Pjena
Kruh je postojana pjena,
Pjene ima u slini dojenčeta
Predoziranog i bijesnog,
Iz pjene mora rađa se Venera,
Spužva je pjena,
Sapunica je tekuća pjena,
Šampanjac se pjeni,
mokraća se pjeni,
Pjenom se gasi požar.
Tvoja zapjenjenost nije korisna,
Zapjenjenost tvoja nije obzirna,
Ona razbukta iskru sporova,
Vatreni je sjaj što boli.
u očekivanju
u očekivanju nadiranja krotkosti proljeća
i eteričnih obećanja kroz glasnogovornike
njegove prijaznosti, naslućujući kako će
hladnoća uskoro pokleknuti pred zakonima
zemljine mehanike, ipak nemamo smjelosti
prkositi i slaviti. nestrpljivo podnosimo
nepokornost zime, njenu surovu uvjerenost
da će nastaviti prijetiti ledenom tromošću.
u bunkerima svojih domova, kao neosušeni
akvareli, gradimo google, google gradi nas.
tražimo značenja i značaj pojmova koji nam
ne odmrzavaju našu melankoličnu tjeskobu:
pampur
dacnomanija
baumtest
uvula
apsentizam...
zima traje, nagurana i skrivena u našim drhtajima.
Ako ne napustiš smjer
Najviše si skrenuo u životu,
Ako hodiš samo zacrtano ravno,
Ako ne napustiš smjer, ako ne zabrazdiš, ako ne zastraniš.
Osvojit ćeš važne regije slobode,
Ako naučiš kako se ne podređuje,
Kako i zašto se ne pokorava, kao što su se
Njemačka i Japan vazalski podčinili Americi.
S tim mislima izlaziš iz stana
U grad, na niži stupanj dosade, predvidljivosti.
Na ulicama usamljena gomila čeka toplije dane,
Mudruje o euru, prati broj mrtvih u Turskoj (i Siriji).
Gomila je usamljena, jer nema nikog i ništa
Osim svojih uskih vidika i mržnje prema različitima.
Najdruštveniji si ako nisi u društvu usamljene gomile.
Između Save i Dilja postoji grad
S nagomilanim zalihama usamljenosti,
samo stakalca
dok skrolaš od internetske postaje
do postaje, u potrazi za značenjima
i tumačenjima, facebook je vestibul
u borgesovskoj zgradi s beskrajnim
sadržajem načina društvenog života,
aula zdanja smještenog u mreži ulica,
gradova, kontinenata, sunčevog sistema.
facebok je križaljka veličine monitora,
fb je isljednička ploča s osumnjičenima,
book i portfolio za manekenski angažman.
on je planet smetlište koji kruži oko profita.
iz smeća od slika profila, hrane, pasa,
mačaka, krajolika, hrane, djece, reklama,
svjetlucaju raznobojna stakalca iskrenosti,
slabosti, hrabrosti, spontanosti, priznanja.
poziva. odbljeskuje se brezičevićeva
majestetična ava gardner, utjelovljenje
vječne ljepote, i prijateljičin otpor uznemirenosti
o čemu piše: mrzim veljaču zbog parenja mačaka.
moje dvorište kupleraj je na otvorenom.
ulaz stubišta oprala sam domestosom
i vrućom vodom koliko je smrdilo.
u deset sati izašla sam iz kuće u grad
bez vjetrovitog raspuhivanja zagađenosti.
facebook te, eto, ponese i razglasiš da je
od vatre, leda i drhtanja. samo stakalca.
