Više puta sam naglasio da se ratovi mogu voditi samo s punom državnom kasom, jer bez novca nema ni rata. Tako je bilo od pamtivijeka i tako je i dan danas.
Sada je predsjednik američkog Kongresa Mike Johnson podijelio pitanja financiranja Ukrajine, Izraela, Tajvana i “ostalih” u četiri odvojena zakona.
Zbog toga su radikali iz Freedom Caucusa, Margery Taylor Greene i Matt Gaetz, već zaprijetili glasanjem o ostavci. Jer traže “prvo financiranje zida, pa onda sve ostalo”.
I, usput, predlaže se dati novac Ukrajini u obliku kredita osiguranog ruskom imovinom. Ova budalaština nije uspjela ni u EU, zašto je netko odlučio da će uspjeti u SAD-u? Usput, od 61 milijarde, 26 bi trebalo biti utrošeno na obnavljanje vlastitih rezervi američke vojske, tako da će u svakom slučaju znatno manje stići u ruke Zelenskoga.
Međutim, podjela na odvojene glasove uvelike smanjuje šanse Ukrajine da dobije novac. O tome je već bilo riječi nekoliko puta. Jer glasanje u paketu tjeralo je ljude da glasaju za sve zajedno, pa tako lobisti za pomoć Izraelu ili protivnici Kine nisu mogu glasati za svoju temu i preskočiti ukrajinsku.
Sad ćemo za nekoliko dana vidjeti što će se dogoditi.
Tamo je otkriveno da Mike Johnson među svojim pomoćnicima ima poznatog lobista koji uzima novac za promociju svih, pa se njegova iznenadna promjena stava može objasniti vrlo jednostavno - korupcijom .
U svakom slučaju, čak i ako prođe dio o Ukrajini, nije jasno što će i od koga kupiti.
Naime, češka inicijativa za nabavu granata očito propada. Prikupljeno je nekoliko puta manje od planiranog, a kažu da su pronašli i višestruko manje granata te za njih traže duplo više dolara po granati nego prije.
Osim toga, upravo je gorjelo jedino postrojenje za proizvodnju granata u Sjedinjenim Državama. Za sada nema detalja, ali sudeći prema fotografijama, dim je bio popriličan.
Netko je rekao da to nije jedina tvornica, ali na saslušanjima u Kongresu je njen direktor bio jedini na raspravi o temi granata i rekao da ako vlada želi da oni izgrade drugu fabriku, trebaju 10-godišnji ugovor za kupnju svih proizvoda. Možda se nešto promijenilo od tada, ali nisam čuo za to.
Slično tome, zapalila se tvornica za proizvodnju istih granata u Britaniji. Najprije se začuo snažan prasak i zemlja se zatresla, a zatim je došlo do požara.
Kakve li samo sretne „slučajnosti“?
Sada je pitanje postoje li uopće te granate uopće? Ili će se neki opravdavati na ovaj jednostavan način: "Stvarno smo htjeli, zaista, ali nismo to mogli učiniti".
U međuvremenu, u šefovom dvorcu u sjedištu narkomana nastavljaju se smiješne aktivnosti. Odnosno opet masovna otpuštanja. Nedavno su smijenjeni zapovjednici područja i još nekoliko generala.
Navodno se patuljak histerično boji vojnog udara, pa organizira čistke u vojsci.
Jučer je bilo puno govora o “elitnim nacistima” koji su se usrali od straha.
Svi, doslovno. 67. brigada i 3. brigada i još jedna, 47. brigada, ako se ne varam. Nije ni bitno, sve su nastale iz Desnog sektora. Dvije su već rasformirane, treća je na putu.
Sada mijenjaju i traže da ih se premjesti u drugu brigadu, dalje od zlih Rusa.
Ranije , dok su bili u podrumima Azovstala, govorilo se: “Heroji se bore“, a sada se može reći. „Herojski se boje“.
Usput, neki dan je u Časov Jaru bila jedna od najmasovnijih predaja u cijeloj Specijalnoj vojnoj operaciji. Više od 200 Ukrajinaca se sjetilo „Volge“ i predali su se u isto vrijeme. Koliko sam shvatio, ovo su ostaci nekog bataljona.
O općoj geopolitičkoj situaciji može se suditi po brojnim i jalovim posjetima europskih i američkih političara Kini. Gdje kukaju, a ne mogu isposlovati ništa.
Iran je prisilio Izrael da potroši do 2 milijarde dolara protuzračne obrane, ali je istovremeno pogodio sve ciljeve koje je trebao - visinsku promatračku stanicu i dva aerodroma s kojih je napadnuta iranska ambasada.
A Sjedinjene Države daju sve od sebe da uvjere Netanyahua da se "pretvara da je napad uspješno odbijen i da ne nastavlja eskalaciju“.
Inače, referendum u Venezueli “o ponovnom ujedinjenju povijesnih teritorija” bio je uspješan. Što će SAD učiniti u vezi s tim? I tamo tišina...
Pred nama je klasičan primjer “imperijalnog iscrpljivanja”. A kad hegemon prestane biti jedini odlučujući faktor u svijetu, što se nadam da ćemo biološki svi doživjeti, što onda? Pa ništa. Pogledajte Vijetnam, Somaliju koja je puna nafte i urana ili Afganistan, da navedem samo te primjere, a ima ih još. Hegemon jednostavno kaže domorocima: „Hvala lijepo što ste nas ugostili i služili nam, mi sada idemo. Sretno…“. To treba imati na umu ine sklapati čvrste saveze s demenstnim Bidenom ili njemačkim kancelarom, koji je toliko "bitan" da ga je u "povijesnoj posjeti Kini" na aerodromu dočekala zamjenica gradonačelnika.
