Dok istina obuje cipele, laž je već optrčala pola svijeta. Lako bismo s tim izašli na kraj kad bi se radilo o samo jednoj istini i samo jednoj laži. Salve laži u carstvu laži se ispaljuju 24 sata na dan. A od istine, gole i bose svatko okreće pogled, kao i od golih, bosih i promrzlih ljudi stradalih u potresima u Turskoj i Siriji.
Laž je slađa. Pristajanje uz laž sistem nagrađuje, potom svi nagrađeni svim sredstvima brane laž kako bi obranili svoje nagrade, svoje povlastice, svoje titule. Izvest će na ulice vodene topove, policiju na konjima, pucat će po nenaoružanim ljudima, ali ne oni sami. Neće oni prljati ruke. Poslat će nevine ljude na jednako nevine ljude i svaka kap krvi koja se prolije, bit će nevina. A iznad će lebdjeti laž i smijati se.
Nije drugačije ni u Ukrajini. Godinu dana smo morali slušati i trpjeti izraze s kojim su euro poltroni u obliku Anemije i njegovih ulizičkih sljedbenika, branitelja vlastitih titula, standarda, plaća, sinekura častili jedinog čovjeka u Hrvatskoj koji je progovarao s pozicije zdravog razuma – predsjednika Milanovića. Kremljenko, Putinofil, ruski igrač, sramota za Hrvatsku… Čovjek je rekao kako je rat u Ukrajini počeo s pučem u sponzorstvu i izvedbi Zapada 2014, da je Rusija vojno nepobjediva, da Hrvatska nije u ratu s Rusijom i da neće dati pristanak na odluku o obučavanju ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj.
Veliki EU ratnik, koji je svoj domaći rat izbjegao na osnovu lažne dijagnoze mame vojne lekarke, g. Anemija će potom tjednima najčasniju odluku koju je oporba donijela – ona o odbijanju obuke ukrajinskih vojnika, nazivati nečasnom, ukazivati kako se oporba sa ‘svojim mentorom s Pantovčaka’ svrstala na krivu stranu povijesti.
Na pravoj strani povijesti, anemično su oni koji će svim sredstvima, dokle god bude potrebno podržavati financijski, logistički, sa streljivom i oružjem Ukrajinu u ratu s Rusijom, braneći tako vrijednosti Zapada, suprotstavljajući se ruskom imperijalizmu. I u ovakvoj prezentaciji stava Zapada i njihove strane povijesti su golim okom vidljivi plotuni laži, dimne zavjese nad istinom: okupacijska imperijalna strategija Zapada pod nazivima ‘pristupanje u EU’ i ‘pristupanje u NATO’ je prisilila Rusiju na samoobrambenu reakciju vojnom intervencijom u Ukrajini i to tek koji dan prije nego bi ukrajinska vojska, trenirana pod paskom NATO-a od 2014. pretvorila u prah i pepeo odmetnute regije Donjecka i Luganska.
Sve te spore, gole i bose istine do nas dolaze sa zakašnjenjem, kad je šteta koju je proizvela laž pokucala na vrata svakog od nas i uzela od nas što hoće. Uglavnom novac za financiranje rata kojeg vodi Carstvo laži protiv Rusije.
Zločinačke politike ćemo prepoznati po gradaciji laži, od manje prema većoj i još većoj. NATO nije Rusiji obećao da se neće širiti do granica Rusije? Kasnije vidimo da o tom postoje zapisi. NATO i Zapad nisu minirali Minske sporazume, Angela Merkel i Macron kažu da jesu. Amerikanci uz potporu Norveške nisu uništili plinovode Sjeverni tok 1 i 2, sad vidimo da jesu.
Rusija je izvršila agresiju na Ukrajinu i nije riječ ni o kakvoj specijalnoj vojnoj operaciji za demiitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine, kako Rusi navode, nego je ‘istina’ u odluci Vijeća EU: U svojim zaključcima od 24. veljače 2022. Europsko vijeće najoštrije je osudilo ničim izazvanu i neopravdanu vojnu agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu. Svojim nezakonitim vojnim djelovanjem Rusija teško krši međunarodno pravo i načela Povelje UN-a te ugrožava europsku i globalnu sigurnost i stabilnost. Europsko vijeće pozvalo je na hitnu pripremu i donošenje daljnjeg paketa pojedinačnih i ekonomskih sankcija.
Međutim, Vladimir Putin je stručnjak za međunarodno pravo i Rusija nikad ne izlazi iz okvira međunarodnog prava.
Članci 106 i 107. Povelje Ujedinjenig naroda daju zemljama pobjednicama u Drugom svjetskom ratu i to SSSR-u (odnosno Ruskoj federaciji kao pravnoj sljednici), SAD-u, Velikoj Britaniji i Kini (zemljama potpisnicama Moskovske deklaracije iz listopada 1943) te Francuskoj pravo da poduzmu bilo kakve mjere protiv zemalja koje su se borile protiv njih, kako bi spriječile akcije usmjerene na reviziju rezultata Drugog svjetskog rata. Rusija po tom članku može zaustaviti pokušaje oživljavanja nacizma u svim zemljama koje su se borile protiv nje (to uključuje i Hrvatsku) i za to ne treba ničije odobrenje.
Članak 107 Povelje UN glasi: Ništa u ovoj Povelji ne obznanjuje niti priječi u odnosu na bilo koju državu koja je za vrijeme drugog svjetskog rata bila neprijatelj bilo koje potpisnice ove Povelje, akciju poduzetu ili odobrenu kao posljedicu toga rata od vlada odgovornih za tu akciju.
O nacifikaciji Ukrajine, od spomenika Stjepanu Banderi, do AZOV pukovnije i nacističkom pozdravu Slava Ukrajini koji se uzvikuje i u EU parlamentu nije potrebno pisati dodatne argumentacijske eseje.
Dakle, dok Carstvo laži lamentira i laže o ‘teškom kršenju međunarodnog prava i Povelje UN’, Rusija djeluje s prave strane povijesti na osnovu upravo spomenutog međunarodnog prava!
Na priču o ruskoj intervenciji utemeljenoj na međunarodnom pravu nadovezuje se sasvim nova priča o reakciji Zapada na tu rusku akciju. I ona uvelike podsjeća na napad Hitlerove Njemačke, tadašnje ujedinjene Europe (pogledati čije su sve vojske pod zapovjedništvom Wermachta sudjelovale u napadu na SSSR) na SSSR. Da bi se takva reakcija pretvorila u akciju podrške Zapada Ukrajini, prije toga je u covid preludiju izvršena nacifikacija Zapada. U ovom trenutku se u Ukrajini vodi i ruska specijalna vojna akcija za denacifikaciju Zapada!
Suštinu svih strategija i taktika Zapada prema Rusiji je iznijela poljska europarlamentarka Anna Fotyga i to u glasilu EU euraktiv:
„Raspad posljednjeg kolonijalnog carstva u Europi je neizbježan, Zato on mora biti kontroliran i konstruktivan, te rješenje problema imperijalnih politika ‘Ujedinjene Rusije’… Ne postoje stvari kao što su ruski plin, nafta, aluminij, ugalj, uranij, dijamanti, žito, šume, zlato… Svi ti resursi su tatarski, baškirski, sibirski, karelijski, ojratski, čerkeski, burjatski, sahanski, uralski, kubanski, nogajski…”
Nije dodala kako bi i u kojem vremenskom roku ti ‘tatarski, sibirski’ resursi postali američki, anglosaksonski.
Nakon što smo dobili izvješća o enormnom povećanju profita zapadnih naftnih kompanija koji su izravna posljedica EU sankcija prema Rusiji (to valja prevesti kao EU sankcije prema vlastitom stanovništvu jer je upravo to stanovništvo platilo te profite vlastitim smanjenjem standarda, novcem iz svojih smanjenih zarada), iskače pitanje – Pa dobro, što je poslije tolikih profita onda cilj ratnohuškačkog Zapada? Kontrola nad svim resursima na svijetu? Je li to logična ekspanzija Carstva laži i zla?
Kad pohlepa preuzme kolektivni um, onda je željno razmišljanje negativno orijentiranih bića okupljenih pod tim umom njihov najveći nedostatak. Rusija je trebala dosad barem triput bankrotirati, potrošiti svo streljivo, ostati bez ijednog tenka, rusko gospodarstvo se urušiti, rublja postati ruševina, a Ukrajina nadomak pobjede. Kao što znamo, ništa od toga se nije dogodilo, nažalost znamo i da wishful thinking čini svoje – nacificirani Zapad unatoč porazima neće odustati do svog konačnog gospodarskoga i financijskog urušavanja.
Ono što je u konačnici garancija poraza Zapada i njegove sigurne denacifikacije jesu hipersonična gospoda Kinžal, Cirkon, Sarmat i činjenica da se ne može dovijeka prodavati ljudima laž o snazi valute kreirane ni iz čega, a koja ne bi bila utemeljena na resursima, energentima, realnim vrijednostima.
Hrvatska je u ovom slučaju opet u reprizi ’41. Vodstvo na strani sila osovine, a narod u partizanima. Jedino Milanović nije bravar.
