Željko Šižgorić, predstavnik šibenskih ratnih veterana koji zahtijevaju obustavu javnog financiranja Festivala alternative i ljevice (FALIŠ), u srijedu je – možda i nesvjestan što govori – otkrio istinu o recentnom braniteljskom nasrtaju na sve za što smatraju da vrijeđa njihova parapatriotska čuvstva, objašnjavajući kako to da su se on i njegova družina, poslije 12 godina FALIŠ-a, baš sad odlučili prosvjedovati i tražiti prekid financiranja: „Zahvalni smo premijeru Plenkoviću za njegovo nedvosmisleno mišljenje o pjesmi ‘Čavoglave’, zatim i predsjedniku Sabora Jandrokoviću, jer je odao počast stradalnicima Golog otoka, te potpredsjedniku Vlade (Tomi Medvedu, op. I. Đ.) što je isto napravio nad jamom Jazovka. To je političko okruženje pod kojim se nešto događa.“
Dan poslije, u četvrtak, Plenković je na sjednici Vlade izrazio razumijevanje za povrijeđene osjećaje hrvatskih branitelja i apelirao na svetu obavezu poštivanja tekovina Domovinskog rata kao temelja suvremene hrvatske države te se istovremeno založio za slobodu govora i mišljenja, pogotovo za slobodu umjetničkog i novinarskog stvaralaštva. Tomo Medved istog dana primio je predstavnike veteranskih udruga iz Šibensko-kninske i Zadarske županije: izrazio je razumijevanje za njihovu uznemirenost festivalima u Benkovcu i Šibeniku te upozorio da slobode – ni umjetničke ni ikoje druge – ne bi bilo da je nisu izborili hrvatski branitelji, pa treba voditi računa o tome da se sloboda izražavanja ne zloupotrebljava za provociranje oslobodilaca. „Je li sloboda toliko bezvrijedna da brigu o njoj prepustimo oslobodiocima?“ retorički je zapitao Viktor Ivančić u tekstu objavljenom u Novostima prije mjesec dana.
Dakle, može sloboda, ali da se ne dira u braniteljske osjećaje vezane uz Domovinski rat, a o tome što predstavlja vrijeđanje osjećaja arbitrarno presuđuju, naravno, sami branitelji i u skladu s time pokreću hajke i nasilno zabranjuju filmove, predstave i ljude, kao što se dogodilo s festivalom „Nosi se“ u Benkovcu. Opet famozne dvostruke konotacije: ustaški pozdrav nije dopušten, osim u posebnim prilikama koje se tiču Domovinskog rata; sloboda je Ustavom zajamčena, osim u situacijama kad osloboditelji ocijene da je netko uvrijedio njih ili dignitet rata u kojem su sudjelovali prije više od 30 godina. Ta Plenkovićeva dvostrukost, kojoj vjerno služi cijeli državni aparat, nije ništa drugo nego dodjela licence braniteljskim kabadahijama za nastavak obijesnog teroriziranja slobodnih građana. Identičnu funkciju ima i reakcija Vlade na prijetnju piscu Miljenku Jergoviću, prijetnju u četvrtak ispisanu sprejom na fasadi novozagrebačke zgrade u kojoj živi. U petak je u Novom Zagrebu osvanuo još jedan prijeteći grafit, s tim da je Jergoviću pridružena saborska zastupnica Dalija Orešković.
„Upućujemo vas na obraćanje predsjednika Vlade na jutrošnjoj sjednici Vlade u kojem je iznio jasan stav oko događanja u Benkovcu i Šibeniku. Vlada će nastaviti pridonositi stvaranju tolerantnog i uključivog ozračja u društvu, a isto se nadamo da će početi činiti i gospodin Jergović“, saopćili su iz Banskih dvora. Ukratko, Jergović je dobio što je i zaslužio jer širi netoleranciju i isključivost, za razliku od Plenkovića i njegovih ministara koji su toliko uključivi da su u koncept slobode ugradili, eto, braniteljsku slobodu da zabrane ili spriječe što god žele uz pomoć genijalnog argumenta – „vrijeđaju nam osjećaje pod krinkom umjetnosti“. Što god Plenković mislio o sebi, ta zloćudna inovacija tvorit će glavninu njegove političke ostavštine, kad dotični jednog dana – a taj dan ipak će doći – ostane bez moći i vlasti.
Zašto se Andrej Plenković ovog ljeta upustio u otvorenu kolaboraciju s neoustaštvom i u podilaženje grupacijama koje bezobzirno nasrću na najviše ustavne vrednote i civilizacijska dostignuća? To se na ovim stranicama pitamo već tjednima i, ako zanemarimo opći porast desnila u Europi, nismo dokučili bolji odgovor od onog da nastoji parirati autentičnoj thompsonovskoj struji unutar HDZ-a na čelu s Ivanom Anušićem, ministrom obrane. Plenković živi u strahu od unutarstranačkog udara zdesna, pri čemu je zasad teško razabrati je li ta strepnja utemeljena u realnosti ili je plod političke paranoje, a budući da strah očiju nema, spreman je na sve, pa i na društveno najštetnije paktove, da sačuva poziciju neupitnog i nedodirljivog vođe
