Nije se još ni osušila tinta na kolumni Djeluju li u Brodu grupe za pritisak ili o buljookosti nekih portala, u kojoj se glorificira zalaganje nekih ovdašnjih internetskih portala za „kritičku funkciju javnog mnijenja, a protiv... konformizma, prepariranja i doziranja informacija od strane tzv. izvora“, a istog dana stigao je praktični, žigosani demanti. Naime, vodeći brodski buljooki news portal sam si je javno zatvorio jedno oko, potpisavši Ugovor o suradnji s Brodsko-posavskom županijom. U tom smislu, u kolumni kao svojevrsnom logičnom sudu, potpuno sam promašio, ne premise, već konkluziju. Ipak, ova dalekosežna promjena na lokalnoj informativnoj sceni rezultirala i nečim korisnim. Stekao sam na neodređen rok status antiprognozera, ali od kojeg može biti i uže društvene koristi. Ubuduće, kad budete izlazli iz kuće ili stana, ne znajući što bi obukli zbog varljivog vremena, pitajte mene. Saslušajte pažljivo moj savjet i- postupite suprotno. To bi bila jedna od korisnih primjena rečene antivještine prognoziranja. Druga posljedice zatvaranja SBPlusovog oka puno je važnija. SBPeriskop, virtualni nosač tekstova u kojima se buljooko (po hrvatski: kritički) motri brodska svakodnevica, kultura i politika, nenadano je postao usamljen. Jedini je nezavisni (čitaj: od nikoga plaćen) portal. Nismo se tome nadali. Hvala publici... i konkurenciji. Eto, mali smo, ali vedra čela i obraza čista... dalje se pjeva.
Zatvoriti jedno oko i tako cijelom portalskom organizmu osigurati poslovni prosperitet , ili buljiti s oba, dovodeći u pitanje njegov razvoj- pitanje je sad? Pitanje je i sad i ubuduće. Međutim, ima li veze povoljna menadžerska odluka da se „u razumnoj mjeri“ bude propagator „važnih aktivnosti županije“, s moralom i beskorisnom dosljednošću odnosno s uredničkom samostalnošću i suverenošću? Hoće li, stoga, ubuduće trpjeti kritika stanja kakvo jeste u županiji zbog neminovne ugovorom definirane uloge portala kao uvjetnog apologete županijskih kretanja? Ipak, ne mogu se regulirani poslovni potezi demarkacijama odvojiti od uredničke politike. Riječ je o spojenim posudama. Uostalom, takve spojene posude su Posavska Hrvatska i Čosićevo-Marušićeva županija. Kao što se zna, spomenuta tiskovina boluje od kritičarske avitaminoze, upravo zbog (ne)pisanja o „važnim aktivnostima županije“. Zato je naša PH blijeda, kašljuca, nema elana i, koliko čujemo, oziljno poboljeva. Spomenut ću i to da hrvatskom tisku i mainstream portalima u kojima Todorić objavljuje reklame o svom carstvu, nema ni zuc od kritike spram Agrokora.
Hoće li i Jerko Zovak, alfa i omega SBPlusa, poznat po beskompromisnim obračunima s onim pojavama i ljudima koji su remetilački faktori kod funkcioniranja lokalne uprave i samouprave, po podjednakom trošenju energije i kad je i kad nije u pravu, po tvrdokornoj, žestokoj i vještoj eksplanaciji u tekstovima i po vlastitim "flmovima" o slobodi mišljenja i slobodarskim aktivnostima ljudi, zarad honorara za koji ne sumnjamo da će ga pošteno zaraditi – uvući roge i utajivati istinu o katastrofalnoj Brodsko-posavskoj županiji– uskoro ćemo, buljenjem, saznati.
Nije baš toliko sporno i nejasno što je SBPlus pristao na vlastitu jednookost (što ono voli ponavljati I. Stipić, iskreno ti kažem, tko to ne bi učinio opstanka i napretka radi?), nego je, kako vele Dalmoši, puno smišno, što župan i njegov stranački šef vjeruju o da se ugovorenom suradnjom odnosno pisanjem na portalu može učiniti magija – da čitatelji/građani povjeruju da je županija tu gdje jeste, a jeste na začelju, samo zato što o njoj službeni novinar-indolencija do sada nije dovoljno i dobro pisao. Ili se radi o nečem drugom?
U očekivanju prvih tekstova o "važnim aktivnostima županiji", mi u SBPeriskopu nastojat ćemo opravdati stečene blagodati, ali i odgovornosti neočekivane usamljenosti. Za početak ponavljam mali dio spomenute objavljene kolumne: Pritiskom na javnu vlast služe se jedino pojedina ovdašnja sredstva informiranja, „ogledala narodnih neprilika“. Služe se kritikom – „umijećem razlikovanja“ kao „duhovnim oruđem“ za postizanje Kantovog duhovnog punoljetstva. Samo duhovno punoljetni ljudi mogu biti kreatori javnog mnijenja. Svojim slobodnim uvjerenjima, a putem debata i diskusija, utječu na rastjerivanje magli manipulacije, propagande i voluntarističkih proizvoljnosti. Solidarnost, harmonija i opće dobro njihov je credo, i to da su slobodno sučeljavanje mišljenja i borba različitih ideja uvjeti pobjede prava i umnosti.
Zatvoriti jedno oko i tako cijelom portalskom organizmu osigurati poslovni prosperitet , ili buljiti s oba, dovodeći u pitanje njegov razvoj- pitanje je sad? Pitanje je i sad i ubuduće. Međutim, ima li veze povoljna menadžerska odluka da se „u razumnoj mjeri“ bude propagator „važnih aktivnosti županije“, s moralom i beskorisnom dosljednošću odnosno s uredničkom samostalnošću i suverenošću? Hoće li, stoga, ubuduće trpjeti kritika stanja kakvo jeste u županiji zbog neminovne ugovorom definirane uloge portala kao uvjetnog apologete županijskih kretanja? Ipak, ne mogu se regulirani poslovni potezi demarkacijama odvojiti od uredničke politike. Riječ je o spojenim posudama. Uostalom, takve spojene posude su Posavska Hrvatska i Čosićevo-Marušićeva županija. Kao što se zna, spomenuta tiskovina boluje od kritičarske avitaminoze, upravo zbog (ne)pisanja o „važnim aktivnostima županije“. Zato je naša PH blijeda, kašljuca, nema elana i, koliko čujemo, oziljno poboljeva. Spomenut ću i to da hrvatskom tisku i mainstream portalima u kojima Todorić objavljuje reklame o svom carstvu, nema ni zuc od kritike spram Agrokora.
Hoće li i Jerko Zovak, alfa i omega SBPlusa, poznat po beskompromisnim obračunima s onim pojavama i ljudima koji su remetilački faktori kod funkcioniranja lokalne uprave i samouprave, po podjednakom trošenju energije i kad je i kad nije u pravu, po tvrdokornoj, žestokoj i vještoj eksplanaciji u tekstovima i po vlastitim "flmovima" o slobodi mišljenja i slobodarskim aktivnostima ljudi, zarad honorara za koji ne sumnjamo da će ga pošteno zaraditi – uvući roge i utajivati istinu o katastrofalnoj Brodsko-posavskoj županiji– uskoro ćemo, buljenjem, saznati.
Nije baš toliko sporno i nejasno što je SBPlus pristao na vlastitu jednookost (što ono voli ponavljati I. Stipić, iskreno ti kažem, tko to ne bi učinio opstanka i napretka radi?), nego je, kako vele Dalmoši, puno smišno, što župan i njegov stranački šef vjeruju o da se ugovorenom suradnjom odnosno pisanjem na portalu može učiniti magija – da čitatelji/građani povjeruju da je županija tu gdje jeste, a jeste na začelju, samo zato što o njoj službeni novinar-indolencija do sada nije dovoljno i dobro pisao. Ili se radi o nečem drugom?
U očekivanju prvih tekstova o "važnim aktivnostima županiji", mi u SBPeriskopu nastojat ćemo opravdati stečene blagodati, ali i odgovornosti neočekivane usamljenosti. Za početak ponavljam mali dio spomenute objavljene kolumne: Pritiskom na javnu vlast služe se jedino pojedina ovdašnja sredstva informiranja, „ogledala narodnih neprilika“. Služe se kritikom – „umijećem razlikovanja“ kao „duhovnim oruđem“ za postizanje Kantovog duhovnog punoljetstva. Samo duhovno punoljetni ljudi mogu biti kreatori javnog mnijenja. Svojim slobodnim uvjerenjima, a putem debata i diskusija, utječu na rastjerivanje magli manipulacije, propagande i voluntarističkih proizvoljnosti. Solidarnost, harmonija i opće dobro njihov je credo, i to da su slobodno sučeljavanje mišljenja i borba različitih ideja uvjeti pobjede prava i umnosti.
