Zašto izvještaja Platforme 112 o radu vlade nije bilo u Dnevniku HTV-a?
Koalicija najvažnijih udruga u Hrvatskoj koje se bave problematikom ljudskih prava, Platofma 112, jučer je podnijela javnosti svoj izvještaj o napretku koji je SDP-HNS-ova vlada napravila po tom pitanju. Kao što smo izvijestili na H-Alteru, napretka, po mišljenju ovih udruga, gotovo da i nije bilo.
Platforma je o tome održala press konferenciju pred zgradom Vlade. Njezini aktivisti također na su istom mjestu održali i performans na kojem su probušili stotinjak balona koji su simbolizirali stotinjak neispunjenih zahtjeva. O Platoforminom izvještaju iste je večeri u Zagrebu održana tribina pod nazivom Stanje nacije – ravno do dna?
Uredništvo HTV-ovog Dnevnika nije smatralo potrebnim da izvještaju organizacija za ljudska prava okupljenim u Platformi posveti makar petnaestak sekundi: preciznije rečeno, u udarnoj informativnoj emisiji javne televizije o njemu nije bilo niti riječi. Još preciznije: izvještaj vodećih nevladinih organizacija o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj naišao je na potpunu ignoranciju uredništva Dnevnika.
S druge strane, ta ista HTV-ova emisija ne propušta niti jednu večer da nas informira o zbivanjima u braniteljskom šatoru u Savskoj i oko njega. Ljudi koji su se okupili oko programa koji izmiče svakoj racionalnoj interpretaciji i za koji teško da bi se moglo reći išta više osim da se radi o sijanju govora mržnje, za urednike središnje HTV-ove informativne emisije predstavljaju daleko „potentniju vijest“ od GONG-a, Documente, Zelene akcije, Centra za mirovne studije... i njihove analize stanja ljuskih prava. U potrazi za odgovorom zašto je to tako možda bismo se mogli opredijeliti i za onaj, da se radi o prosvjedu naručenom od stranke koja će sutra-prekosutra također i na HTV-u s pozicije Markova trga naručivati što da se radi.
Sanja Mikleušević, urednica Dnevnika: Imamo samo 27 minuta...
HRT ima svoj news kanal i uz to ima preko trideset emisija koje se emitiraju na dnevnoj bazi. Dnevnik HRT-a traje samo 27 minuta i u tom kontekstu imamo problem s tim što će ući u Dnevnik.
Vijest o Platformi išla je u 17 sati i cijeli je dan bila objavljena na našem portalu.
Pratimo sve aktivnosti civilnog sektora, posebno Platforme, a i svih nevladinih udruga, tako da razlog neemitiranju isključivo bilo trajanje Dnevnika. Znam da je ljudima teško objasniti, ali konkurentske televizije imaju samo jednu središnju emisiju i puno više prostora. Dakle, vijest je objavljena, nije zanemarena. (a.k.)
Marina Škrabalo, GONG: Propust javne televizije
Radi se o propustu javne televizije da u programu koji je najvažniji za informiranje najšireg kruga građana prenese informaciju koja se itekako tiče tih građana - naime, preko 70 udruga u Platformi 112 ove tri godine intenzivno je radilo na zaštiti i promociji prava upravo tih građana. Teško da za taj propust ima tehničkih pojašnjenja budući da je i HTV i HR pokrio našu jutarnju akciju i pressicu, a večernja tribina je snimljena i emitirala se uživo u sklopu trećeg programa Hrvatskog radija. Kao što teško može stajati moguće opravdanje da je izvještaj Platforme u trogodišnjem radu Vlade dobio svoje mjesto u drugim programima HRT-a pa ga nije potrebno puštati i u Dnevniku. Naime, radi se o drugim formatima koji stižu do različitih publika. A Dnevnik HTV-a je možda još uvijek jedina informativna emisija koja eventualno može doprijeti do značajnog broja, iako više nikako ne i do većine građana.
Kontrast stalnog praćenja braniteljskog šatora u Dnevniku i prešućivanja Platforminog izvještaja i akcije s balonima na Markovom trgu šalje poruku građanima da ovu vlast isključivo kritizira desnica, i to stalnim ponavljanjem istih slogana i ukopavanjem u svoju poziciju, a to je valjda i slika društveno poželjnog oblika građanskog aktivizma. Šatorovanje, emocije i slogani, umjesto direktnih akcija, argumenata i analize temeljem tri godine aktivnog zagovaranja pozitivnih promjena u propisima i programima Vlade, u ime više, a ne manje ljudskih prava.
Platforma 112 jučer na Markovom trgu/ Foto: Platforma 112
Sanja Sarnavka, Kuća ljudskih prava i B.a.b.e: Što će nam uopće razgovor o demokraciji?
Neugodno me iznenadila ova informacija. Mi smo, naime, u to vrijeme bile/i na tribini u knjižnici Bogdan Ogrizović, pa nisam ni bila svjesna što emitira središnja informativna emisija HTV-a. Ipak, nisam ni pretjerano osupnuta budući da se u rasap nacionalnog javnog medijskog servisa mogu uvjeriti što gledanjem programa, a što slušanjem informacija "iznutra".
Jučer sam tek saznala da je glavna urednica Prvog programa HTV-a Gordana Mrđen podnijela ostavku jer ne može prihvatiti ideju, a neki kažu već gotovu odluku, novog ravnatelja programa HRT-a Saše Runjića da od 15. veljače 2015. sve emisije Informativnog programa, osim Dnevnika, preseli s Prvog na Četvrti program, specijalizirani informativni kanal HTV-a te potpuno ukine redakciju Dokumentarnog programa i prepusti sve vanjskoj produkciji.
Sustav vrijednosti i prepoznavanje zadaće javnog servisa odavno je zadnja točka na denvnom redu velikog broja zaposlenika/ca pa stoga ne smije čuditi što Sanja Mikleušević, urednica središnje informativne emsije, misli da nije presudno važno informirati naciju kako je 70 organizacija civilnoga društva uložilo ogroman trud da na 80 stranica opiše što se događalo u protekle tri godine, od dolaska Kukuriku koalicije na vlast, i kakve je to posljedice imalo po građanke i građane Republike Hrvatske. Što će nam razgovor o demokraciji, institucijama države, poštivanju dostojanstva i jednakopravnosti, borbi protiv korupcije, vladavini prava, kad se nalazite između čekića i nakovnja dviju grupacija političkih stranaka koje se bore za vlast vlasti radi. Malo podržiš jedne, a onda malo druge i nadaš se da će tebe ostaviti na miru.
Na profitnim televizijama nudi se zabavu i zaborav, a na javnom medijskom servisu debate u kojima nema nuđenja trećeg puta, izvan postojećih političkih stranaka, dok mi postajemo sve siromašniji i podijeljeniji, bez imalo nade u neko bolje sutra. Da nema Hrvatske uživo, javnost uopće ne bi znala što rade organizacije civilnoga društva jer to druge zaposlenike/ce u Informativnom programu ne zanima, ili ih ne smije zanimati, jer im se odašilju takvi signali s vrha. Pa mi ostajemo viđeni od mnogih u javnosti kao džabalebaroši koji bespravno sišu proračun, što svim velikim političkim strankama očito odgovara jer mogu i dalje potpirivati strasti i boriti se za glasove, ne na osnovi programa i njihove dosljedne provedbe, već temeljem ostrašćeno ideologiziranih sukobljavanja.
Ukratko, Goran Radman konačno će dovršiti agoniju dugo umirućeg pacijenta. On je jednako kompetentan rukovoditelj koji zna kako će nacionalni javni medijski servis u cijelosti dovesti do ispunjavanja zakonom propisanih mu zadaća, kao što bih ja bila uspješna ministrica financija. Samo, ja znam što umijem i mogu, a on duboko vjeruje da je sposoban obavljati posao koji su mu udijelili. Ili, što je vjerojatnije, zna koga se i zašto nagrađuje u ovoj državi. I na kraju, poznavajući nekadašnji rad Sanje Mikleušević, nadam se da joj je barem malo neugodno i da je barem malo opterećuje osjećaj srama. A sada nastavimo mirno zajedno tonuti. Po mogućnosti uz pjesmu na usnama.
h-alter
Koalicija najvažnijih udruga u Hrvatskoj koje se bave problematikom ljudskih prava, Platofma 112, jučer je podnijela javnosti svoj izvještaj o napretku koji je SDP-HNS-ova vlada napravila po tom pitanju. Kao što smo izvijestili na H-Alteru, napretka, po mišljenju ovih udruga, gotovo da i nije bilo.
Platforma je o tome održala press konferenciju pred zgradom Vlade. Njezini aktivisti također na su istom mjestu održali i performans na kojem su probušili stotinjak balona koji su simbolizirali stotinjak neispunjenih zahtjeva. O Platoforminom izvještaju iste je večeri u Zagrebu održana tribina pod nazivom Stanje nacije – ravno do dna?
Uredništvo HTV-ovog Dnevnika nije smatralo potrebnim da izvještaju organizacija za ljudska prava okupljenim u Platformi posveti makar petnaestak sekundi: preciznije rečeno, u udarnoj informativnoj emisiji javne televizije o njemu nije bilo niti riječi. Još preciznije: izvještaj vodećih nevladinih organizacija o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj naišao je na potpunu ignoranciju uredništva Dnevnika.
S druge strane, ta ista HTV-ova emisija ne propušta niti jednu večer da nas informira o zbivanjima u braniteljskom šatoru u Savskoj i oko njega. Ljudi koji su se okupili oko programa koji izmiče svakoj racionalnoj interpretaciji i za koji teško da bi se moglo reći išta više osim da se radi o sijanju govora mržnje, za urednike središnje HTV-ove informativne emisije predstavljaju daleko „potentniju vijest“ od GONG-a, Documente, Zelene akcije, Centra za mirovne studije... i njihove analize stanja ljuskih prava. U potrazi za odgovorom zašto je to tako možda bismo se mogli opredijeliti i za onaj, da se radi o prosvjedu naručenom od stranke koja će sutra-prekosutra također i na HTV-u s pozicije Markova trga naručivati što da se radi.
Sanja Mikleušević, urednica Dnevnika: Imamo samo 27 minuta...
HRT ima svoj news kanal i uz to ima preko trideset emisija koje se emitiraju na dnevnoj bazi. Dnevnik HRT-a traje samo 27 minuta i u tom kontekstu imamo problem s tim što će ući u Dnevnik.
Vijest o Platformi išla je u 17 sati i cijeli je dan bila objavljena na našem portalu.
Pratimo sve aktivnosti civilnog sektora, posebno Platforme, a i svih nevladinih udruga, tako da razlog neemitiranju isključivo bilo trajanje Dnevnika. Znam da je ljudima teško objasniti, ali konkurentske televizije imaju samo jednu središnju emisiju i puno više prostora. Dakle, vijest je objavljena, nije zanemarena. (a.k.)
Marina Škrabalo, GONG: Propust javne televizije
Radi se o propustu javne televizije da u programu koji je najvažniji za informiranje najšireg kruga građana prenese informaciju koja se itekako tiče tih građana - naime, preko 70 udruga u Platformi 112 ove tri godine intenzivno je radilo na zaštiti i promociji prava upravo tih građana. Teško da za taj propust ima tehničkih pojašnjenja budući da je i HTV i HR pokrio našu jutarnju akciju i pressicu, a večernja tribina je snimljena i emitirala se uživo u sklopu trećeg programa Hrvatskog radija. Kao što teško može stajati moguće opravdanje da je izvještaj Platforme u trogodišnjem radu Vlade dobio svoje mjesto u drugim programima HRT-a pa ga nije potrebno puštati i u Dnevniku. Naime, radi se o drugim formatima koji stižu do različitih publika. A Dnevnik HTV-a je možda još uvijek jedina informativna emisija koja eventualno može doprijeti do značajnog broja, iako više nikako ne i do većine građana.
Kontrast stalnog praćenja braniteljskog šatora u Dnevniku i prešućivanja Platforminog izvještaja i akcije s balonima na Markovom trgu šalje poruku građanima da ovu vlast isključivo kritizira desnica, i to stalnim ponavljanjem istih slogana i ukopavanjem u svoju poziciju, a to je valjda i slika društveno poželjnog oblika građanskog aktivizma. Šatorovanje, emocije i slogani, umjesto direktnih akcija, argumenata i analize temeljem tri godine aktivnog zagovaranja pozitivnih promjena u propisima i programima Vlade, u ime više, a ne manje ljudskih prava.
Platforma 112 jučer na Markovom trgu/ Foto: Platforma 112
Sanja Sarnavka, Kuća ljudskih prava i B.a.b.e: Što će nam uopće razgovor o demokraciji?
Neugodno me iznenadila ova informacija. Mi smo, naime, u to vrijeme bile/i na tribini u knjižnici Bogdan Ogrizović, pa nisam ni bila svjesna što emitira središnja informativna emisija HTV-a. Ipak, nisam ni pretjerano osupnuta budući da se u rasap nacionalnog javnog medijskog servisa mogu uvjeriti što gledanjem programa, a što slušanjem informacija "iznutra".
Jučer sam tek saznala da je glavna urednica Prvog programa HTV-a Gordana Mrđen podnijela ostavku jer ne može prihvatiti ideju, a neki kažu već gotovu odluku, novog ravnatelja programa HRT-a Saše Runjića da od 15. veljače 2015. sve emisije Informativnog programa, osim Dnevnika, preseli s Prvog na Četvrti program, specijalizirani informativni kanal HTV-a te potpuno ukine redakciju Dokumentarnog programa i prepusti sve vanjskoj produkciji.
Sustav vrijednosti i prepoznavanje zadaće javnog servisa odavno je zadnja točka na denvnom redu velikog broja zaposlenika/ca pa stoga ne smije čuditi što Sanja Mikleušević, urednica središnje informativne emsije, misli da nije presudno važno informirati naciju kako je 70 organizacija civilnoga društva uložilo ogroman trud da na 80 stranica opiše što se događalo u protekle tri godine, od dolaska Kukuriku koalicije na vlast, i kakve je to posljedice imalo po građanke i građane Republike Hrvatske. Što će nam razgovor o demokraciji, institucijama države, poštivanju dostojanstva i jednakopravnosti, borbi protiv korupcije, vladavini prava, kad se nalazite između čekića i nakovnja dviju grupacija političkih stranaka koje se bore za vlast vlasti radi. Malo podržiš jedne, a onda malo druge i nadaš se da će tebe ostaviti na miru.
Na profitnim televizijama nudi se zabavu i zaborav, a na javnom medijskom servisu debate u kojima nema nuđenja trećeg puta, izvan postojećih političkih stranaka, dok mi postajemo sve siromašniji i podijeljeniji, bez imalo nade u neko bolje sutra. Da nema Hrvatske uživo, javnost uopće ne bi znala što rade organizacije civilnoga društva jer to druge zaposlenike/ce u Informativnom programu ne zanima, ili ih ne smije zanimati, jer im se odašilju takvi signali s vrha. Pa mi ostajemo viđeni od mnogih u javnosti kao džabalebaroši koji bespravno sišu proračun, što svim velikim političkim strankama očito odgovara jer mogu i dalje potpirivati strasti i boriti se za glasove, ne na osnovi programa i njihove dosljedne provedbe, već temeljem ostrašćeno ideologiziranih sukobljavanja.
Ukratko, Goran Radman konačno će dovršiti agoniju dugo umirućeg pacijenta. On je jednako kompetentan rukovoditelj koji zna kako će nacionalni javni medijski servis u cijelosti dovesti do ispunjavanja zakonom propisanih mu zadaća, kao što bih ja bila uspješna ministrica financija. Samo, ja znam što umijem i mogu, a on duboko vjeruje da je sposoban obavljati posao koji su mu udijelili. Ili, što je vjerojatnije, zna koga se i zašto nagrađuje u ovoj državi. I na kraju, poznavajući nekadašnji rad Sanje Mikleušević, nadam se da joj je barem malo neugodno i da je barem malo opterećuje osjećaj srama. A sada nastavimo mirno zajedno tonuti. Po mogućnosti uz pjesmu na usnama.
h-alter
