Anglo-američka elita mrzi Putina jer je preuzeo razlomljene dijelove Sovjetskog Saveza koji su trebali biti još jedna zapadna vazalna država i oblikovao ih u suvremenu, suverenu Rusku Federaciju sposobnu da odbaci zapadnjačku viziju unipolarnog svijeta, Pax Americane na nišanu.
Putin je radikalno transformirao i ojačao rusku ekonomiju (što je u velikoj mjeri bio imunitet na različite vrste ekonomskih napada) i rusku vojsku, i time je efektivno oduzeo globalnom carstvu njihovu manifestovanu sudbinu da neosporeno vladaju svijetom. Kao odgovor, graditelji carstva odlučili su raditi sve što je potrebno kako bi uništili Putina i modernu Rusiju. Ipak, zbog Putinovih stručnih poteza na svjetskoj šahovskoj ploči, graditelji carstva imaju samo jednu efektivnu strunu na svom kolektivnom luku kojim će skinuti Putina: crnu propagandu i prljave trikove.
Jedan primjer ove crne propagandne kampanje jest očajnički pokušaj Sjedinjenih Američkih Država i njenih saveznika tijekom proteklih pet godina kako bi se Rusija (i Vladimir Putin osobno) optužili za izvršenje napada kemijskim oružjem u različitim dijelovima Sirije. U svakoj prigodi, zapadne vlade i mediji nisu uspjevali adekvatno uvjeriti zapadnu populaciju da su navodi bili točni ili barem uvjeriti da je sve što je Putin radio u Siriji bilo gore od onoga što su oni sami radili. Mnogi ljudi zadržavaju sposobnost da detektiraju očiglednu glupost kada je namirišu, očito.
Nedavni navodi da je Putin odgovoran za trovanje bivšeg operativca ruskog GRU-a Sergeja Skripala i njegove kćeri u Salisburyju, u južnoj Engleskoj, mogu se smatrati "planom b" nakon neuspjelog pokušaja klevete "kemijskog oružja u Siriji", pri čemu se isti navodi dovode "bliže domu" i postaju "osobniji" za britanske ljude (i, nadalje, europske i američke ljude). Kreiranjem izgleda da je Putin upotrijebio kemijsko oružje u pospanom Salisburyju, britanska vlada obezbjeđuje puno političkog kapitala kako bi "opravdano" povećala klevetu i prijetnje ruskoj vladi i narušila mišljenje prosječnog Britanca.
U umovima karakterno poremećenih nakaza koji posjećuju stražnje sobe britanske tajne službe, Skripal je nadišao svoju korisnost kao dvostruki agent. U dobi od 66 godina i dugo vremena nakon što je izašao iz petlje događaja u Rusiji, on zapravo otišao u mirovinu u Veliku Britaniju kada ga je tamo 2010. premjestio MI6. Uz to, Skripala su nesumnjivo još uvijek nadgledalii britanski špijuni, ne toliko zbog onog što im je mogao ponuditi, već zbog onog što bi mogao ponuditi Rusima, da je ikada postao "trostruki agent". Možda je također radio u nekom svojstvu u obližnjem vojnom objektu za istraživanje kemijskog oružja u Porton Downu, koji proizvodi slične vrste nervnih agensa kao oni za koje su rekli da su on i njegova kći podlegli. Ali čak i da Skripal nije imao posebnu tehničku ili obavještajnu vrijednost, jednostavna činjenica da je bivši ruski obavještajni agent predstavljalo je britanskim obavještajcima priliku da ga, posljednji put, iskoriste za tajnu službu njezina veličanstva.
Da je trenutačna reakcija britanske elite na vijest da su Skripal i njegova kći pronađeni bez svijesti na klupi u parku u Salisburyu bila da okrive Rusiju i daju ultimatum Putinu da "prizna" - i koju je danas slijedila prijetnja da će RT UK biti uklonjen iz zraka - samo je dokaz da je to bila unaprijed planirana britanska operacija za postizanje određenih ciljeva.To je također dokaz koliko zapadnjački političari vide alternativnu priču koju su predstavili ruski mediji poput RT kao izravnu prijetnju njihovoj moći i planovima.
Kao i kod napada 11. rujna, kada se činilo da je vlada bila spremna na akciju u roku od nekoliko sati od napada na svoje tlo (a ozbiljna istraga je odbačena), svaka racionalna osoba treba sumnjati u dominantnu priču.
Evo nekoliko pitanja o kojima bi čitatelji mogli razmisliti o tome da se otvori pitanje tko je otrovao Skripala i njegovu kćer.
Zašto otrov koji je razvijen u Sovjetskom savezu prije skoro 30 godina ne bi mogao do sada biti dobijen ili proizveden tajnim zapadnim operacijama?
U vezi s gore navedenim: jedno od ključnih proizvodnih mjesta za navodni otrov - Novichok - bio je Sovjetski državni institut za organsku kemiju i tehnologiju u Nukusu, u Uzbekistanu. Od samostalnosti 1991. godine, Uzbekistan radi s vladom Sjedinjenih Država za demontiranje i dekontaminiranje mjesta na kojima je testiran i razvijen agens Novichok i druga kemijska oružja. U 2002. godini Ministarstvo obrane Sjedinjenih Država otkazalo je glavno istraživanje i testiranje Novichoka u Uzbekistanu pod programom "Smanjenje kooperativnih prijetnji" od 6 milijuna dolara. Razvijeni su i kemijski agensi poput Novichoka i vjerojatno pohranjeni u nekoliko drugih bivših sovjetskih republika, uključujući Ukrajinu.
Ako je Rusija zaista htjela ukloniti ostarjelog dvostrukog agenta, zašto bi ostavili očigledne otiske prstiju koji bi upućivali na njih? U doba u kojem netko može imati bilo koji broj "nesreća" ili čak umjetno induciranog "srčanog udara", sigurno postoje načini kojim bi Rusi netkoga uklonili, a da se ne otkriju? Prisjećam se također navodnih '"ruskih hakera" DNC e-pošte u 2016. godini koji su sebe nazvali "fancy bear" i ostavili jasne ruske tragove. Kako prikladno.
Poenta je da je pokušaj napada na Skripalov život u interesu zapadnih obavještajnih agencija i vlada kao dio njihove začarane crne propagandne kampanje protiv Rusije i njezinog vođe. Kada se suočavaju s kompleksnim i tajnim potezima na geopolitičkoj šahovskoj ploči u doba visokotehnološkog Hladnog rata 2. dio, "kome to odgovara" je još uvijek najbolji pokazatelj za početak traženja krivca.
Etablirani spisatelj na internetu i tiskanih izdanja, Joe već 10 godina piše pronicljive članke za Sott.net, te je koautor knjiga Manufactured Terror: The Boston Marathon Bombings, Sandy Hook, Aurora Shooting and Other False Flag Terror Attacks i 9/11: The Ultimate Truth, kao i voditelj Sott.net-ovih The Sott Report i suvoditelj Sott Talk Radio show-a. Njegovi su se članci pojavili na mnogim portalima alternativnih vijesti i intervjuirali su ga na nekoliko internetskih radio emisija. Njegove članke možete također pronaći na njegovom osobnom blogu JoeQuinn.net.
sott