U digitalnom okruženju izbjegavanje spoilera pretvorilo se u disciplinu koja zahtijeva poseban trening.
Upozorenje: U tekstu ima spoilera, ali jako starih. 😉
Spoileri i animozitet prema njima vjerojatno postoje otkad je filmova, serija i knjiga. Međutim, nekad su nam ključne dijelove radnje i važne preokrete u priči uglavnom otkrivali nepažljivi (ili zlobni?) prijatelji i kolege, a danas je pak dovoljno otvoriti Facebook, Twitter ili Reddit – i već riskirate da saznate koji je junak umro u netom završenoj epizodi (ubacite ime serije po želji).
Digitalna vremena i društvene mreže omogućili su nam dostupnost svim mogućim informacijama, uključujući i onima koje možda i ne želimo znati u datom trenutku. Istovremeno, streaming servisi i binge-watching kultura značajno su promijenili način gledanja serijaliziranog sadržaja, pa je tako maratonsko “gutanje” nekoliko epizoda zaredom ili čak cijele sezone u komadu postalo svakodnevica mnogih konzumenata popularne kulture. Sve to pogodovalo je razvoju (ne)kulture spoilera, ali i konverzacije na tu temu.
Spoileri nisu od jučer
Bez obzira na to je li riječ o novoj sezoni Netflixove uspješnice Stranger Things ili recentnom nastavku Ratova zvijezda, gotovo svaki gledatelj želi sjesti pred veliki ili mali ekran bez da zna išta o ključnim preokretima u radnji i, logično, samome raspletu i kraju priče. Međutim, u digitalnom okruženju izbjegavanje spoilera pretvorilo se u disciplinu koja zahtijeva poseban trening.
Kako kaže Krešimir Vinšćak, glavni urednik portala Serijala, internet i dostupnost novih načina komunikacije glavni su razlozi snažnog širenja spoilera u današnjim vremenima. “Nije to novi fenomen, naravno. Nekad smo imali “watercooler television” – komentiranje na poslu dan nakon. Danas je to instantno. Pratila je to i televizija. Kada su krenuli Sopranosi, prije dvadesetak godina, nije bilo toliko serijaliziranih drama. Televizijom su dominirali procedurali, a oni nisu jako podložni ‘spoilerastim’ momentima. Danas televizijskom konverzacijom dominiraju serije čija je radnja povezana, samim time podložnija cliffhangerima, obratima, šokovima, iznenađenjima i – spoilerima”, tvrdi Vinšćak.
Borba je uglavnom uzaludna
Prema njegovu mišljenju, neki posebno učinkovit način borbe protiv spoilera u doba interneta i društvenih mreža zapravo i ne postoji: “Nema prevencije, samo apstinencija. Od interneta i ljudskog kontakta. Mada, možete ugasiti mobitel, izvaditi bateriju iz laptopa, iščupati router iz zida, otvoriti bolovanje na poslu… I onda ćete u Lidlu na blagajni stajati iza dvije osobe koje komentiraju kako je Nedu Starku odrubljena glava, kako je Darth Vader otac Lukeu Skywalkeru, kako je Bruce Willis bio mrtav cijelo vrijeme, kako Snape ubija Dumbledorea i kako su u Lostu cijelo vrijeme zapravo bili mrtvi (NE NISU!). Na vrijeme gledajte serije osjetljive na spoilere, nema druge. Ne otvarajte Facebook, Twitter, Reddit ili 9GAG do tada.”
U doba invazije spoilera aktualiziralo se i pitanje postoji li prihvatljiv vremenski odmak kada je dopušteno otkrivati ključne elemente radnje filma ili serije u online komunikaciji. Urednik Serijale smatra kako u ovom slučaju realno ne postoji točan odgovor. “Bilo bi korektno da svi naginju oprezu poštujući tuđe navike gledanja. Ako dan nakon epizode na Twitteru napišeš ‘Ne mogu vjerovati da su ubili —‘, samo si šupak jer ne pridonosiš raspravi, a ljudima kvariš doživljaj”, smatra Vinšćak, dodajući kako je uvijek dobro imati u glavi misao: ‘moram li napisati direktno spoiler ili ga mogu malo kamuflirati?’.
Fama oko spoilera ne zaobilazi ni popularne showbiz medije, odnosno kolumniste i recenzente koji se u svojim osvrtima ponekad ne suzdržavaju od detaljnijeg opisa radnje nekog djela, što obično rezultira ogorčenim komentarima čitatelja ispod teksta ili objave na Facebooku. Vjerojatno je to bio i razlog zašto je Vulture još prije desetak godina objavio svoj “službeni” pravilnik za baratanje spoilerima, a slične smjernice svojedobno je izbacio i Entertainment Weekly.
Doduše, većina portala koji prate pop-kulturu danas će u naslovu ili uvodu tekstova jasno upozoriti na spoilere, premda opreza nikad dovoljno. Primjerice, recenzije koje objavljuje utjecajni Variety ponekad sadrže detalje o radnji novih filmova koje možda ne želite znati prije prvog gledanja (recenzija novog Blade Runnera dobar je primjer).
planb
Upozorenje: U tekstu ima spoilera, ali jako starih. 😉
Spoileri i animozitet prema njima vjerojatno postoje otkad je filmova, serija i knjiga. Međutim, nekad su nam ključne dijelove radnje i važne preokrete u priči uglavnom otkrivali nepažljivi (ili zlobni?) prijatelji i kolege, a danas je pak dovoljno otvoriti Facebook, Twitter ili Reddit – i već riskirate da saznate koji je junak umro u netom završenoj epizodi (ubacite ime serije po želji).
Digitalna vremena i društvene mreže omogućili su nam dostupnost svim mogućim informacijama, uključujući i onima koje možda i ne želimo znati u datom trenutku. Istovremeno, streaming servisi i binge-watching kultura značajno su promijenili način gledanja serijaliziranog sadržaja, pa je tako maratonsko “gutanje” nekoliko epizoda zaredom ili čak cijele sezone u komadu postalo svakodnevica mnogih konzumenata popularne kulture. Sve to pogodovalo je razvoju (ne)kulture spoilera, ali i konverzacije na tu temu.
Spoileri nisu od jučer
Bez obzira na to je li riječ o novoj sezoni Netflixove uspješnice Stranger Things ili recentnom nastavku Ratova zvijezda, gotovo svaki gledatelj želi sjesti pred veliki ili mali ekran bez da zna išta o ključnim preokretima u radnji i, logično, samome raspletu i kraju priče. Međutim, u digitalnom okruženju izbjegavanje spoilera pretvorilo se u disciplinu koja zahtijeva poseban trening.
Kako kaže Krešimir Vinšćak, glavni urednik portala Serijala, internet i dostupnost novih načina komunikacije glavni su razlozi snažnog širenja spoilera u današnjim vremenima. “Nije to novi fenomen, naravno. Nekad smo imali “watercooler television” – komentiranje na poslu dan nakon. Danas je to instantno. Pratila je to i televizija. Kada su krenuli Sopranosi, prije dvadesetak godina, nije bilo toliko serijaliziranih drama. Televizijom su dominirali procedurali, a oni nisu jako podložni ‘spoilerastim’ momentima. Danas televizijskom konverzacijom dominiraju serije čija je radnja povezana, samim time podložnija cliffhangerima, obratima, šokovima, iznenađenjima i – spoilerima”, tvrdi Vinšćak.
Borba je uglavnom uzaludna
Prema njegovu mišljenju, neki posebno učinkovit način borbe protiv spoilera u doba interneta i društvenih mreža zapravo i ne postoji: “Nema prevencije, samo apstinencija. Od interneta i ljudskog kontakta. Mada, možete ugasiti mobitel, izvaditi bateriju iz laptopa, iščupati router iz zida, otvoriti bolovanje na poslu… I onda ćete u Lidlu na blagajni stajati iza dvije osobe koje komentiraju kako je Nedu Starku odrubljena glava, kako je Darth Vader otac Lukeu Skywalkeru, kako je Bruce Willis bio mrtav cijelo vrijeme, kako Snape ubija Dumbledorea i kako su u Lostu cijelo vrijeme zapravo bili mrtvi (NE NISU!). Na vrijeme gledajte serije osjetljive na spoilere, nema druge. Ne otvarajte Facebook, Twitter, Reddit ili 9GAG do tada.”
U doba invazije spoilera aktualiziralo se i pitanje postoji li prihvatljiv vremenski odmak kada je dopušteno otkrivati ključne elemente radnje filma ili serije u online komunikaciji. Urednik Serijale smatra kako u ovom slučaju realno ne postoji točan odgovor. “Bilo bi korektno da svi naginju oprezu poštujući tuđe navike gledanja. Ako dan nakon epizode na Twitteru napišeš ‘Ne mogu vjerovati da su ubili —‘, samo si šupak jer ne pridonosiš raspravi, a ljudima kvariš doživljaj”, smatra Vinšćak, dodajući kako je uvijek dobro imati u glavi misao: ‘moram li napisati direktno spoiler ili ga mogu malo kamuflirati?’.
Fama oko spoilera ne zaobilazi ni popularne showbiz medije, odnosno kolumniste i recenzente koji se u svojim osvrtima ponekad ne suzdržavaju od detaljnijeg opisa radnje nekog djela, što obično rezultira ogorčenim komentarima čitatelja ispod teksta ili objave na Facebooku. Vjerojatno je to bio i razlog zašto je Vulture još prije desetak godina objavio svoj “službeni” pravilnik za baratanje spoilerima, a slične smjernice svojedobno je izbacio i Entertainment Weekly.
Doduše, većina portala koji prate pop-kulturu danas će u naslovu ili uvodu tekstova jasno upozoriti na spoilere, premda opreza nikad dovoljno. Primjerice, recenzije koje objavljuje utjecajni Variety ponekad sadrže detalje o radnji novih filmova koje možda ne želite znati prije prvog gledanja (recenzija novog Blade Runnera dobar je primjer).
planb
