Znamo da je Rusija odgovorila na poziv vlade u Siriji za vojnom pomoći i u nekoliko dana, bombardovanjem položaja terorista, uradila više nego SAD koalicija za proteklu godinu dana. Zbog ovih učinkovitih bombardovanja prozapadni mediji su, nakon početnog šoka, u medijskom ratu pokrenuli hajku na Rusiju.
Na djelu su reagovanja raznih političara u ime "odbrane demokratije i ljudskih prava" kroz mainstream medije prljavim i pomalo naivnim načinima propagande koje prozapadni mediji koriste da bi nas uvjerili kako ono što radi Rusija u Siriji je sve drugo osim tražene vojne pomoći koja je pružena vladi u Siriji na njen zahtjev. Možemo čitati o "ruskom ubijanju civila", žalbe na "ruske napade na umjerene pobunjenike", optužbe na račun "ruskog ulaska u vazdušni prostor Turske", čak i poziv klerika iz Saudijske Arabije na "sveti rat" protiv Sirije, Rusije i Irana, i ko zna čega će tu sve biti dalje. Ovo odvratno licemjerje kroz optužbe da Rusija ubija civile, bez ikakvih dokaza, daje nam jasniju sliku o moralu tih hajkača kada se nisu ni osvrnuli na posljednje ubijanje civila u bolnici od strane SAD-a u Kunduzu.
Pitanje je zbog čega su preduzeti ovi opsežni radovi kroz medije, zar Zapadu nije u cilju da se unište teroristi koji rade takve zločine da se normalnom čovjeku diže kosa na glavi? Zašto nisu bile ovakve negativne reakcije dok je koalicija na čelu sa SAD-om "bombardovala teroriste"? Zašto Zapadna koalicija NIJE bombardovala Islamsku državu, nego je osim bombardiranja prazne pustinje uništavala infrastrukturu Sirije i pomagala teroristima?
Zašto je važnije da se predsjednik Sirije Assad skloni sa dužnosti od uklanjanja psihopata koji u Siriji vrše takve strašne zločine? Kakva je ovdje manipulacija sprovedena nad masama?
"Dakle, nije u pitanju više slagati, dati netačnu informaciju. U pitanju je formiranje uma, stavova i generalnih zaključaka koji se podrazumijevaju unaprijed, o čemu vam ne pada na pamet da propitujete uzroke, motive, vjerodostojnost već sve podrazumijevate na zadatoj liniji, onda je to kraj."
"U tehničkom smislu medijska proizvodnja "istina" o Siriji izgleda ovako: osnovni izvor svih informacija sa Bliskog istoka danas je takozvani Opservatorij za ljudska prava iz Londona. Opservatorij je de facto jedan Sirijac koji je u vrijeme Hafeza El Asada bio mali obavještajac kojeg su poslali u London da špijunira emigrante što su bježali iz Sirije na Zapad. Tada se zvao Osama Ali Suleiman. Angažovale su ga britanske obavještajne službe, bio je sklonjen nekoliko godina u Coventry gdje je prodavao donere na ulici. Onda je uoči početka "arapskog proljeća" obavljao i neke druge poslove. Prije nego što je krenulo tzv. Arapsko proljeće, postaje Rami Abdul Rahman, "osniva" NVO za ljudska prava i počinje da biva zapravo proizvođač istina o "revolucionarnim zbivanjima u Siriji". Od tada do danas, on dnevno saopštava, fabrikuje informacije koje dobija unaprijed sa "lica mjesta". One nisu brutalna laž, ali su frizirane toliko koliko neupućenom čitaocu na Zapadu treba da steknemo ciljani utisak o dobrim i lošim momcima u Siriji, o tiraninu Asadu koji ubija svoje civile, i o umjerenim opozicionarima, revolucionarima koji su protiv njega i svekolikog režimskog mraka. Potpuni proizvedeni haos u razvaljenoj zemlji ide mu naruku. Posao se obavlja iz jednog stana u Londonu, dobro snabdjevenog potrebnim serverima. Zapadni mediji mu gutaju informacije a ime izvora, "Sirijske opservatorije za ljudska prava" zvuči baš onako kako treba. Usput, finansijski ga podržavaju Velika Britanija, fondovi EU i "tajni donatori"."
U tragičnim dešavanjima u "građanskom ratu" u Siriji imamo dvije grupacije, odnosno dvije "vrste" terorista. Prva je samoprozvana Islamska država, a druga vrsta je ono što zapadni političari i mediji vole zvati "umjerena opozicija".
Ali prvo da vidimo ko je taj "krvolok" Bashar al-Assad i kako je u stvari došlo do početka "građanskog rata" u Siriji? Sa time nas može upoznati Zlatko Dizdarević koji je jedan od najboljih novinara bivše Jugoslavije, postjugoslavenskih zemalja, bio je dopisnik sa Bliskog istoka, diplomata koji je pokrivao Siriju, Libanon, Irak... Bio je veleposlanik BiH u Zagrebu. Autor je nekoliko knjiga koje su objavljene u više zemalja, a na Bliski istok je prvi put otišao kao dopisnik još 1978. godine, kad je na čelu Sirije bio otac današnjeg predsjednika Bashara al-Assada, Hafez al-Assad.
Dakle, ovaj stručnjak za Bliski istok nam daje neki uvid u početak priče, pa kaže:
"Nakon prethodnog višegodišnjeg novinarskog rada i života tamo, od 2008. do 2012. bio sam u regionu, kao diplomata. Bašar El Asad je tada pokrenuo mnoge procese modernizacije, mada je Siriju pritiskivala čuvena "kletva" predsjednika Buša o Siriji, Iranu i Sjevernoj Koreji kao "osovini zla". Naravno da je ta izolacija prema Zapadu Siriju približila Iranu, Rusiji, u početku čak i Turskoj i Jordanu. Malo će se ko danas sjetiti da je Sirija 2013. zvanično uvela i višepartijski sistem, sprovela izbore na tim temeljima. Ma kako to bilo novo i u povoju, kretalo se naprijed. U zemlji je broj stranih turista u godini dana porastao za sedam stotina posto. To je država koja je imala mnoge ugrađene socijalne komponente na vrlo visokom nivou, ozbiljno besplatno obrazovanje, zdravstvo... Bila je jedina zemlja na Bliskom istoku koja je imala dovoljno vode, hrane, energije i za sebe i za izvoz. I dvije stvari koje niko ne spominje, a koje su jako bitne i danas: 2009. u teritorijalnim vodama Sirije otkrivene su enormne količine nafte i gasa i , naravno, odmah otvorilo pitanje na zapadu ko će u svijetu, u trci za tu energiju prevladati. I još nešto, po meni kapitalno: Sirija je bila jedina zemlja u regionu koja nije imala niti jedan dolar duga ni Svjetskoj banci ni MMF-u. Ne možete biti primjer ostalim arapskim zemljama da se tako može živjeti, a graditi međunarodni poredak na filozofiji imperijalizma MMF-a, Svjetske banke i ostalih banaka Zapada.
Komentar: Kao što vidimo i na primjeru Gaddafijeve Libije:
- Libija: Uništena zemlja budućnosti
- Klanje u izvedbi NATO-a: James i Joanne Moriarty razotkrivaju istinu o tome što se dogodilo u Libiji
Dakle, 2010. i 2011. godine je bilo jasno da to neće ići. U velikoj igri preslagivanja kompletne situacije na Bliskom istoku pokrenuto je takozvano Arapsko proljeće koje se iz zapadne perspektive, kao i naivnima na Bliskom istoku činilo kao istinsko demokratsko buđenje mladih i obrazovanih ljudi. Ovi potonji jesu doista u to vjerovali srcem ali, time se tamo politika ne vodi. Sentimenti Istoka na Zapadu ne vrijede. Arapsko proljeće je bilo potpuno organizovana, sinhroizovana, proizvedena i provocirana operacija u kojoj jesu mladi ljudi mislili da učestvuju u onome što se govorilo da jeste. Međutim, taj šou je bio ukraden koju sedmicu nakon početka i okrenut u potpuno drugom pravcu. Pogledajmo rezultat. Zemlje u kojima je pokrenuto "proljeće" završile su sa srušenim sekularnim i funkcionirajućim sistemima, ma kako im bili totalitaristi na vrhu, razorene, uništene sa stotinama hiljada žrtava i milionima izbjeglih i raseljenih.
Sa nekoliko kolega ambasadora odlazio sam prvih dana započinjanja "revolucije" u Deri, grad na sirijsko - jordanskoj granici. Krenulo je sa demonstracijama u kojima je učestvovalo nekoliko stotina ljudi. Išli smo tamo ujutro, vraćali se uveče. Imali smo status i obezbjeđenje, pa smo mogli. Prvi dan su bile demonstracije. Policija je odgovorila. Noć nakon demonstracija Asad je objavio na TV-u da poziva u Damask predstavnike studenata i onih koji su se pobunili, da se u parlamentu razgovara "o njihovim opravdanim zahtijevima". Drugi dan je krenulo ulično nasilje, napadi na prodavnice, na javne objekte... Treći dan ste mogli da prepoznate kako se ta cijela priča preselila u centralnu džamiju iz koje se diriguje operacijom. Mogli su da se prepoznaju i tipični potezi agentura stranih službi koje podgrijavaju haos. Kada se zapucalo snajperima sa krovova i na demonstrante i na policiju, priča se potpuno okrenula u pravcu koji je neko želio. Koju sedmicu kasnije započinjao je "građanski rat".
Dakle, mlađi Asad je bio čovjek na kojeg se, da se htjelo, moglo odigravati u procesu demokratizacije društva, procesu dogovaranja koji je Zapadu, navodno, bio bitan. Američki državni sekretar Džon Keri je, recimo, bio sa svojom suprugom malo prije zbivanja u Deri na večeri sa Asadom i njegovom ženom u poznatom rerstoranu Narandž u starom gradu. Fotografije pokazuju da je bilo mnogo osmijeha. Keri je, prema saopštenjima iz Damaska, tražio ono što je tražio, prekidanje približavanja Sirije Iranu, posebne pogodnosti u energetskim poslovima sa Zapadom i ko zna šta još. Nije dobio i "proljeće" je krenulo. Na ubrzanom putu ka dubokoj jeseni i totalno krvavoj zimi.
Razlika između oca i sina Asada je, zapravo u sasvim različitom istorijskom kontektu, u uslovima u kojima je ta država živjela u dvije različite epohe. Moje duboko uvjerenje je da naslućena pozitivna priča sa mlađim Asadom naprosto nije smjela proći zbog toga što u svemu ovome danas nije u pitanju ekskluzivno sudbina Sirije, već realizacija mnogo šireg koncepta koji se zakuhavao u regiji."
Važno je znati ko je Assad i kakva je situacija bila u Siriji prije "proljeća" i kako je to sve počelo, a gore navedeni citat mi ostavlja utisak da scenarij početka "revolucije" u Siriji jako nalikuje početku "revolucije" na trgu Mejdan u Ukrajini. Znamo da imperijalni nacrti Zapada stoje iza ovakvih revolucija, to je već javna tajna.
Kakav god bio Donald Tramp, američki predsjednički kandidat, neke od njegovih izjava su vrlo intrigantne i ukazuju na katastrofalnu američku vanjsku politiku koju provode na Bliskom istoku. Donald Tramp u intervjuu za NBC News kaže:
"U intervjuu za NBC News upitan je smatra li da je situacija bila bolja dok su na vlasti bili Saddam Hussein i Muammar Gaddafi, na što je on odgovorio: "To uopće nije sporno! Irak je katastrofa, Libija uopće više nije država. Pogledajte Libiju, pogledajte što smo učinili tamo - kaos. Pogledajte Irak bez Saddama, pogledajte što smo tamo učinili - kaos".
Istaknuo je kako Washington uništava SAD trošeći ogroman novac na bliskoistočne politike koje ne funkcioniraju: "Potrošili smo 2 bilijuna u Iraku, vjerojatno bilijun u Afganistanu...", rekao je Trump.
Nakon što je izrazio podršku za rusku intervenciju u Siriji voditelj mu je rekao kako Rusi napadaju "ljude koje smo mi obučavali", no, Trump ga je prekinuo ističući: "To su ljudi koje niti ne poznamo! Nemamo pojma tko su ti pobunjenici. Prije dva sam razgovarao s jednim našim generalom i on mi kaže: 'Nemamo pojma tko su ti ljudi'. Dajemo obuku ljudima za koje ne znamo tko su. Dajemo im milijarde dolara da se bore protiv Assada"."
Do sada smo već vidjeli da su studenti koji su se pobunili protiv Assada bili pozvani u parlament na pregovore da bi se riješili postojeći problemi, te bi takva pobuna tu vjerovatno i završila. Međutim, nakon poziva nastaje haos i krvoproliće gdje glavnu ulogu imaju strane tajne službe koje su bile sveprisutne u Siriji. Cilj je bio da se nastavi to krvoproliće i da se razvije situacija gdje bi Assad bio primoran da ode sa vlasti.
Donald Tramp kaže da se ne zna ko su ti pobunjenici i ko su ljudi koji se obučavaju i finansijski pomažu. Ko onda zna, ko daje novac "pobunjenicima" i ko je druga strana koja prima taj novac? Neko to ipak zna.
Također se i ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, pita:
„Niko nam nije rekao gde operiše Slobodna sirijska vojska ili gde i kako deluju druge (vojne) jedinice umerene opozicije. Bićemo, čak, spremni da uspostavimo kontakt s njima ukoliko su, zaista, stvarna oružana grupa patriotske opozicije koja se sastoji od Sirijaca. Za sada, Slobodna sirijska vojska ostaje fantomska grupa”, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.
Lavrov je dodao da je Moskva pozvala Vašington da objasni „šta je to i gde operiše” i da je zatražio od američkog državnog sekretara Džona Kerija da da informacije o grupi i njenoj komandi.
Prema ranijim informacija, grupe demonstranata u Siriji su se od leta 2011. naoružale i organizovale u tzv. Slobodnu sirijsku vojsku sa bazama u susednim državama da bi se borili protiv sirijskog režima, vodeći gerilski rat.
Njihove aspiracije su podržale susedna Turska, Saudijska Arabija i zemlje Zaliva, a zatim SAD i druge zemlje Zapada."
Zaključak je očigledan, u Siriji se sve militantne opozicijske grupacije mogu, s pravom, smatrati teroristima s kojima se treba obračunati kao što to Rusija tako efikasno radi sada, za razliku od SAD-a pod kojim su teroristi "cvjetali" na prostoru Sirije.
Dakle, Sirija nije dužna ni MMF-u ni Svjetskoj banci, Sirija ima mnogo nafte i gasa, Sirija se ne da pokoriti i zbog toga predsjednik Assad mora pasti. Taj "zločin" Sirije je Zapadnim psihopatima bio dovoljan da pokrenu "arapsko proljeće" da stvore krvoproliće, jer ljudi tu nisu bitni. Jedino što je važno su novac i moć kroz njega.
Termin "građanski rat" u Siriji koji se često koristi u mainstreim medijima, gdje svako svakog ubija, nije ništa drugo osim laži i manipulacija kojima se prikrivaju interesi "velikih igrača".
"Na Bliskom istoku ne postoji ništa mimo, izvan i iznad geostrategije energije i prostora. Sve ovo ostalo - Šiiti, Suniti, Alaviti, ISIL, istorija - to su alati koji služe za destabilizaciju i rekompoziciju prostora, za uništavanje država poput Sirije i Iraka, koje su na spisku za odstrel. To nisu stvari analitičarske procjene. Postoje instituti u SAD, postoji ideja novog Bliskog istoka, zapravo demontiranja stogodišnje britansko-francuske konstrukcije Sajks-Pikotovog (Sykes-Picot) Bliskog istoka. Ona je dio projekta "Novog američkog stoljeća" koji je definisan 1998. godine, dakle nekako u vrijeme objave "Šahovske table" Bžežinskog, a otac projekta je Robert Kagan, veoma značajni geostrateg u Vašingtonu, uz ostalo specijalni savjetnik H. Klinton dok je bila državni sekretar. Usput, Kaganova supruga je Viktorija Nuland, aktuelna zamjenica državnog sekretara Kerija. Svjetskoj javnosti poznata po onome "Fuck the EU" u slučaju Ukrajine. "Novi Bliski istok" ukratko znači temeljno mijenjanje tamošnjih granica, uz ostalo rušenje i podjelu Iraka i Sirije, a sve zajedno kako bi se temeljno stavila šapa na izvore i pravce protoka energenata i otvorio nesmetani prolaz zapadnom kapitalu u region u kojem su postojeći režimi tamo "počeli da prave probleme"
Često se zaboravlja da su u Siriji održani predsjednički izbori 2014. gdje je Bashar al Assad, velikom većinom, dobio povjerenje stanovnika Sirije. Volja sirijskog naroda. I odakle pravo SAD-u i njenim klimoglavima da ignorišu volju jednog naroda i traže da Assad odstupi? Ponovo dolazimo do Sergeja Lavrova koji kaže da da bi obaranje sirijskog režima bilo grubo kršenje međunarodnog prava.
„Obaranje vladajućeg režima u Damasku bilo bi grubo kršenje rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija koja odobrava Ženevski kominike od 30. juna 2010. Taj kominike podrazumeva isključivo mirno, političko i diplomatsko rešenje sirijske krize”
Da li se UN oglasio po ovom pitanju i kritikovao zagovornike "obaranja vladajućeg režima u Damasku", da li je poduzeo neke kaznene mjere zbog toga? Nije. Kao još jedan odgovor na pitanja sa početka priče o beskrupuloznom manipuliranju propagandom protiv Rusije kroz medije otvara nam se malo šira slika događanja. Rusija je došla na poziv demokratski izabrane vlasti u Siriji i zaista radi posao zbog kojeg je i došla. Uklanja teroriste. I to je najveći problem Zapada i njegovih satelita - Assad neće otići sa vlasti, ostat će bez naftnih i gasnih polja, a teroristima se bliži kraj.
" Filozofija otimačine resursa nadvladala je nekadašnje sofisticiranije politike i ideju o pravednijem međunarodnom poretku. Sirija i Irak tamo su samo teren na kojem se realizira gruba otimačina. Bžežinski, čuveni američki geostrateg, uz Kisindžera najveći u novijoj istoriji, savjetnik za nacionalnu sigurnost u vrijeme Kartera, objavio je 1997. knjigu „Velika šahovska ploča" o američkom primatu i geopolitičkim ciljevima. Do detalja je objasnio kako se destabiliziraju zemlje iznutra da bi se srušile i da bi se uveli novi sistemi sa novim vladarima. Teoriju je razvio prije svega na Sovjetskom savezu i njegovom rušenju kroz Afganistan ali je očigledno da se metod brutalno koristi do današnjeg dana uvijek upotrebljavajući proizvodnju unutrašnjih razarajućih snaga."
Rusija je postala "noćna mora" psihopata na Zapadu kojima je izbacila iz kolosijeka zadanu geostratešku putanju imperijalističke filozofije otimačine resursa.
"Umjereni pobunjenici", pored izmanipulisanih Sirijaca, su uglavnom bjelosvjetski ološ i samo plaćenici Zapada, ljudi koji su "stvoreni" kako bi svijetu preko zapadnih medija prikazali mit "ugroženog i napaćenog sirijskog naroda" koji je morao uzeti oružje da se bori protiv "krvoloka Assada" i njegovog režima.
Ovdje dolazimo do samog odnosa ISIL-a i "umjerenih pobunjenika". Ono što SAD i njeni prijatelji u zločinu nisu mogli zbog reakcija u svijetu, a to je da direktno pred drugima finansiraju ISIL, ovako to bez problema rade pred svima, pod lažnim imenom "humanih intervencija", finansiranjem i obučavanjem "umjerene opozicije" ili "umjerenih pobunjenika". Stoga, "umjereni pobunjenici" = ISIL!
No, nažalost, ostaje problem naivnosti autoritativnih sljedbenika među nama koji gutaju i prihvaćaju sve laži što vlasti SAD-a, Velike Britanije i drugih kroz svoje medije odašilju u svijet, a koje naši "domaći" mediji tako poslušno objavljuju i u tom informacijskom ratu utječu na umove ljudi kojima malo treba da ostanu potpuno ispranih mozgova, ljudi koji će slijediti Zapadne autoritete i mrziti Putina, mrziti Assada, a prema onome kako se stvari odvijaju u Europi i muslimane.
