[caption id="attachment_162308" align="aligncenter" width="540"] Eno zaštitara, a gdje drugdje nego na vrhu stubišta za ulaz u instituciju. Zašto skriva lice?
[/caption]
Pogledajte gdje su samo stavili oznaku pristupačnosti za osobe s invaliditetom? Po toj strmini koja bi bila svojski izazov i za free climbing, trebali bi invalidi u invalidskim kolicima doći u prostorije ove državne institucije, i tražiti svoja prava. Možda bi i uspjeli samo da nema malog, savitljivog stupića ispred uzvisine. Oo, pardon, ne rekoh, na fotografiji je ulaz u Područnu službu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Slavonskom Brodu, u ulici Tome Skalice br. 4.
Međutim, tretiranje invalida, inače i u Brodu, suviše je važna i bolna tema, da bi se o njoj pisalo indirektno ironizirajući pametnu državu i njene poslušne institucije koje prihvaćaju svoju uhljebničku poziciju zahvalnosti, drsko ne mareći za zakone i potrebite. Radi se ovdje o nečem drugom. Ispred uslikanog ulaza redovito su, naročito od nastanka pandemije covida, primjetne gužve. Strpljivo čekaju ljudi riješiti invalidska pomagala, dopunsko osiguranje, bolovanja.. i druge pečate. Ispred ulaza patrolirali su do sada uviđavni zaštitari. Na primjer, treba stranka donijeti/predati izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, ali često papire (pre)uzme zaštitar, odnese ih unutra i ubaci u kutiju namjenjenu za iste. No problemo. Izbjegava se još veća gužva.
Danas kurirski dolazim kao i pedest puta ranije isto to napraviti, ali mladi, novi, savjesni zaštitar kojeg sam zamolio za uslugu da papir via stepenište, prenese 6-7 metara do rečene kutije, traži covid potvrdu. Kratko mu simbolički mašem rukama ispred očiju i pitam, hej, jesi li budan, molim te, pomozi mi, samo unesi papir. On ne želi. Ima zapovijed Stožera, on je nazapovijed vojničina Zamolim ga da zovne odgovornu osobu Područne službe. Izlazi gospođa (bez maske) i deklamira mi da svi koji ulaze moraju imati covid potvrde. Ali, ja ne ulazim, kažem joj, molim uslugu. Ona ponavlja mantru da svi koji ulaze i imaju posla njima moraju imati covid potvrdu. Kažem joj kako sam stvari do sad rješavao, te da sam svoju potvrdu ostavio na klaviru. Morate papir donijeti s covid potvrdom ili poslati poštom, kaže mi nepopustljivo službenica iz depadanse Apsurdistana. Okrenem se i odem. I što mi je drugo preostalo, nego da od muke opalim, ne iz samokresa, već mobitelom. Na prizorište. Pandemija nije stvarni, nego je postala mentalni problem.
Dakle, državni službnici koji imaju, spomenuh, neviđeno nepristojan odnos prema invalidima, sada mnoge građane tretiraju upravo kao invalide, nehumano, nesolidarno i birokratski bezobrazno. Tiranija na djelu koja građane (i)zaziva da se pobune uđuture s onima koji kontra državnog nasilja uključuju Gospu, antivaksere, teorije zavjere... Ali, oni, sugrađani naši činovnički, samo rade svoj posao, šapće mi tzv savijest u desno uho.
