Kolinda Grabar Kitarović u posjeti Jasenovcu 2015. (ilustrativna fotografija)
Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Bila je Kolinda Grabar-Kitarović već više puta u Jasenovcu. Sama ili s Ivanom Zvonimirom Čičkom, bez pratnje medija, položila bi cvijeće, napisala nešto u spomen-knjigu. Na državne niti bilo kakve komemoracije nije išla, zato što ''tamo nema mjesta politici'', kako je izjavljivala.
Ispisane poruke bile su neodređene, nije bilo imenovanja ni žrtava, niti krvnika, još manje jasne osude režima koji je konclogore stvorio. Izabrala je formulaciju ''Republika Hrvatska ... bespridržajno osuđuje zločine počinjene u ovom logoru''. Bespridržajno?
Židovske zajednice u Hrvatskoj, Srpsko narodno vijeće, neke udruge Roma, kao i antifašističke udruge već tri godine bojkotiraju državnu komemoraciju u Jasenovcu zbog revizionističkog odnosa vlasti prema ustaškom režimu. Spomen ploča u Jasenovcu s ustaškim pozdravom "Za dom spremni" bila je samo ''točka na i''.
Prošlog tjedna u Hrvatskoj je boravio izraelski predsjednik Reuven Rivlin. Hrvatska predsjednica otišla je zajedno s njim u Jasenovac, ovaj put novinari i kamere bili su prisutni, ali, kako je izvijestio reporter Novog lista Boris Pavelić, više kao statisti, bez prava pristupa i postavljanja pitanja. Izjave su pročitane za kamere.
U redu, Jasenovac je mjesto osobitog pijeteta, konferencije za medije možda i nisu primjerene.
Ovaj put u Jasenovcu predsjednica Grabar-Kitarović učinila je korak koji je demokratska javnost od nje očekivala. Imenovala je žrtve, označila počinitelje.
''Želim iskazati duboku tugu za sve žrtve holokausta u Hrvatskoj i žrtve kolaboracionističkog ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata koji je donio strašna stradanja židovskoj zajednici, ali i Srbima, Romima i Hrvatima te svima onima koje se smatralo neprijateljima režima onoga vremena”.
Spomenula je i aktivni otpor ustaškom režimu:“Naglašavam kako su se tom režimu suprotstavili mnogi Hrvati, poginuvši za slobodu i ljudskost, svrstavši našu domovinu na ispravnu stranu povijesti''.
Prihvatila je, posredno, i dio kritika: ''Svjesni da je na taj dio naše prošlosti bačena sjena, s tim smo se suočili, prihvativši odgovornost za budućnost temeljenu na poznavanju istine i izgradnji boljega društva na vrijednostima ugrađenima u Ustav naše države''.
Iskorak šefice hrvatske države je vidljiv i treba ga objektivno valorizirati. U hrvatskoj političkoj javnosti dobro je primljen. Koliko je on daleko od istinskog raskida s relativizacijom zločinačkog karaktera NDH, kojoj relativizaciji je i sama pridonijela, drugo je pitanje. Dovoljno je obratiti pozornost na riječi njezinog gosta, izraelskog predsjednika. On je izgovorio ono što hrvatska predsjednica nije.
Podsjetio je na zbrisanu židovsku zajednicu u zločinu NDH, na one ''koji radije potiskuju svoju prošlost i na to gledaju kao na 'crnu rupu' koja ne traži nikakvo proučavanje ili samopreispitivanje", zatražio je da se ne podupiru ''zakoni ili pokušaji zatiranja ili utišavanja povijesnih istraživanja o zlodjelima nacista i njihovih kolaboracionista''.
Reuven Rivlin prisjetio se u svom obraćanju u Jasenovcu da je kao zastupnik i predsjednik Kneseta slušao dvojicu hrvatskih predsjednika, Mesića i Josipovića, koji su se ispričali zbog zločina holokausta i govorili o ''ustaškoj zmiji''. Nota bene, ovu je Josipovićevu sintagmu Kolinda Grabar-Kitarović svojedobno žestoko napala, baš kao i sadašnji predsjednik Sabora Goran Jandroković. Sada je morala slušati kako je njezin izraelski gost ponavlja i šalje jasnu poruku: "Sposobnost Hrvatske da se suoči s prošlošću, a ne da je ignorira, moralna je obveza koja je temelj svakog pravednog društva. To će također i dalje biti važan element u prijateljstvu Hrvatske i Izraela", poručio je šef izraelske države.
Za hrvatsku predsjednicu temelj budućnosti je – otklon od svih totalitarizama, ''nacizma, fašizma, komunizma''. Vrativši se na otrcanu hadezeovsko-klerikalnu alibi mantru o jednakim totalitarizmima i spomenuvši ''komunizam'' u Jasenovcu, Kolinda Grabar-Kitarović pokazala je da od revizionističke staze još uvijek nije daleko odmakla. Ili da govori s ''figom u džepu'', kako je to prokomentirao povjesničar Tvrtko Jakovina.
Ovaj istup u Jasenovcu treba stoga promatrati kao iskorak sa zadrškom.
Predsjednica Grabar-Kitarović itekako osluškuje visoke međunarodne adrese, ali iznad svega vodi računa o svom rejtingu. Pred američkim, izraelskim ili evropskim visokim dužnosnicima pozivat će se na antifašizam i osuđivati holokaust, u Argentini će ustaške emigrante proglasiti ljudima koji su težili slobodi. Kod kuće će ponekad ići na antifašističku proslavu u Istru ili primiti delegaciju Saveza antifašističkih boraca, ali će mnogo češće boraviti u okruženju ustašonostalgičara. Prigodno će se pozivati na antifašizam, strogo pazeći da ne spomene partizansku borbu i silnu žrtvu, još manje njezinog vođu, Josipa Broza Tita. Govorit će o Hrvatima antifašistima, nikada i o Srbima, čiji je doprinos NOB-u u nezaobilazan.
Predsjednici je trenutačno rejting silno porastao. Nakon sjajno odrađene marketinške kampanje na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, gdje je postala globalna medijska zvijezda, učvrstila je svoje vodeće mjesto u desnom i populistički nastrojenom biračkom tijelu. Sada si može priuštiti ''luksuz'' i orijentirati se malo i prema centru i liberalnoj ljevici.
Samo od procjene koliko dobija ili gubi, ona osobno, ovise daljnji koraci Kolinde Grabar-Kitarović.
Pa tako i suočavanje s prošlošću koje je Jasenovac simbol.
slobodnaevropa
