U skladu s očekivanjima javnosti, dramatično je izmijenjena demokratska ili točnije izborna slika Hrvatske gdje su antisistemske stranke i nezavisne liste na lokalnim izborima hametice potukle stranačke mastodonte HDZ i HSP, a neke stranke poput HSS-a, HNS-a ili HSLS-a koje su u prošlosti predstavljali značajan politički faktor zauvijek stropoštale u „ropotarnicu povijesti“.


Uglavnom tri velike urbane sredine i neiscrpni izvori prihoda hrvatske Vlade i HDZ kojima se nerijetko politički manipuliralo (Zagreb, Split, Rijeka) izborile su povijesnu priliku da konstituiraju vlast i proračun u gradovima bez prisustva, stalne umreženosti koruptivno kriminalnih lobbya, dok su HDZ-u prepustile gospodarska i demografski opustošena područja da se suoče s osobnom tridesetogodišnjom politikom. Naime, sva ta nekoć bogata područja prirodnim resursima danas žive gotovo isključivo od državnih dotacija, a Škorine budnice sigurno neće nahraniti stoku, vratiti radno sposobno stanovništvo i sjaj nekad bogatih provincija.


I dok premijer Andrej Plenković, mimo svojih narcisoidnih običaja, izbjegava medije „drugi ešalon HDZ-a„ broji sredine u kojima su politički opstali. Naravno, prvi kop HDZ-a zbrinut je financijski za tri života, ali s nelagodom prati izvjestan rasplet nakon skorih nacionalnih izbora u kojem će se vojska stranačkih uhljeba poslati na Zavod na zapošljavanje i preživljavanje od cca. 4000 kuna. Unutarnji bunt neradnika i nepoželjnih svjedoka prijeti HDZ-u katastrofom biblijskih razmjera i njihov primarni cilj je sanirati nastalu štetu.


A kao ogledni primjer pokazalo se Škorina predizborna kampanja.


ŽAL ZA „DOBRIM, STARIM VREMENIMA“


Nemali broj HDZ-ovog stranačja, pa i uglednih političkih zvjerki u Plenkovićevom rezervatu, iskreno je iskazivalo žal za dobrim, starim vremenima kad su za sve hrvatske nedaće bili krivi „interesi velikih sila, Srbi, LGBT zajednica, dugokosi hippy, titoisti, komunjare svih vrsta„ jer se narodu lakše bilo poistovjetiti s već tradicionalnim „neprijateljima hrvatstva“ nego argumentiranim sugovornicima koje je oporba počela nuditi.


Upravo stoga, sluteći nevoljkost i durenje Andreja Plenkovića koji nikad nije oprostio „Škorinu kandidaturu za hrvatskog predsjednika“ i samim time izbor Zorana Milanovića, Škoro je u cijelosti preuzeo arhaičnu HDZ-ovu predizbornu retoriku demonizirajući sve koji ne vide dalje od Crkve i Nacije.


U tu svrhu angažirao je PR tvrtku MC. Elit d.o.o. opskurne braće Hrvoja i Marija Macana čiji se djelokrug proteže od ugostiteljstva, štampanja majica s ustaškim porukama i afirmacije propagandnih portala poput Priznajem.hr za kojeg su dobili 1,3 milijuna kuna poreznih obveznika od Ministarstva kulture.


Okupivši oko Škorinog predizbornog stožera desničarske redikule poput Zlatana Hasanbegovića, Velimira Bujanca, Željke Markić, Opus dei i Vice Batarela krenuli su u žestoku difamaciju protivnika. Srbi, Soroševci i EZ paraziti prštali su na sve strane, o tom fenomenu je portal Tacno.net iscrpno pisao, a Škorino gluho kolo moglo je početi s tutnjavom čizmama i stvaranjem buke u komunikacijskom kanalu.


USPON I PAD TRUMPOVE PROPAGANDNE DOKTRINE U HRVATSKOJ


Kao inovaciju, u ovdašnjim krajevima poznatu kao „lažeš koliko si težak“ aplicirali su poznatu fake news doktrinu Donalda Trumpa. Šireći histeriju od dolaska komunista na vlast u Zagreb i aludirajući na „novi Bleiburg“ svakodnevno su pokušavali diskreditirati novoizabranog zagrebačkog gradonačelnika Tomislav Tomaševića i samim time koaliciju Možemo kako je riječ o „skupu ljevičarskih žicara koji su kroz sustav udruga iz državnog proračuna isisali pola milijarde kuna“. Na stranu što su to bila EU sredstva sa namjenskom svrhom trošenja i pomnim nadzorom, Škorin predizborni stožer uporno je ponavljao tezu o koruptivnoj hobotnici udruga, s tim da je sve udruge različitih profila od zaštite okoliša, ženskih prava i općenito humanitarnog rada podveo pod jednu platformu i dolazio do nebuloznih zaključaka i cifri. Gradonačelnika Tomaševića proglašavali su licemjerom jer vozi bicikl, a doma ima garažiran Volvo, prikazivali obiteljsku investiciju u kupovini stana kao „Tomaševićevo pranje novca“ i usto, kroz portal Priznajem.hr plasirali lažne izlazne ankete. Činjenica da su angažirali na tisuće volontera da telefonskim putem birače uvjere kako je Tomašević loš politički izbor nije zabrinulo hrvatsko Izborno povjerenstvo sve dok međunarodna zajednica i ugledni portal Faktograf nisu razobličili prljavu Škorinu kampanju.


Naime, teško se oduprijeti Trumpovoj doktrini fake newsa; recimo, za XY ustanovim da je pronevjeritelj, veliko Srbin i pedofil. Ukoliko prozvani ne demantira navod tretira se kao valjan, ukoliko ga demantira daje mu na specifičnoj težini. I stoga su ovi izbori prosvjetljenje u pozitivnom i negativnom smislu.


ŠTO MOŽEMO OČEKIVAT OD KLERIKALNE DESNICE


Iako Škorina predizborna strategija nije urodila plodom, prije svega, zbog gotovo plebiscitarne podrške antisistemskim pokretima, nameće se ozbiljno pitanje što možemo očekivati na predstojećim nacionalnim izborima jer kako će se oni bližiti stvarat će se sve veća unutarstranačka tenzija i pritisak na premijera Andreja Plenkovića koji si ne može i neće dopustiti izgubiti vlast. Već sama šutnja struktura vlasti na pomahnitalom sramoćenju poštenih ljudi dovoljno govori za sebe, a kada će se izravno raditi o njihovog guzici, klerikalna desnica bi mogla počiniti daleko antidemokratske nezakonite akte od pukog ignoriranja. Činjenica da su protuustavno dopustili 400 tisuća Hrvata iz Hercegovine da glasuju na hrvatskim lokalnim izborima – što lik iz Kaknja ima odlučivati o gradskoj kanalizaciji Rijeke? – sugerira da je Pandorina kutija najcrnje političke propagande u HDZ-ovim rukama i kako su je spremi upotrijebiti.


A činjenicu da svi koji drugačije mislimo smo komunjare, gejevi, velikoSrbi, već smo navikli.


Veće zlo je u pitanju.


tacno