila i topništva, ali prije svega modernih protuzračnih obrambenih sustava kako bi se obranili od opasnosti ruskog ratnog zrakoplovstva. Očito je da je rat u Siriji i sudjelovanje ruskih vojnika za naše generale izvrstan poligon za pravo testiranje ruske vojne opreme i naoružanja. U Siriju su prebačeni svi novi ruski vojni zrakoplovi. Koriste se izviđački i borbeni zrakoplovi, bombarderi i bespilotne letjelice, te navođene bombe i projektili. No, koji su danas ruski ciljevi u Siriji? Tri mjeseca rata su pokazala da je došlo do nagle vojne promjene. Assadova je vojska počela potiskivati svoje neprijatelje, ali još uvijek nema stratešku premoć. Očito je da je ruska obavještajna služba bila svjesna ovog scenarija, a ruska vojska je svejedno dobila naredbu za ograničeno sudjelovanje u koordinaciji aktivnosti i pružanju zračne potpore sirijskim snagama. Time je islamistička ofenziva na Damask potpuno obustavljena. Od odlučujućeg napada su islamisti morali prijeći u defanzivu. Zračni udari su drastično ugrozili njihove borbene sposobnosti i imali su velike gubitke. Što je onda ruski "interes" u Siriji? Prije svega, Rusija se ovom ratu pridružila kao najveća i tehnički najbolje opremljena strana i zapravo je postala koordinator svih snaga koje se bore protiv islamista. U tom smislu je oštro podigla svoj status svjetske sile, sposobne braniti svoje interese bilo gdje u svijetu. Druga posljedica ruske intervencije je da su sve strane u sukobu napokon shvatile potpuni besmisao nastavka rata u Siriji.
Opoziciji i islamistima je postalo jasno da im je u skoroj budućnosti nemoguće vojno poraziti Damask, a to je dovelo do podjele u njihovim redovima. "Sekularni" dio oporbe, koja zagovara odlazak Assada, ali i očuvanje Sirije kao jedinstvene, neovisne i sekularne države, sve više se udaljava od islamista koji se bore za transformaciju Sirije u vjerski fundamentalistički "kalifat", a mnogi od njih su u stvari odani "Islamskoj državi". Upravo ta podjela bi mogla dovesti do strateškog preokreta i dugotrajnog rata. Stoga je spašavanje i čišćenje Sirije pitanje našeg strateškog prioriteta. Sirija i Rusija gotovo pedeset godina gaje posebno prijateljstvo i partnerstvo. Sirija je i dalje jedan od posljednjih bastiona koji granice Rusije štiti od islamista, a koji bi do nas lako došli preko Turske, kroz Afganistan i post-sovjetsku Središnju Aziju. Osim toga, Sirija je naš posljednji strateški saveznik na Bliskom istoku", zaključuje Vladislav Šurgin, ali kao da ne želi dati odgovor na pitanje kako poraziti islamističke terorističke skupine na kopnu.
Ako se pažljivo pročita kolumnu Vladislava Šurgina, ali bez konačnog odgovora, onda je ona otprilike na tragu onoga što piše i Reuters. Rusija bi prema ovom scenariju u Siriji mogla ostati godinama i u pat poziciji održavati Assada na vlasti u Damasku i štititi Sirijce u nekoliko zapadnih pokrajina u zemlji. Resursi sirijske vojske, iako je prešla u fazu aktivnog napada, ipak su ograničeni, čak ako se računa pomoć u ljudstvu Hezbollaha, Irana i drugih paravojnih postrojbi koje se bore u Siriji. Za Rusiju, dakle, postoji opcija da godinama ratuje u Siriji ili da se sama aktivno uključi u kopnene borbe i rat okonča u "razumnom roku", otprilike u onih 18 mjeseci koje je, uz sudjelovanje Rusije, Kine i Irana, kao rok za tranziciju zemlju u New Yorku nedavno odredila "Međunarodna skupina za pomoć Siriji".
U scenariju dugoročnog sukoba nižeg intenziteta i jednom utvrđenih "granica", Damask i Moskva riskiraju da dio uz tursku granicu, središnju i istočnu Siriju i dalje drže islamističke skupine ili da dio tih područja oslobode borci "umjerene oporbe", što mogu biti samo sirijski Kurdi, ali bi se u tom slučaju tamo instalirala vlast poput one kakvu imaju Kurdi u Iraku s Massoudom Barzaniem na čelu. Dakle, opet scenarij kojeg Rusija sebi ne može dozvoliti.
Iako Vladislav Šurgin to nije htio otvoreno reći, jedina mogućnost za spašavanje i čišćenje Sirije, koju on zove posljednjim bastionom u kojem se brane ruske granice i strateškom saveznikom Moskve na Bliskom istoku, jest slanje ruskih kopnenih snaga u pomoć sirijskoj vojsci, Hezbollahu, Irancima i drugim dragovoljačkim skupinama.
U intervjuu za Radio Slobodna Europa je ruski vojni analitičar Aleksandar Golc izjavio da je čelnik ruske Savezne službe sigurnosti (FSB) Aleksandar Bortnikov ranije priznao da je pad ruskog putničkog zrakoplova u Egiptu bio rezultat "terorističkog čina" i da je Putin bio ozbiljan kada je obećao "da će pronaći i kazniti one koji su odgovorni za napad".
Aleksandar Golc je naglasio da je Kremlj dugo vremena odbio priznati da je zrakoplovna nesreća nad Sinajem u stvari bio teroristički napad, čime insinuira da je Putin kalkulirao do posljednjeg trenutka, odnosno do terorističkih napada u Parizu. Na upit Radija Slobodna Europa hoće li Putin poslati ruske kopnene snage u Siriju, Golc je odgovorio "kako bi to bila prava katastrofa", što je u stvari bio odgovor kojeg su priželjkivali u uredništvu takozvanog "Radija Langley".
Međutim, sada je sve više onih koji ne misle tako, a o tome za dnevni list blizak vladajućim krugovima u Kremlju, Izvestia, piše pisac i političar Eduard Limonov, koji tvrdi "kako Rusija ne može napustiti Siriju bez pobjede, a za to će biti potrebno pokrenuti dugo očekivanu kopnenu operaciju".
"Dugo očekivana kopnena operacija"
Čelnik predsjedničke administracije Sergej Ivanov, ranije u listopadu je rekao: "Bez rada na terenu, samo bombama nećemo postići uspjeh."
Međutim, tada Ivanov je rekao da kopnenu operaciju mora provesti vojska predsjednika Assada.
"Vidimo da Assadova vojska provodi kopnene operacije, ali je njen uspjeh ograničen na zauzimanje malih područja, što je za nas koji podupiremo rusku operaciju u Siriji deprimirajuće, a ja sam jedan od onih koji joj pruža bezuvjetnu potporu", piše Limonov.
"Bashar Al-Assad o vojnoj situaciji u svojoj zemlji ne zna ni manje ni više od nas. U nekoliko posljednjih intervjua je sirijski predsjednik više puta rekao "kako je potrebno pokrenuti kopnenu operaciju protiv Islamske države". Tko će tu operaciju provesti, Assad nije rekao, ali s obzirom da je jasno da mu je vojska umorna i već vodi svoje operacije, a Hezbollah, Iran i drugi, koliko ja razumijem, iz bilo kojeg razloga u bilo kojem trenutku mogu povući tisuće svojih vojnika iz Sirije, možete pogoditi. On je mislio na rusku kopnenu operaciju. Doduše, kako kažu ruski vojni i politički lideri, mi to ne planiramo. Možda oni to i planiraju, ali o tome još ništa ne žele reći ni nama, ni svijetu", nastavlja ruski pisac i političar.
"Ono što se događa u Siriji, gdje provodimo zračne udare u posljednja tri mjeseca po položajima "kalifata", je samo osjećaj da potiskujemo islamiste. Činimo im štetu, ali "kalifat" još nije mrtav, a nama je nužno da bude poražen. Svaki vojni analitičar kaže da je u ovom slučaju potrebno da istodobno na pozornicu uđe i znatan broj kopnenih snaga, jer se samo s njima istovremeno može slomiti ISIL. Mi sada samo škakljamo tu zvijer. Tako se ne ratuje. Bombardirali smo "kalifat" tri mjeseca, ali ga bombardiranjima iz zraka nismo porazili. Također je potrebno i fizički zauzimati položaje koje su pod napustili bombama, zauzeti njihove izgubljene utvrde i ojačati vatrenu moć na tom teritoriju. Dakle, trebamo kopnene snage. Mislim da će biti teško uvjeriti da u kopnenim operacijama sudjeluje, na primjer, arogantna Francuska. Teško, ali je i to moguće, prije svega zbog gubitaka koje kapital te zemlje trpi od posljedica terorističkih napada. Treba se zadržati na činjenici da u kalifatu vlada isti režim vjerske netrpeljivosti kao što je bio rasizam u nacističkoj Njemačkoj i da je kao takav opasnost broj jedan za cijeli planet. Uostalom, ISIL tvrdi da njegovi vjerski lideri trebaju uspostaviti političku vlasti nad svim područjima naseljenim muslimanima, uključujući i Jordan, Izrael, Palestinu, Kuvajt, Libanon, Tursku i Rusiju. Da, da, i Rusiju. Uostalom, ova zemlja s 20 i više milijuna muslimana ne može biti sigurna da tijekom vremena kalifat neće pokušati uspostaviti svoj režim i ovdje. Uostalom, mi i nemamo nikakve druge alternative. Oni su najavili da će ubijati naše ljude i odvesti u ropstvo naše žene i djecu. Rusija sebi mora postaviti mesijanski cilj - osloboditi planet od kalifata, od tog zla, od ekstremističke sekte i parazita koji se kriju iza islama. Mesijanski poziv Rusije će se neizbježno čuti. On bi trebao izaći iz okvira realne politike i biti na razini spašavanja čovječanstva. Osim toga, nacionalni ponos Rusiji neće dopustiti da Siriju napusti praznih ruku. Moramo pobijediti, pa tek onda otići", svojim prepoznatljivim stilom piše Eduard Limonov.
"Dakle, pobjeda se može ostvariti samo kopnenom operacijom. Ali ne postupnim uvođenjem vojnika i postupnim povećanjem količine naših kopnenih snaga u Siriji. Treba imati na umu poraz Amerikanaca u Vijetnamu, jer su oni tamo učinili ono što nikada ne bi trebalo činiti – godinama su povećavali svoj kontingent i na kraju izgubili. Potrebno je moćnom ratnom mašinerijom prisiliti kalifat da se uguši u sirijskom pijesku. Slanje vojnika se može se prikazati i kao odlazak ruskih dobrovoljaca. Rusija bi ovim iznenadila, zadivila i impresionirala cijeli planet. Intervencijom u Siriji bi se potvrdila kao velika sila. Mi tamo ne možemo otići, a ne pobijediti i to moramo učiniti", zaključuje Limonov.
Trenutno nema nikakvih indicija o slanju ruskih kopnenih snaga u Siriju, ali nema naznaka i da se to ne može dogoditi. Imaju li ruski generali i Glavni stožer i tu opciju razrađenu u detalje, ali je kriju od javnost, kao što sugerira Limonov? Vjerojatno imaju, kao što su, možda čak i godinama, imali razrađen plan za Krim "u slučaju da...", a onda ga aktivirali i proveli u nekoliko tjedana. S druge strane, proteklih tjedana je previše rasprava, napisa i analiza ruskih stručnjaka i analitičara koje se mogu sažeti u nekoliko riječi:
- Istina je da su ruski zračni udari pomogli sirijskoj vojsci da iz faze obrane pređe u fazu napada.
- Ruski zračni udari su znatno oslabili moć takozvanog "kalifata" i drugih terorističkih skupina, ali je jasno i da sirijska vojska u ovom trenutku vjerojatno nije u mogućnosti boriti se na četiri ili više frontova i u kratkom roku osloboditi cijelu zemlju.
-Hezbollah, Iran i drugi moraju paziti da spašavajući Siriju ne ostanu bez svih ljudskih resursa, jer time nisu napravili ništa i samo će oslabiti vlastiti obrambeni potencijal.
- Ne oslobađajući u potpunosti Siriju u "razumnom roku" se otvara najcrnji scenarij u kojem se riskira dugogodišnji rat koji će biti rasadnik terorizma i ekstremizma, a onda više ni Rusija, ni Europa, niti bilo koje drugo mjesto na svijetu neće biti sigurni.
Dakle, logično se zapitati hoće li Vladimir Putin u Siriji ostati godinama i desetljećima, gdje će prije ili kasnije, kao Amerikanci u Vijetnamu, postupno morati povećavati broj ruskih vojnika na kopnu, ali bez značajnih rezultata ili će se odlučiti na jedino moguće rješenje sirijske krize, a to je potpuni poraz islamističkih terorističkih skupina i organizacija kroz opsežnu vojnu operaciju koja će uključivati i ruske kopnene snage? Možda i "dragovoljačke", kao što kaže Limonov, zašto ne? Kada je ISIL u pitanju, rijetki su političari, čak i na Zapadu, koji bi se usudili kritizirati takav potez Moskve.
altermainstreaminfo
Borbe na terenu vode sirijske snage potpomognute lokalnim milicijama, libanonskim borcima Hezbollaha, iranskim Quds snagama, iračkim, palestinskim, afganistanskim i drugim dragovoljačkim skupinama. Kako izvještavaju zapadni analitičari, ruska kampanja koja Moskvu može stajati milijardu do dvije dolara godišnje će se lako uklopiti u proračun ruskog Ministarstva obrane koji iznosi oko 54 milijarde dolara. No, može li Rusija sebi dozvoliti da dođe u situaciju u kojoj su bile američke snage u Vjetnamu i da u Siriji ostane desetak i više godina? Naime, to se može dogoditi samo u slučaju da se ostvare želje i predviđanja vojnih analitičara Jonathana Landaya i Warrena Strobela, koji su za Reuters jučer napisali "kako je Putin svoj cilj postigao, stabilizirao je Assadovu vladu i tamo može ostati godinama".
"U tri mjeseca vojne intervencije u Siriji je ruski predsjednik Vladimir Putin postigao svoj glavni cilj i stabilizirao Assadovu vladu, a sve to s relativno niskim troškovima uz koje, na ovoj razini, vojne operacije može održavati godinama", tvrde američki dužnosnici i vojni analitičari.
Ovakve procjene dolaze unatoč izjavama američkog predsjednika Baracka Obame i njegovih vrhunskih suradnika da je Putin pokrenuo loše zamišljenu misiju podrške sirijskom predsjedniku Bashar Al-Assadu, jer će se on boriti da tu bitku dobije i vjerojatno će uspjeti, prenosi Reuters.
"Mislim da je nesporno da je Assadov režim uz rusku vojnu podršku puno jači i sigurniji nego što je bio", rekao je američki vladin dužnosnik.
Pet drugih američkih dužnosnika koji su dali izjave za Reuters su se složili sa stavom da je ruska misija bila uspješna i da se suočava s relativno niskim troškovima. Naglasili su da bi se Putin, ako se njegova umiješanost sirijski sukob produži, mogao suočiti s ozbiljnim problemima.
"Ipak, njegova je kampanja počela je 30. rujna, Rusija je pretrpjela minimalne žrtve i unatoč unutarnjim financijskim poteškoćama lako pokriva trošak ove operacije, koju analitičari procjenjuju na najviše dvije milijarde dolara godišnje. Unatoč padu cijena nafte koje pogađaju cjelokupno rusko gospodarstvo, trošak će se držati pod kontrolom, ali s druge strane niske cijene nafte obrani smanjuju troškove goriva za zrakoplove i brodove. Vladimir Putin se također može koristiti i zalihama konvencionalnih bombi preostalih još iz sovjetske ere. Sirijski i iranski partneri Rusije su postigli nekoliko velikih teritorijalnih dobitaka. Iako je pokrenuta kao borba protiv terorista Islamske države, Putinova intervencija je prekinula i inicijativu oporbe, a Assadovim snagama omogućila da preuzmu inicijativu. Prije ruske kampanje su SAD i zapadni dužnosnici tvrdili da je Assadova vlada sve ugroženija. Međutim, umjesto daljnjih napada na oporbu, Rusija može ojačati obranu Assada vršeći pritisak na ključna područja koja graniče s obalnim područjima u kojima živi njegova manjinska alavitska sekta", citirajući američkog obavještajnog dužnosnika nastavljaju Jonathan Landay i Warren Strobel.
"Rusija ovu kampanju koristi i za testiranje novih oružja u borbenim uvjetima, te kako ih integrirati u svoje taktike. Vidljivo je i poboljšano korištenje nenaoružanih nadzornih bespilotnih letjelica", zaključuje Reuters.
Dakle, dvojica analitičara su za Reuters vjeruju da će Rusija u ovom trenutku ograničiti napade na sirijsku oporbu, ojačati obranu Assadovih alavita i istomišljenika i osigurati im zaleđe tako što će djelomično "potisnuti oporbene skupine" u Aleppu, Idlibu i Homsu. Onda u Siriji može ostati godinama i igrati se rata isprobavajući nova oružja i trošiti zalihe starih.
Očigledno je da se radi o propagandnom uratku u kojem se jednim dijelom priznaje učinkovitost ruske kampanje, njene niske troškove, ali se na kraju naglašava da ključni problem zbog kojega se Rusija uključila u sukob neće biti riješen. Dakle, islamističke militantne skupine će ostati gospodariti sirijskom pustinjom i naftnim poljima i biti prijetnja kako Ruskoj Federaciji, tako i svijetu u cjelini.
Je li to moguće? Sudeći prema napisima i analizama ruskih stručnjaka vrlo utjecajnih u Kremlju, to je gotovo nemoguć scenarij. Naime, prije dva dana je za Izborski Klub Vladislav Šurgin napisao kako je spašavanje Sirije strateški prioritet za Moskvu, dok su ovih dana ruski mediji bili preplavljeni izvješćima o tisućama ruskih državljana sa Sjevernog Kavkaza koji ratuju u redovima takozvane "Islamske države" i da se taj posao jednostavno "mora obaviti".
"Spasiti Siriju je strateški prioritet Rusije"
"Jesen 2015. je počela u znaku oštrog intenziviranja sukoba u Siriji. Nakon nekoliko mjeseci zatišja su uz strateško korištenje ogromne pješčane oluje, koja je pogodila cijelu regiju, islamističke i oporbene skupine pokrenule veliku vojnu kampanju. U području Damaska i Aleppa su napade proveli militanti Al-Nusra Fronta, salafista povezanih s Al-Qaedom. Na području Homsa je napade pokrenula tzv. Slobodna sirijska vojska stvorena od Washingtona još 2012. sa zadaćom da svrgne vladu u Damasku. Istodobno su obnovljeni sukobi u blizini sirijsko-turske gdje je Turska u Latakiju počela slati islamističke militante, a još jedan "front" je ISIL otvorio kada je zauzeo naftna polja u području Palmire. U to je vrijeme svima bilo jasno da su sponzori i vojni vrh islamističkih militanata računali da će konačno svrgnuti legitimnu vladu i sirijskog predsjednika Assada i početi dijeliti "sirijski kolač", piše Vladislav Šurgin.
"Bilo je očito da je Damask oslabio u ovom ratu. Vlada nije imala dovoljno snage za rat na više frontova. Sirijska vojska je postupno gubila jedno područje za drugom. Gubici su rasli, a moral vojnika padao. Počeli su odlasci nacionalnih kontingenata i Druzi i Kurdi su počeli napuštati vojsku i policiju. Borci lokalne samoobrane, koja je uključivala alavite, Druze, kršćane i ismailite, povukli su se u svoja naselja kako bi ih zaštitili nakon pada Damaska. Visoku borbenu sposobnost su sačuvale samo jedinice libanonskog Hezbollaha i iranski dobrovoljci iz Revolucionarne garde. Do kraja rujna se pod Damaskom borilo od 5 do 7 tisuća boraca Hezbollaha. Nakon dva tjedna od početka islamističke ofenzive je situacija postala kritična.Postalo je očito da je bez ruske intervencije Damask osuđen na propast. Ovdje i u ovim uvjetima se odlučilo vojno pomoći Siriji i pokrenuti su zračni udari. Međutim, uspjeh naših zrakoplova ne smije izazvati pretjeranu euforiju. Trebate biti svjesni da, iako je rusko ratno zrakoplovstvo potkopalo borbene sposobnosti terorističkih skupina, radikalne promjene u borbama tijeku su još uvijek daleko. Danas je sirijska vojska zapravo otela tek "komad" područja pod kontrolom pobunjenika. Ranije su često velike vladine postrojbe bile prisiljene voditi obrambene bitke i izgubile su kontrolu nad komunikacijama. Na područjima koja drže militanti je teško napraviti pomake, jer se neprijatelj dobro ukopao u zemlju i tako izbjegava topničke i zračne napade. U isto vrijeme je sirijska vojska iscrpljena u više od tri godine rata i pretrpjela je velike gubitke. Mobilizacijski potencijal je iscrpljen i zapovjedništvo provodi vojne operacije u kojima ne raspolaže više korpusima, nego bojnama koje prebacuje s jednog mjesta na drugo. Opisujući trenutnu situaciju, nju se može nazvati kritičnom za obje strane u sukobu. Islamistima i sirijskoj vojsci je prijeko potrebno povećanje njihovog borbenog potencijala, posebno u kopnenim snagama. Islamistima je također od vitalnog značaja dobivanje teškog naoružanja, oklopnih vozila i topništva, ali prije svega modernih protuzračnih obrambenih sustava kako bi se obranili od opasnosti ruskog ratnog zrakoplovstva. Očito je da je rat u Siriji i sudjelovanje ruskih vojnika za naše generale izvrstan poligon za pravo testiranje ruske vojne opreme i naoružanja. U Siriju su prebačeni svi novi ruski vojni zrakoplovi. Koriste se izviđački i borbeni zrakoplovi, bombarderi i bespilotne letjelice, te navođene bombe i projektili. No, koji su danas ruski ciljevi u Siriji? Tri mjeseca rata su pokazala da je došlo do nagle vojne promjene. Assadova je vojska počela potiskivati svoje neprijatelje, ali još uvijek nema stratešku premoć. Očito je da je ruska obavještajna služba bila svjesna ovog scenarija, a ruska vojska je svejedno dobila naredbu za ograničeno sudjelovanje u koordinaciji aktivnosti i pružanju zračne potpore sirijskim snagama. Time je islamistička ofenziva na Damask potpuno obustavljena. Od odlučujućeg napada su islamisti morali prijeći u defanzivu. Zračni udari su drastično ugrozili njihove borbene sposobnosti i imali su velike gubitke. Što je onda ruski "interes" u Siriji? Prije svega, Rusija se ovom ratu pridružila kao najveća i tehnički najbolje opremljena strana i zapravo je postala koordinator svih snaga koje se bore protiv islamista. U tom smislu je oštro podigla svoj status svjetske sile, sposobne braniti svoje interese bilo gdje u svijetu. Druga posljedica ruske intervencije je da su sve strane u sukobu napokon shvatile potpuni besmisao nastavka rata u Siriji.
Opoziciji i islamistima je postalo jasno da im je u skoroj budućnosti nemoguće vojno poraziti Damask, a to je dovelo do podjele u njihovim redovima. "Sekularni" dio oporbe, koja zagovara odlazak Assada, ali i očuvanje Sirije kao jedinstvene, neovisne i sekularne države, sve više se udaljava od islamista koji se bore za transformaciju Sirije u vjerski fundamentalistički "kalifat", a mnogi od njih su u stvari odani "Islamskoj državi". Upravo ta podjela bi mogla dovesti do strateškog preokreta i dugotrajnog rata. Stoga je spašavanje i čišćenje Sirije pitanje našeg strateškog prioriteta. Sirija i Rusija gotovo pedeset godina gaje posebno prijateljstvo i partnerstvo. Sirija je i dalje jedan od posljednjih bastiona koji granice Rusije štiti od islamista, a koji bi do nas lako došli preko Turske, kroz Afganistan i post-sovjetsku Središnju Aziju. Osim toga, Sirija je naš posljednji strateški saveznik na Bliskom istoku", zaključuje Vladislav Šurgin, ali kao da ne želi dati odgovor na pitanje kako poraziti islamističke terorističke skupine na kopnu.
Ako se pažljivo pročita kolumnu Vladislava Šurgina, ali bez konačnog odgovora, onda je ona otprilike na tragu onoga što piše i Reuters. Rusija bi prema ovom scenariju u Siriji mogla ostati godinama i u pat poziciji održavati Assada na vlasti u Damasku i štititi Sirijce u nekoliko zapadnih pokrajina u zemlji. Resursi sirijske vojske, iako je prešla u fazu aktivnog napada, ipak su ograničeni, čak ako se računa pomoć u ljudstvu Hezbollaha, Irana i drugih paravojnih postrojbi koje se bore u Siriji. Za Rusiju, dakle, postoji opcija da godinama ratuje u Siriji ili da se sama aktivno uključi u kopnene borbe i rat okonča u "razumnom roku", otprilike u onih 18 mjeseci koje je, uz sudjelovanje Rusije, Kine i Irana, kao rok za tranziciju zemlju u New Yorku nedavno odredila "Međunarodna skupina za pomoć Siriji".
U scenariju dugoročnog sukoba nižeg intenziteta i jednom utvrđenih "granica", Damask i Moskva riskiraju da dio uz tursku granicu, središnju i istočnu Siriju i dalje drže islamističke skupine ili da dio tih područja oslobode borci "umjerene oporbe", što mogu biti samo sirijski Kurdi, ali bi se u tom slučaju tamo instalirala vlast poput one kakvu imaju Kurdi u Iraku s Massoudom Barzaniem na čelu. Dakle, opet scenarij kojeg Rusija sebi ne može dozvoliti.
Iako Vladislav Šurgin to nije htio otvoreno reći, jedina mogućnost za spašavanje i čišćenje Sirije, koju on zove posljednjim bastionom u kojem se brane ruske granice i strateškom saveznikom Moskve na Bliskom istoku, jest slanje ruskih kopnenih snaga u pomoć sirijskoj vojsci, Hezbollahu, Irancima i drugim dragovoljačkim skupinama.
U intervjuu za Radio Slobodna Europa je ruski vojni analitičar Aleksandar Golc izjavio da je čelnik ruske Savezne službe sigurnosti (FSB) Aleksandar Bortnikov ranije priznao da je pad ruskog putničkog zrakoplova u Egiptu bio rezultat "terorističkog čina" i da je Putin bio ozbiljan kada je obećao "da će pronaći i kazniti one koji su odgovorni za napad".
Aleksandar Golc je naglasio da je Kremlj dugo vremena odbio priznati da je zrakoplovna nesreća nad Sinajem u stvari bio teroristički napad, čime insinuira da je Putin kalkulirao do posljednjeg trenutka, odnosno do terorističkih napada u Parizu. Na upit Radija Slobodna Europa hoće li Putin poslati ruske kopnene snage u Siriju, Golc je odgovorio "kako bi to bila prava katastrofa", što je u stvari bio odgovor kojeg su priželjkivali u uredništvu takozvanog "Radija Langley".
Međutim, sada je sve više onih koji ne misle tako, a o tome za dnevni list blizak vladajućim krugovima u Kremlju, Izvestia, piše pisac i političar Eduard Limonov, koji tvrdi "kako Rusija ne može napustiti Siriju bez pobjede, a za to će biti potrebno pokrenuti dugo očekivanu kopnenu operaciju".
"Dugo očekivana kopnena operacija"
Čelnik predsjedničke administracije Sergej Ivanov, ranije u listopadu je rekao: "Bez rada na terenu, samo bombama nećemo postići uspjeh."
Međutim, tada Ivanov je rekao da kopnenu operaciju mora provesti vojska predsjednika Assada.
"Vidimo da Assadova vojska provodi kopnene operacije, ali je njen uspjeh ograničen na zauzimanje malih područja, što je za nas koji podupiremo rusku operaciju u Siriji deprimirajuće, a ja sam jedan od onih koji joj pruža bezuvjetnu potporu", piše Limonov.
"Bashar Al-Assad o vojnoj situaciji u svojoj zemlji ne zna ni manje ni više od nas. U nekoliko posljednjih intervjua je sirijski predsjednik više puta rekao "kako je potrebno pokrenuti kopnenu operaciju protiv Islamske države". Tko će tu operaciju provesti, Assad nije rekao, ali s obzirom da je jasno da mu je vojska umorna i već vodi svoje operacije, a Hezbollah, Iran i drugi, koliko ja razumijem, iz bilo kojeg razloga u bilo kojem trenutku mogu povući tisuće svojih vojnika iz Sirije, možete pogoditi. On je mislio na rusku kopnenu operaciju. Doduše, kako kažu ruski vojni i politički lideri, mi to ne planiramo. Možda oni to i planiraju, ali o tome još ništa ne žele reći ni nama, ni svijetu", nastavlja ruski pisac i političar.
"Ono što se događa u Siriji, gdje provodimo zračne udare u posljednja tri mjeseca po položajima "kalifata", je samo osjećaj da potiskujemo islamiste. Činimo im štetu, ali "kalifat" još nije mrtav, a nama je nužno da bude poražen. Svaki vojni analitičar kaže da je u ovom slučaju potrebno da istodobno na pozornicu uđe i znatan broj kopnenih snaga, jer se samo s njima istovremeno može slomiti ISIL. Mi sada samo škakljamo tu zvijer. Tako se ne ratuje. Bombardirali smo "kalifat" tri mjeseca, ali ga bombardiranjima iz zraka nismo porazili. Također je potrebno i fizički zauzimati položaje koje su pod napustili bombama, zauzeti njihove izgubljene utvrde i ojačati vatrenu moć na tom teritoriju. Dakle, trebamo kopnene snage. Mislim da će biti teško uvjeriti da u kopnenim operacijama sudjeluje, na primjer, arogantna Francuska. Teško, ali je i to moguće, prije svega zbog gubitaka koje kapital te zemlje trpi od posljedica terorističkih napada. Treba se zadržati na činjenici da u kalifatu vlada isti režim vjerske netrpeljivosti kao što je bio rasizam u nacističkoj Njemačkoj i da je kao takav opasnost broj jedan za cijeli planet. Uostalom, ISIL tvrdi da njegovi vjerski lideri trebaju uspostaviti političku vlasti nad svim područjima naseljenim muslimanima, uključujući i Jordan, Izrael, Palestinu, Kuvajt, Libanon, Tursku i Rusiju. Da, da, i Rusiju. Uostalom, ova zemlja s 20 i više milijuna muslimana ne može biti sigurna da tijekom vremena kalifat neće pokušati uspostaviti svoj režim i ovdje. Uostalom, mi i nemamo nikakve druge alternative. Oni su najavili da će ubijati naše ljude i odvesti u ropstvo naše žene i djecu. Rusija sebi mora postaviti mesijanski cilj - osloboditi planet od kalifata, od tog zla, od ekstremističke sekte i parazita koji se kriju iza islama. Mesijanski poziv Rusije će se neizbježno čuti. On bi trebao izaći iz okvira realne politike i biti na razini spašavanja čovječanstva. Osim toga, nacionalni ponos Rusiji neće dopustiti da Siriju napusti praznih ruku. Moramo pobijediti, pa tek onda otići", svojim prepoznatljivim stilom piše Eduard Limonov.
"Dakle, pobjeda se može ostvariti samo kopnenom operacijom. Ali ne postupnim uvođenjem vojnika i postupnim povećanjem količine naših kopnenih snaga u Siriji. Treba imati na umu poraz Amerikanaca u Vijetnamu, jer su oni tamo učinili ono što nikada ne bi trebalo činiti – godinama su povećavali svoj kontingent i na kraju izgubili. Potrebno je moćnom ratnom mašinerijom prisiliti kalifat da se uguši u sirijskom pijesku. Slanje vojnika se može se prikazati i kao odlazak ruskih dobrovoljaca. Rusija bi ovim iznenadila, zadivila i impresionirala cijeli planet. Intervencijom u Siriji bi se potvrdila kao velika sila. Mi tamo ne možemo otići, a ne pobijediti i to moramo učiniti", zaključuje Limonov.
Trenutno nema nikakvih indicija o slanju ruskih kopnenih snaga u Siriju, ali nema naznaka i da se to ne može dogoditi. Imaju li ruski generali i Glavni stožer i tu opciju razrađenu u detalje, ali je kriju od javnost, kao što sugerira Limonov? Vjerojatno imaju, kao što su, možda čak i godinama, imali razrađen plan za Krim "u slučaju da...", a onda ga aktivirali i proveli u nekoliko tjedana. S druge strane, proteklih tjedana je previše rasprava, napisa i analiza ruskih stručnjaka i analitičara koje se mogu sažeti u nekoliko riječi:
- Istina je da su ruski zračni udari pomogli sirijskoj vojsci da iz faze obrane pređe u fazu napada.
- Ruski zračni udari su znatno oslabili moć takozvanog "kalifata" i drugih terorističkih skupina, ali je jasno i da sirijska vojska u ovom trenutku vjerojatno nije u mogućnosti boriti se na četiri ili više frontova i u kratkom roku osloboditi cijelu zemlju.
-Hezbollah, Iran i drugi moraju paziti da spašavajući Siriju ne ostanu bez svih ljudskih resursa, jer time nisu napravili ništa i samo će oslabiti vlastiti obrambeni potencijal.
- Ne oslobađajući u potpunosti Siriju u "razumnom roku" se otvara najcrnji scenarij u kojem se riskira dugogodišnji rat koji će biti rasadnik terorizma i ekstremizma, a onda više ni Rusija, ni Europa, niti bilo koje drugo mjesto na svijetu neće biti sigurni.
Dakle, logično se zapitati hoće li Vladimir Putin u Siriji ostati godinama i desetljećima, gdje će prije ili kasnije, kao Amerikanci u Vijetnamu, postupno morati povećavati broj ruskih vojnika na kopnu, ali bez značajnih rezultata ili će se odlučiti na jedino moguće rješenje sirijske krize, a to je potpuni poraz islamističkih terorističkih skupina i organizacija kroz opsežnu vojnu operaciju koja će uključivati i ruske kopnene snage? Možda i "dragovoljačke", kao što kaže Limonov, zašto ne? Kada je ISIL u pitanju, rijetki su političari, čak i na Zapadu, koji bi se usudili kritizirati takav potez Moskve.
altermainstreaminfo
