izdisanje
kao iscrpljen konj
na putu kroz pustinju i prašumu
osobne afrike,
izdiše urođena snaga, obožavanje
naglašenih razlika, egzotika i
naklonost prema otmjenosti.
sve u mravinjaku opstojanja,
od žene – bića za kojim se žudilo
kao za de maistreovom lijepom
životinjom čije istančane draži
razveseljavaju i olakšavaju
ozbiljnu igru politike, koje je
predmet obožavanja i radoznalosti,
do parada i svečanosti, lihvarskih
obezvrjeđivanja, vojničkih vrlina,
plemenskih zahtjeva, svojstava
propisane ljepote – sve je postalo
odjek sanjarenja, izljev otpora zaboravu.
nisu izdahnuli samo pejsaži, prostor,
svjetlost, zidovi svijeta bez propagandne
ornamentike, jednostavna, blazirana priroda,
priprosta u usporedbi s ženskim pogledom,
ludorijama povijesti, knjigom, glazbom i plesom,
hodom prema slobodi izvan poretka nužnosti.
smrt i nemir
kada je upravnik milutin ubio džimija barku,
otvorila su se vrata poljskog zahoda,
okruženog korovom i tamom zabiti;
na prizor je palo zastrašujuće svjetlo,
a ja sam osjetio bol konačnosti.
kada se ubio kurt cobain,
prestala je moja vučja glad za rockom,
obustavljeni su opijajući rituali mladosti;
sustigao sam čovjeka sličnog sebi,
ranjavih nogu od cipela i ceste.
kada je umrla mira furlan
teret tuge vratio je moj film unazad,
na kadrove o dobu bez časti i poštenja;
osvetničku utjehu našao sam u objavljenim
imenima gadova koji su joj naudili.
Kada je vjetar izdahnuo
Vjetar se cijelu noć ostvarivao: spuštao se, podizao,
nudio, tražio, zanovijetao, prijetio, molio, lomio,
nasrtao na lišće, pomicao crijepove, mreškao rijeku.
Oslabio je pred zoru; kada se potpuno razdanilo
prestao je, i kao posljedica i kao razlog nestao je.
Bio je naprasan i glasan, a sada tišina vlada.
Vjetar je izdahnuo, limeni pijetao je predahnuo.
klanfa
zatrebale su mi klanfe što povezuju grede
za nositi težinu jedne nove lirske kuće.
počeo sam ju od krova slagati
da se zaštitim od olujnih pljuskova potištenosti.
jednu klanfu nađem u umijeću ratovanja sun tzua:
kad smo okruženi svim opasnostima,
ne treba ustuknuti ni od jedne;
kad nemamo nikakvo oružje, treba računati na sva;
kad smo iznenađeni, trebamo i sami iznenaditi neprijatelja.
poezija je građevinarstvo; iskustvo pjesnika
drvo je, a vještine i znanje drugih, metalni elementi spajanja.
sagradit ću do temelja novu zgradu za obranu od udara tjeskobe:
u prilikama kad se treba bojati svega,
ne treba se bojati ničega.
