Činilo se da će početak rujna donijeti nove mirise u naš Grad. Da će u parkovima mirisati cvijeće, da će se po dvorištima širiti miris pripremanja zimnice, da ćemo uz povjetarac udisati mirise rijeke.
Ali ništa od toga. I dalje jedini miris koji osjetimo, je nepodnošljivi miris iz Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.
Čudimo se, zgražavamo, negodujemo nakon svakog novog vala neugodnog mirisa koji nas zatekne buđenjem, usred obiteljskog objeda, posjete prijatelja i rodbine ili u sumrak prilikom šetnje uz obalu Save.
Sjećanje nas vrati na pozitivno ozračje nakon prosvjeda građana prošle godine. Zapažena medijska pozornost budila je ponos u nama. Sa zanimanjem smo pratili načine na koji su TV postaje prezentirale naš problem gledateljima, ponavljajući našu i njihovu zabrinutost za zdravlje Građana Slavonskog Broda.
Dovoljno senzibilizirana javnost je i državnim službenicima dala do znanja da trebaju početi raditi na tom problemu. Mnoge su se javne osobe i dužnosnici pojavili u Gradu u tom periodu, od Predstavnika udruga, Državnih tajnika, Ministara, Saborskih zastupnika do Predsjednika države.
Onda su se dogodili izbori, prvo za Europski parlament, pa za Gradsko vijeće i za Gradonačelnika dva puta. Svim kandidatima bila su puna usta prijedloga rješenja i zabrinutosti za taj veliki problem. Prošli su izbori, kandidati zauzeli svoje položaje i nastupila tišina.
Tišina u kojoj se pitamo da li smo sve to sanjali? Ali ostale su sličice sjećanja, fotografije i natpisi po portalima, minute radijskog i TV programa koje svjedoče da se to zaista dogodilo i da je jedini san bio naša nada u brzo rješenje problema.
Sada se sporadično pojavi pokoje pismo, iskrice, susreti i fotografije visokopozicioniranih pregovarača, termini novih sastanaka, odgode termina, nabavka druge mjerne postaje pa ne nabavka mjerne postaje. Naoko izgleda kao da je problem u sigurnim rukama. Ali, samo izgleda.
Građani i dalje postavljaju pitanja, što je s prijedlozima rješenja problema iz predizborne kampanje, što je s obećanim potporama, natječajima za programe bespovratnih pomoći čija bi sredstva doprinijela tehnološkim rješenjima koja bi umanjila ili otklonila taj višegodišnji problem?
Ni Građanska inicijativa ne šuti, zabrinuta je i redovito nas izvještava o održanim sastancima, ponovljenim obećanjima, prolongiranim rokovima, stanju jedne jedine mjerne postaje te svim novim momentima na bazi starih činjenica.
I kada se sve sagleda, to je prilično duga priča. Priča koja ima početak ali nema kraja, dosadna sapunica kojoj su neophodni novi elementi, kao na primjer: nova Čermakova termoelektrana … ali, o tome ćemo u slijedećim nastavcima.
