Alemka Markotić se pozvala biti odvjetnicom Crkve, Vukovara i nekakvog čudnog domoljublja.




Na protuepidemijsko-statističkoj presici Nacionalnog stožera Civilne zaštite, u petak 18. prosinca, skandalozno je puknuo film naoko uvijek sabranoj/staloženoj članici toga vladinog ad hoc tijela - kojemu zbog kontroverznih rješenja, nedosljednosti i grubih kontradikcija rijetko tko još išta vjeruje - prof. dr. sc. Alemki Markotić, ravnateljici Klinike za infektivne bolesti "Fran Mihaljević" u Zagrebu, pa je samo učinkovita intervencija prvog među jednakim civil-stožerašima Davora Božinovića bila spasila zadrtoga "komunističkog", "protucrkvenog" i "protuvukovarskog" novinara Indexa.hr Vojislava Mazzocca da mu mobitelom valjda ne razbije glavu. "Kada su se u petak ugasili mikrofoni i kamere za prijenos konferencije za medije Nacionalnog stožera Civilne zaštite", izvijestio je Mazzocco na svom portalu, što je smjesta skandalom odjeknulo u svoj

medijskoj orbiti te izazvalo lavinu negativnih i čak neprimjereno uvredljivih reagiranja na društvenim mrežama na račun civil-stožeršice Markotić, "profesorica Alemka Markotić sjurila se sa svog kraja goleme dvorane u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i domarširala do mjesta na kojem su novinari izmjenjivali dojmove i činjenice o najnovijim protuepidemijskim mjerama."

Legitimni se predstavnik javnosti drznuo legitimno pitati za legitimno, je li, objašnjenje Stožera o navodnom - dojam je u javnosti - epidemiološkom gledanju kroz prste Katoličkoj crkvi i tzv. rasprodaji Stožerova aurotiteta, Markotić se samopozvala biti agresivnom odvjetnicom Crkve, Vukovara, nekakvog čudnog domoljublja te božanske nepogrešivosti Nacionalnog stožera koji već odavno izgubio produktivnu komunikaciju sa žiteljima u Bijednoj Našoj. "Neobično žustro ušla je kolegi iz Jutarnjeg lista (Marko Špoljar, op. a.) i meni u propisani zaštitni prostor i stala mahati mobitelom pokušavajući pokazati nekakav SMS u kojem je navodno bilo iskazano ogorčenje našim pitanjim o epidemiološkim propustima za crkve i rasprodaji stožerovog autoriteta", tvrdi Vojislav Mazzocco. "S dva pitanja, traženjem objašnjenja o nužnosti vjerskih obreda i podatka tko će od prisutnih članova Stožera na Badnjak ići na ponoćku silno sam uznemirio inače staloženu profesoricu Markotić."

Neki dan se, neposredno po izlasku iz karantene zaraženog SARS-CoV-2 virusom, premijer Andrej Plenković žestokom arogancijom oborio na te "komunjare, bezbožnike i ne-Hrvate" kojima nikako ne idu u glavu pravda i epidemiološka logika mjera da se ljudima, uza sav propisani oprez, ne dopušta - dezinficiranima, na razmacima i pod maskama - piti kavu/pivo na štekatu, vježbati u teretani ili trčati atletskom stazom, pojesti kolač u slastičarnici, pogledati predstavu u kazalištu, etc. A dopušta se odlaziti sada na ponoćku, ali i na mise u crkvi. I prije i poslije ponoćke dopušteno je po 25 vjernika u bogomolji, gdje se i inače ne boje smrtonosnog virusa pa se ni "stado" niti "pastiri" ne drže epidemioloških uzusa; nadlržni to plaćeni javnim novcem državni redari ne nadziru, ne prorjeđuju nakupine vjernika, ne opominju one što "ne mogu disati" od tamjana i vonja svijeća bez da im nos slobodno strši ponad maske niti pišu kazne neodgovornim "ovčicama/ovnovima" i "pastirima" ("A kako da nekomu zabranim ući u crkvu na misu, ako je baš prekobrojan? Neću to činiti, neka me kazne!"). Sic transit. Je li zdravlje ljudi i širenje zaraze manje važno i državi jeftinije od lemuzine, kune-dvije u škrabici na svakom crkvenom stupu, prodanog primjerka Glasa Koncila, Kane ili kojekakvih vjerskih publikacija, svetih slika, kalendara...?

Ili je zdravlje vjernika sasvim nevažno, a presudno je, životno najvažnije moliti Očenaše, Zdravomarije, Slave Ocu... isključivo u crkvi, neovisno o činjenici da zaraženi ljudi dnevno umiru kao muhe. Da ni SARS-CoV-2 niti pak Svevišnji/Najmilosrdniji/Najčovjekoljubiviji, itsl. - neće valjda biti da je u subverzivnoj kompi sa smrtonosnim virusom, nema logike, zašto bi? - uopće ne mare je li netko vjernik, nevjernik, inovjerac, agnostik... Živo im se fućka što Mađarska nema more, jer respirator jednako čeka svakoga tko neodgovorno glumata "odgovornost". Dok osobno ne osjeti čupavu granicu između života i smrti, a tada ne pomažu nikakvi Očenaši, Zdravomarije i Slave Ocu već - ako uopće i oni - "anticovid astronauti". Koji dan prije nekontroliranog/skandaloznog, je li, mobitelsko-verbalnog napada Alemke Markotić na novinara Vojislava Mazzocca, premijer je Plenković gotovo istim ljutitim diskursom, ali doslovno istom porukom, bio opleo po kritičarima koji upozoravaju na činjenicu da vlada i Stožer nemaju isti epidemiološki kriterij za Katoličku crkvu i sve ostaje. Nije u redu da se Crkvi gleda kroz prste, dopuštaju okupljanja koja se drugima ne dopuštaju i strogo kažnjavaju čak (pre)visokim svotama.

Po nedavno izmijenjenu Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, neki je dan u Hrvatskom zagorju kažnjen sa 7500 kuna neodgovornik koji je izašao iz karantene/samoizolacije u javni prostor, a isto takav slučaj je u Rijeci sankcioniran s 8000 kuna. Davor Božinović se hvali stotinama već pisano opomenutih i kažnjenih zbog nepoštivanja epidemioloških mjera. Koliko je kažnjenih u Crkvi - i vjernika iz "stada" i "pastira". Ne zna se ni za ijednoga/nu. A zaraženih je o-ho-ho, je li, i među jednima i među drugima koji aerosolju siju virus oko sebe. Neće biti da među gotovo već  stotine umrlih dnevno, stotinama na respiratorima gdje svaki drugi čeka smrt i cca 4000 zaraženih dnevno po polit-stožeraški viđenoj statistici (od barem dvostruko crnje realnosti) nema vjernika i da se nitko nije zarazio u crkvi i umro zbog teških posljedica zaraze u crkvi. Nego, svi su se, je li, zarazili u kafićima, teretanama, kazalištima, na atletskim stazama, u kinu i kojekuda, pa su Plenković, Božinović, Markotić & comp. u pravu kada ne daju riječ kritike protiv vladine/stožeraške epidemiološke "pravde" što Crkvu sa "stadom" i "pastirima" neupitno stavlja iznad zdravlja ljudi, iznad opasnosti od SARS-CoV-2 virusa. Sic transit. I, pače, sva javnost treba pokorno odšutjeti kada Alemka Markotić inatljivo, von oben, tvrdi da će ići na ponoćku? Valjda si je internetski rezervirala kod kardinala Josipa Bozanića svojih sedam prostornih metara zaštite u crkvi što ih je sama propisala sa stožerašima?

Inače - budući da se Stožer "ne bi štel mešati", a Markotić i družina pod prijetnjom kažnjavanja samovoljno, od presice do presice, prekraja tzv. malim/običnim ljudima živote, obiteljsku svakodnevicu, želje i potrebe - kako će vjernici dolaziti na ponoćku? Do svojih sedam prostornih metara, kojih objektivno za najveću većinu nema. Osim za Markotić,  Plenkovića, Beroša, Capaka & comp. požele li tv-gledateljima pokazati koliko su, je li, tzv. praktični vjernici. Što će reći: Hrvati s dna tisućljetne kace, domoljubi i demokršćani. Pravi i uzorni. Za razliku od Vojislava Mazzocca i takvih? "Imam ja puno prijatelja komunista", bjesnila je Markotić na Špoljarovu dobačenu šalu o tomu da je Mazzocco komunist i sjetila se nekoga svog srednjoškolskog profesora marksizma koji je, kaže, pijan zapisivao pred crkvom tko je od đaka dolazio na ponoćku (sic transit), "ali vama uvijek smeta Crkva. I Vukovar vam smeta (zbog epidemiološki kompromitirane Kolone sjećanja 18. studenoga, op. a.)".

Novinar Mazzocco piše da je "nasjela na koleginu šalu dok sam ja rukama, nogama i jezikom pokušavao objasniti da mi ne smeta ni crkva, ni ponoćka, ni vukovarska kolona nego da mi smetaju licemjerje, nedosljednost i nepravda. I da nemam namjeru napiti se na Badnjak i zapisivati tko je na kojoj udaljenosti od koga bio u crkvi. Što se mene tiče, mogu se svi vjernici nagurati u bogomolje i po protuepidemijskim pravilima i suprotno njima, ali neka onda bude isto dopušteno mojim prijateljima koji se duhovno smiruju vježbajući jogu, djeci koja treniraju na atletskim stazama i imaju daleko više od sedam kvadrata prostora oko sebe i malim robotičarima iz Splita kojine mogu učiti nešto korisno za buduća zanimanja. Ništa od toga profesorica Markotić nije čula niti je htjela čuti. (...) Tko zna kako bi se sve to završilo i kakve bih optužbe čuo da se u raspravu nije umiješao stari lisac Davor Božinović, koji je mudro prešutio ide li na ponoćku ili ne ide. 'Zašto se iscrpljujete kada se nikada nećete složiti?, pitao je i blago pogurnuo profesoricu Markotić prema izlazu".

Novinar je "spasio glavu", profesoričin je pametni telefon također ostao u komadu, njoj je i stožerašima ostalo - ako im je do imena, prezimena, pa stručnog digniteta i moralnog dostojanstva - ozbiljno porazmisliti koliko je i je li uopće vrijedno dopustiti da tzv. mainstream (HDZ) politika upravlja i epidemiologijom i koronakrizom. Premijerovo tzv. balansiranje ima svoju cijenu: Bijedna je Naša prva u Uniji po broju zaraženih, treća po smrtnim ishodima borbe protiv SARS-CoV-2 virusa i među najproblematičnijima u prihvatu masovnog procjepljivanja. Bez kojega (barem 75-80 posto ljudi) nema svjetla na kraju epidemijskog tunela. Europa drukčije, strože radi i smanjuje epidemijsku napast, ali i prije Bijedne Naše na redu za cjepivo. Vrag će znati je li i koliko pouzdano? Među medicinskim osobljem, da se ne govori o stanovništvu, vlada zabrinjavajuća skepsa; navodno se svaki drugi ne želi cijepiti ili ne zna, boji se zbog straha, nedovoljno pouzdanih informacija, sve sile kontradiktornih (ne)stručnih izjava, etc.

Premijer Andrej Plenković i vlada "balansiraju" između navodno masovne gladi u zemlji - uvede li se njemačka, češka, francuska ili tako nekakva strogoća tipa čvrstog lock downa, policijskog sata i kućnog pritvora dijelu žitelja - političkog upravljanja epidemiologijom, što daje rezultat koji daje. Vrlo loš. Je li baš moralo umrijeti toliko ljudi. Evo, katoličko je vjerničko "stado" i njihove "pastire" u epidemijski grogiranomu RH upravo zgromila tužna vijest da je u nedjelju na respiratoru umro od SARS-CoV-2 virusa umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić je ozdravio, nepoznat broj svećenika i časnih sestara bori se sa simpromima te bolesti ili su asimptomatični, a zarazni. "Božji narod" nije obdaren "božjim imunitetom", pa su ti što Crkvi gledaju kroz prste u epidemijskoj superkrizi - odgovorni.

Zaraza u crkvi potpuno je isto što i zaraza u kafiću, noćnom klubu, vozilu javnog prijevoza, u školi i na fakultetu... Jednako je toksična ne samo za "Božji narod", nego za sve i svakoga u društvenoj zajednici i tako ju valja tretirati, po tom kriteriju sastavljati protuepidemijske mjere. Bez iznimke, jer ni virus ne uvažava iznimke. U doba najvećeg žarišta u Varaždinskoj županiji, župan Radimir Čačić je ljutito pred tv-kamerama zahtijevao od Nacionalnoh stožera zatvaranje i crkava i inokonfesionalnih bogomolja, ali mu nije udovoljeno. Više od mjesec dana Zagreb je držao na ledu te zahtjeve za epidemiološkom strogoćom, da bi ih dobio tek kada je vrag uistinu odnio svaku šalu. Osim zahtjeva o zatvaranju crkava. Eee, to ne ide. Niti će valjda ići dok virus ne počne ubijati, nedajbože, 200-300 ljudi na dan, pa premijeru i vladi udari odgovornost iz debelog mesa u glavu? Do tada, nema da se usudi neki od glasova javnosti iz ešalona tzv. sedme sile pitati zašto je Katoličkoj crkvi dopušteno što drugima u javnom i poduzetničkom sektoru nije! Ili oponirati Capakovoj tvrdnji da eksplozija zaraze i stampedo prema bolnicama u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji desetak dana nakon 18. studenoga nije posljedica masovke (a dopušteno 500 sudionika, sic transit) vukovarske Kolone sjećanja, nego "sezone kolinja" (sic transit; u to doba još nema kolinja). Jer, kaže Krunoslav Capak (HDZ): "Ja vjerujem vukovarskoj epidemiologinji". "Slučajno" također iz HDZ-a?

I kako takvima vjerovati? Nikako. Na prava pitanja ili ne odgovaraju ili prijete. U ešalonu tzv. sedme sile, srećom, još  ima i tih koji se ne boje ni premijera Andreja Plenkovića niti Alemke Markotić. Na dušu im zaraza s tamjanskim vonjem i vlažna od svete vode.

h-alter