Možda predsjednika Vlade takvo Kujundžićevo ophođenje s javnošću jako zabavlja, ali sve nas ostale sigurno ne. Jer hrvatskom zdravstvu s Kujundžićem neće svanuti Hrvatska zora, nego ga čeka mrkli mrak
Naše bi zdravstvo već bilo pjesma Havaja da se ministar Milan Kujundžić ovoliko naprezao protekle dvije godine svoga za nas totalno nekorisnog mandata kao što to čini sada da bi uvredama i prijesnim prijetnjama ponizio i zastrašio sve svoje kritičare. No, voljom premijera Plenkovića, mi, eto, imamo to što imamo i s time bismo valjda morali biti jako sretni. Imamo ministra zdravstva čiji su napori u resoru nevidljivi i pacijentima i medicinarima kao Higgsov bozon. Ali dotičnu umišljenu veličinu to nimalo ne odvraća od neumjesnog poriva da javnosti konstantno izlazi pred oči kao skandal u dnevnim nastavcima.
Da ne bi propustio nijedan raspoloživi datum, jučer se opet okomio na mostovce Božu Petrova, Ines Strenju Linić i SDP-ovca Željka Jovanovića optužujući ih da su svojim upozorenjima kako je sustav kome je on na čelu loš i za primatelje, i za davatelje usluga – »ugrozili hrvatske građane i turiste«.
No, u slučaju mladića iz Zaprešića, koji je završio dva metra ispod zemlje, vidjeli smo na djelu kako doista funkcioniraju, na primjer, hitne intervencije, a to je samo jedan dio zdravstvenog sustava. Sada su Matteu Ružiću, već mrtvome, odjednom prišili i srčanu manu, o kojoj nema ni naznake u njegovom kartonu kroničnog astmatičara pod redovitim kontrolama. Pa ne bi ga takvoga spasio ni najbolji specijalist, cinično je ocu, majci i svima nama poručio Kujundžić, nadređen protokolu u kome liječniku treba pola sata da dođe do dečka koji se guši na cesti.
A kako su zadovoljni tim ministrovim »besprijekornim sustavom« treba upitati i zdravstveno suspektne pacijente, kod kojih tek treba utvrditi je li posrijedi karcinom ili kakva druga grozna boleština, a koje se na dijagnostičke pretrage naručuje za dvije godine. To isto anketno pitanje bilo bi pristojno postaviti i poreznim obveznicima, kojima se nameti za zdravstvo povećavaju da bi Kujundžićev neracionalni i neuređeni sustav mogao ostati točno ovakav kakav jest.
Premijer Plenković, međutim, izjavljuje kako neće dopustiti »hajku« na svog ministra. Ali se ne oglašava da kaže kako neće dopustiti hajku na saborske zastupnike kojima se osoba kojoj je on povjerio mehanizme zdravstva grozi doživotnim oduzimanjem liječničkih licenci. Takav ispad jednog ministra još nigdje nije viđen, ali Kujundžić, kao što vidimo, čak i za tu suludost ima zaleđe kod predsjednika Vlade.
Njegovom poslodavcu ne para uši kad Kujundžić majku momka preminulog u Zaprešiću nazove »jadnicom«. Niti kad svojim kolegama liječnicima iz oporbenih saborskih klupa kočijaški skreše da s njima nije u mogućnosti razgovarati o struci jer ne može spasti na njihovu »nisku frekvenciju«. Plenkoviću je totalno okej ministar koji je kadar izgovoriti da Petrov, Strenja Linić i Jovanović imaju manju težinu u medicini, nego što je težina njegovoga imena u poljoprivredi. I ne prekrsti se u hladnom znoju kad vidi kako se taj član njegovog kabineta na press konferenciji povodom tragične smrti Mattea Ružića cereka kao lud na brašno.
Možda predsjednika Vlade takvo Kujundžićevo ophođenje s javnošću jako zabavlja, ali sve nas ostale sigurno ne. Jer hrvatskom zdravstvu s Kujundžićem neće svanuti Hrvatska zora, nego ga čeka mrkli mrak.
novilist
