Russellov čajnik izmislio je dakako – Russell i to ne bilo koji već Bertrand Russell. Čovjek koji se rodio u Monmouthshireu u selu Trelllech 1872. godine, a umro u Penrhyndeudraethu 97 godina kasnije. U međuvremenu je bio mentor Ludwigu Wittgensteinu, dobio Nobelovu nagradu za književnost, družio se s genijalnim Ivanom Supekom, boreći se pri tom za mir u svijetu.
No, Russell nije bio samo mirotvorac, već i matematičar, povjesničar i filozof te je 1952. godine u magazinu Illustrated objavio esej „Ima li Boga“ u kojem se pojavljuje famozni čajnik. Radi se o analogiji koja kaže sljedeće:
„Ako bih rekao da negdje između Marsa i Zemlje postoji čajnik koji kruži oko Sunca u eliptičnoj orbiti, nitko moju tvrdnju ne bi mogao pobiti ukoliko bih bio dovoljno oprezan da dodam kako je čajnik toliko malen da se ne može vidjeti ni najjačim teleskopom. No, kada bih ustvrdio, obzirom da se moja prethodna tvrdnja ne može osporiti, da je u nju iracionalno sumnjati, s pravom bi se moglo reći da pričam besmislice. Ipak, ako je postojanje takvog čajnika podržano u starim spisima koji se svake nedjelje propovijedaju kao sveti spisi, te se u školama istim tim spisima uči djecu, ne vjerovati u čajnik bio bi znak ekscentričnosti te bi sumnjivac privlačio pažnju psihijatara u nekom prosvijećenom dobu ili inkvizitora u neka ranija vremena.“
Izvor: Lupiga
No, Russell nije bio samo mirotvorac, već i matematičar, povjesničar i filozof te je 1952. godine u magazinu Illustrated objavio esej „Ima li Boga“ u kojem se pojavljuje famozni čajnik. Radi se o analogiji koja kaže sljedeće:
„Ako bih rekao da negdje između Marsa i Zemlje postoji čajnik koji kruži oko Sunca u eliptičnoj orbiti, nitko moju tvrdnju ne bi mogao pobiti ukoliko bih bio dovoljno oprezan da dodam kako je čajnik toliko malen da se ne može vidjeti ni najjačim teleskopom. No, kada bih ustvrdio, obzirom da se moja prethodna tvrdnja ne može osporiti, da je u nju iracionalno sumnjati, s pravom bi se moglo reći da pričam besmislice. Ipak, ako je postojanje takvog čajnika podržano u starim spisima koji se svake nedjelje propovijedaju kao sveti spisi, te se u školama istim tim spisima uči djecu, ne vjerovati u čajnik bio bi znak ekscentričnosti te bi sumnjivac privlačio pažnju psihijatara u nekom prosvijećenom dobu ili inkvizitora u neka ranija vremena.“
Izvor: Lupiga
