Beskorisno društvo preplaćenih, nesavjesnih nabiguza i stranačkih uhljeba.
Zahvaljujući medijima, građani su saznali kako su u prošli petak njihovi izabranici u Hrvatskom saboru završili radom za ovu godinu. I sada će se odmarati do 15. siječnja 2015. Naradilo se njih točno 151, s platne liste poreznih obveznika! Da čovjeku pamet stane. Od bijesa ili od pregolemog jada, kakvom nema lijeka? Uredna statistika će reći da su olakšali državnu blagajnu za 9,494.711,57 kuna. Nema veze što je sabornica tijekom zasjedanja uglavnom zjapila prazna - s tu i tamo kojom zalutalom kolegicom/kolegom neizostavne Nevenke Bečić, nijeme seke zastupničke legende Željka Keruma, te stalnim abonentom na govornicu Brankom Vukšićem - formalno se "narodnim poslanicima" računa da su zaslužili punu plaću sa svim dodacima.
Bruto plaća zna im biti i nešto viša od 40.000 kuna mjesečno, a neto - kako komu, ovisno o nekliko faktora: od 28.278,93 kuna HDZ-ovom čelniku Hvidre Josipu Đakiću iz Pitomače do 18.408,81 kunu njegovom stranačkom šefu, slučajnom gostu u sabornici Tomislavu Karamarku. Među tih 151 - ako već ne svetaca, a ono blaženika, što je sprdačina zdravom razumu! - neprocjenjivo zaslužnih za blagostanje građana i prosperitet RH u civiliziranom svijetu nagurala se i šačica onih, koje nisu pomazili "pozitivni propisi". Zato su im plaće i dodaci neku tisućicu skromniji. Recimo, don Ivan Grubišić s plaćom 16.212,74 (umirovljeni svećenik, a prima 1000 kuna dodatka za - odvojeni život!), pa premijerov stranački oponent Davor Bernardić sa samo 13.403,07 kuna gole plaće (bruto 24.785,07 kuna).
S obzirom na to koliko sudjeluju u raspravama, koliko sjede u saborskim klupama i koliko svojim zastupničkim angažmanom pridonose poboljšanju života u RH, zbog čega su i pripušteni na Markov trg, nisu zaslužili plaću kao tri prosječne u državi. Nekada se u parlament ulazilo zbog časti i poštenja, a danas radi jalovog politikantskog nadmudrivanja, unosnijeg od posla bankovnog menadžera. Ugled i obraz ne vrijede pišljive lipe. Glumac Zlatko Vitez je još za Tuđmanove vlasti prispodobio Hrvatski sabor kokošinjcu. U međuvremenu se i taj kokošinjac srozao na običnu sprdačinu do koje javnost uglavnom ništa ne drži.
Svakako je redikulozni Željko Kerum jedinstven i vjerojatno neponovljiv primjer za to u toj šarolikoj skupini političkih mešetara (trećina ih je s jedva srednjom ili višom stručnom spremom). Sudeći po javnim ocjenama njihova rada i zasluga, građani ih smatraju beskorisnim društvom preplaćenih, nesavjesnih nabiguza i stranačkih uhljeba. Kerum je lani zatražio da mu se ipak isplaćuje zastupnička plaća, iako ne dolazi na zasjedanja niti na drugi način sudjeluje u radu "Visokog doma". Niti to kani činiti do kraja mandata, osim, ako mu se baš prohtije koji put navratiti. Pojavio se samo triput u tri godine.
Prvi put kad je morao prisegnuti, a i tada je zakasnio. Drugi se put obreo na komemoraciji pokojnom predsjedniku Hrvatskog sabora Borisu Špremu i treći put nedavno, na početku jesenskog zasjedanja. Kazao je zaprepaštenim novinarima da im se nije ukazao njegov duh, nego je došao "vidjeti prijatelje i popričati s ljudima". Bez srama, ne samo pred poreznim obveznicima nego i pred svojim Splićanima, koji su mu (i seki Nevenki Becić!) nesmotreno dali propusnicu za Hrvatski sabor. I što sada imaju od njih dvoje? Baš ništa. Njega nema, ona šuti!
Sudeći po slovu suhoparne statistike, potpuni nerad bivšem su osebujnom splitskom gradonačelniku, a sada posrnulom poduzetniku i formalnom saborskom zastupniku HGS-a (svoje obiteljske Hrvatske građanske stranke), porezni obveznici darovali na ime plaće za kolovoz lijepih 14.346 kuna (bruto 25.919 kuna). Prosječni radnik mora za tu svotu krvavo raditi - tri mjeseca! Svojedobno su na ovim prostorima bile jako popularne dvije krilatice: "Alaj volim ovaj režim, plaća ide, a ja ležim", odnosno "Ne mogu me tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi".
Željko Kerum je obje usavršio do neba, osobito drugu, gdje je preveslao državu na način da uopće ne radi, a ona mu svejedno daje plaću! Kerum je time ponizio i ismijao "Visoki dom" zajedno s njegovim traljavim, preplaćenim (neto 21.113,14 kuna mjesečno; bruto 39.487,83 kune) predsjednikom Josipom Lekom, koji ne zna niti želi uvesti red i disciplinu u svojoj "radnoj sredini". Neka se pokuša zaposliti bilo gdje izvan državnih sinekura, pa bez objašnjenja ne doći na posao samo jedan jedini dan. "Pakrački dekret" mu ne gine iste sekunde, a u Hrvatskom saboru, Vladi, ministarstvima, državnim agencijama "demokracije" i "slobode" do besvijsti… "Alaj volim ovaj režim…!"
A kako ga tek (skupo) voli Željko Kerum! Navodno je u prvih osam mjeseci ove godine dobio za svoj "zastupnički rad" 207.352 kune bruto, a HGS-u je kao parlamentarnoj stranci proračunski odobreno nešto više od 684.000 kuna (od toga 325.725 kuna na ime Kerumovog mandata). Samo jedna njegova šetnja od Splita do Markovog trga u Zagrebu, gdje će "popričati s ljudima", stoji porezne obveznike 533.000 kuna. Niti kopaš niti siješ, a lova sama pada s neba u džep!
Kad su novinari pitali revnoga "braniteljskog odvjetnika" Đakića (predsjedava i saborskim Odborom za ratne veterane, pa mu i to podebljava plaću!) nije li mu previše 28.000 kuna mjesečno, spremno je odgovorio da nije. "Saborski zastupnik ima i velike troškove", opravdavao se. "Znate, treba kupiti odijelo, cipele, nešto pojesti…" U saborskom restoranu pojede za 12 kuna obrok vrijedan bilo gdje vani deset puta više! Onu razliku od devet puta, dakako, plati goljo porezni obveznik. Novinari su ga zaboravili pitati što je on tako veliko, vrijedno i mukotrpno učinio i čini da je zaslužio biti plaćen kao menadžeri u Coca Coli, Agrokoru, Adrisu… Sudeći po plaći, Josip Đakić obavlja odgovorniji, važniji i plodotvorniji posao od premijera ili predsjednika RH.
Neugodno poluprazan, "Visoki dom" je za gotovo 10 milijuna kuna "odradio" 700 sati u 103 dana, prosječno 2,8 sati na dan. Radna godina građanima koji sve to plaćaju traje 250 dana i nemaju višemjesečne godišnje odmore, tjedne odmora za sve državne praznike i katoličke blagdane te ine povlastice o kojima obični smrtnici jedva mogu sanjati. Zastupnici su lani u veljači s gnušanjem zdesna i slijeva odbacili prijedlog laburista Dragutina Lesara da si, zbog krize, solidarno snize plaće za 21 posto. Je li se Lesar (neto plaća 24.467,65 kuna; bruto 32.253,43 kune) smišljeno poigrao populizmom i demagogijom, kako su kolege ocijenili njegovu intervenciju, manje je važno od činjenice o bezosjećajnosti nezasluženo povlaštene kaste, kojoj su prepuna usta "hrvatskog naroda", demokracije, ljudskih prava i sloboda, socijale i tako to. Objektivno - nemaju pojma kako građani žive niti ih je briga. Nema sankcija za nerad i prazne klupe.
Tim su građanima uzeli iz džepa, otkinuli iz usta njihovoj djeci, samo ove godine 2,798.036,08 kuna za najam stanova dok borave u Zagrebu te 2,717.771 kunu za korištenje službenih automobila. Ne daj bože da umaraju noge ili koriste neusporedivo jeftiniji javni prijevoz. Za javni su prijevoz, valjda nekim čudom, slučajno ili zabunom, potrošili jedva 39.130,91 kunu. Ali, na hotelima se nije štedjelo: spiskano je 604.658,98 kuna. Plus 351.913,37 kuna na dnevnice da bi se došlo do tih hotela te 316.099,40 kuna na režije.
Trošio je tko je god bio u prilici. Najsnalažljivijom se pokazala SDP-ovka Ingrid Antičević Marinović (232.344,23 kune), legendarna poliglotkinja iz Europskog parlamenta ("We must trust us!") koja je engleski učila u istoj školskoj klupi s bivšom premijerkom i aktualnom saborskom zastupnicom iz Kerumova kluba Jadrankom Kosor. Zadranku slijedi u stopu dubrovački potrošač iz "novog HDZ-a" (novog? - sic) Franko Matušić (210.259,79 kuna), a tu su i Josip Leko (SDP) sa 196.442,80 kuna, pa splitski Marin Jurjević (SDP) sa 186.256,54 kune, Ante Babić iz "novog HDZ-a" sa 144.745,66 kuna…
Putovalo se avionima, navodno i svojim automoblima, pa naplaćivalo kilometražu, itd. Lova do krova. Blagajna nepresušna. Bez obzira na neugodan eho šupljine iz praznog državnog proračuna i sablažnjiv podatak da dijete u Belom Manastiru nema pet kuna za školski obrok, a svaki treći građanin Bijedne Naše balansira na rubu egzistencijalne provalije! Za "časne zastupnike" mora biti, za građane u dugovima, bez posla i pod ovrhama - ne mora. "Imamo Hrvatsku!" - kliktao je kolovoza 1995. s kninske tvrđave slavni pokojnik, čija je 15. obljetnica smrti skromno obilježena sredinm prošlog tjedna. Neki itekako imaju Hrvatsku.
Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko ocijenio je uspješnim ovogodišnji rad "Visokog doma". Pa neće, zaboga, sam za sebe reći da je bio neuspješan. Dovoljno je da taj CD ne prestaju puštati aspiranti na vlast iz "novog HDZ-a" i ostala oporba. No, Leko je "obradovao" javnost najavom novog kodeksa ponašanja zastupnika što bi, kao, trebalo unijeti više reda i smisla među njihove radne obveze. Malo sutra. Nema šanse ni kad je vladajuća većina u pitanju: svima odgovara dobro plaćena komocija, nerad od izbora do izbora i tako dok građanima uistinu ne pukne film i razjuri i desne i lijeve parazite. Osobito desne katastrofalce, što će najvjerojatnije silom opet pobijediti na idućim izborima.
Pokušaj donošenja etičkog kodeksa zapravo je pokušaj vlasti da prividom o političkom "uvođenju reda i odgovornosti" amortizira uoči parlamentarnih izbora koncem 2015. negativnu percepcijui javnosti o radu Hrvatskog sabora. A to je nemoguće, kao što je bilo nemoguće provesti Lesarov prijedlog o treniranju socijalne osjetljivosti onih koji imaju previše s onima koji imaju premalo, ili nemaju ništa. Siromaštvo i depresija pustili su duboko korijenje, ali bahatost i gramzljivost još dublje. Sit gladnomu ne vjeruje, kaže ona pučka.
I tako će ostati još neko vrijeme. U građanskom društvu kakvo u Bijednoj Našoj još piški u demokratske pelene ipak nije sazrela kritična masa svijesti o hitnosti, načinu i operacionalizaciji promjena.
h-alter
Zahvaljujući medijima, građani su saznali kako su u prošli petak njihovi izabranici u Hrvatskom saboru završili radom za ovu godinu. I sada će se odmarati do 15. siječnja 2015. Naradilo se njih točno 151, s platne liste poreznih obveznika! Da čovjeku pamet stane. Od bijesa ili od pregolemog jada, kakvom nema lijeka? Uredna statistika će reći da su olakšali državnu blagajnu za 9,494.711,57 kuna. Nema veze što je sabornica tijekom zasjedanja uglavnom zjapila prazna - s tu i tamo kojom zalutalom kolegicom/kolegom neizostavne Nevenke Bečić, nijeme seke zastupničke legende Željka Keruma, te stalnim abonentom na govornicu Brankom Vukšićem - formalno se "narodnim poslanicima" računa da su zaslužili punu plaću sa svim dodacima.
Bruto plaća zna im biti i nešto viša od 40.000 kuna mjesečno, a neto - kako komu, ovisno o nekliko faktora: od 28.278,93 kuna HDZ-ovom čelniku Hvidre Josipu Đakiću iz Pitomače do 18.408,81 kunu njegovom stranačkom šefu, slučajnom gostu u sabornici Tomislavu Karamarku. Među tih 151 - ako već ne svetaca, a ono blaženika, što je sprdačina zdravom razumu! - neprocjenjivo zaslužnih za blagostanje građana i prosperitet RH u civiliziranom svijetu nagurala se i šačica onih, koje nisu pomazili "pozitivni propisi". Zato su im plaće i dodaci neku tisućicu skromniji. Recimo, don Ivan Grubišić s plaćom 16.212,74 (umirovljeni svećenik, a prima 1000 kuna dodatka za - odvojeni život!), pa premijerov stranački oponent Davor Bernardić sa samo 13.403,07 kuna gole plaće (bruto 24.785,07 kuna).
S obzirom na to koliko sudjeluju u raspravama, koliko sjede u saborskim klupama i koliko svojim zastupničkim angažmanom pridonose poboljšanju života u RH, zbog čega su i pripušteni na Markov trg, nisu zaslužili plaću kao tri prosječne u državi. Nekada se u parlament ulazilo zbog časti i poštenja, a danas radi jalovog politikantskog nadmudrivanja, unosnijeg od posla bankovnog menadžera. Ugled i obraz ne vrijede pišljive lipe. Glumac Zlatko Vitez je još za Tuđmanove vlasti prispodobio Hrvatski sabor kokošinjcu. U međuvremenu se i taj kokošinjac srozao na običnu sprdačinu do koje javnost uglavnom ništa ne drži.
Svakako je redikulozni Željko Kerum jedinstven i vjerojatno neponovljiv primjer za to u toj šarolikoj skupini političkih mešetara (trećina ih je s jedva srednjom ili višom stručnom spremom). Sudeći po javnim ocjenama njihova rada i zasluga, građani ih smatraju beskorisnim društvom preplaćenih, nesavjesnih nabiguza i stranačkih uhljeba. Kerum je lani zatražio da mu se ipak isplaćuje zastupnička plaća, iako ne dolazi na zasjedanja niti na drugi način sudjeluje u radu "Visokog doma". Niti to kani činiti do kraja mandata, osim, ako mu se baš prohtije koji put navratiti. Pojavio se samo triput u tri godine.
Prvi put kad je morao prisegnuti, a i tada je zakasnio. Drugi se put obreo na komemoraciji pokojnom predsjedniku Hrvatskog sabora Borisu Špremu i treći put nedavno, na početku jesenskog zasjedanja. Kazao je zaprepaštenim novinarima da im se nije ukazao njegov duh, nego je došao "vidjeti prijatelje i popričati s ljudima". Bez srama, ne samo pred poreznim obveznicima nego i pred svojim Splićanima, koji su mu (i seki Nevenki Becić!) nesmotreno dali propusnicu za Hrvatski sabor. I što sada imaju od njih dvoje? Baš ništa. Njega nema, ona šuti!
Sudeći po slovu suhoparne statistike, potpuni nerad bivšem su osebujnom splitskom gradonačelniku, a sada posrnulom poduzetniku i formalnom saborskom zastupniku HGS-a (svoje obiteljske Hrvatske građanske stranke), porezni obveznici darovali na ime plaće za kolovoz lijepih 14.346 kuna (bruto 25.919 kuna). Prosječni radnik mora za tu svotu krvavo raditi - tri mjeseca! Svojedobno su na ovim prostorima bile jako popularne dvije krilatice: "Alaj volim ovaj režim, plaća ide, a ja ležim", odnosno "Ne mogu me tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi".
Željko Kerum je obje usavršio do neba, osobito drugu, gdje je preveslao državu na način da uopće ne radi, a ona mu svejedno daje plaću! Kerum je time ponizio i ismijao "Visoki dom" zajedno s njegovim traljavim, preplaćenim (neto 21.113,14 kuna mjesečno; bruto 39.487,83 kune) predsjednikom Josipom Lekom, koji ne zna niti želi uvesti red i disciplinu u svojoj "radnoj sredini". Neka se pokuša zaposliti bilo gdje izvan državnih sinekura, pa bez objašnjenja ne doći na posao samo jedan jedini dan. "Pakrački dekret" mu ne gine iste sekunde, a u Hrvatskom saboru, Vladi, ministarstvima, državnim agencijama "demokracije" i "slobode" do besvijsti… "Alaj volim ovaj režim…!"
A kako ga tek (skupo) voli Željko Kerum! Navodno je u prvih osam mjeseci ove godine dobio za svoj "zastupnički rad" 207.352 kune bruto, a HGS-u je kao parlamentarnoj stranci proračunski odobreno nešto više od 684.000 kuna (od toga 325.725 kuna na ime Kerumovog mandata). Samo jedna njegova šetnja od Splita do Markovog trga u Zagrebu, gdje će "popričati s ljudima", stoji porezne obveznike 533.000 kuna. Niti kopaš niti siješ, a lova sama pada s neba u džep!
Kad su novinari pitali revnoga "braniteljskog odvjetnika" Đakića (predsjedava i saborskim Odborom za ratne veterane, pa mu i to podebljava plaću!) nije li mu previše 28.000 kuna mjesečno, spremno je odgovorio da nije. "Saborski zastupnik ima i velike troškove", opravdavao se. "Znate, treba kupiti odijelo, cipele, nešto pojesti…" U saborskom restoranu pojede za 12 kuna obrok vrijedan bilo gdje vani deset puta više! Onu razliku od devet puta, dakako, plati goljo porezni obveznik. Novinari su ga zaboravili pitati što je on tako veliko, vrijedno i mukotrpno učinio i čini da je zaslužio biti plaćen kao menadžeri u Coca Coli, Agrokoru, Adrisu… Sudeći po plaći, Josip Đakić obavlja odgovorniji, važniji i plodotvorniji posao od premijera ili predsjednika RH.
Neugodno poluprazan, "Visoki dom" je za gotovo 10 milijuna kuna "odradio" 700 sati u 103 dana, prosječno 2,8 sati na dan. Radna godina građanima koji sve to plaćaju traje 250 dana i nemaju višemjesečne godišnje odmore, tjedne odmora za sve državne praznike i katoličke blagdane te ine povlastice o kojima obični smrtnici jedva mogu sanjati. Zastupnici su lani u veljači s gnušanjem zdesna i slijeva odbacili prijedlog laburista Dragutina Lesara da si, zbog krize, solidarno snize plaće za 21 posto. Je li se Lesar (neto plaća 24.467,65 kuna; bruto 32.253,43 kune) smišljeno poigrao populizmom i demagogijom, kako su kolege ocijenili njegovu intervenciju, manje je važno od činjenice o bezosjećajnosti nezasluženo povlaštene kaste, kojoj su prepuna usta "hrvatskog naroda", demokracije, ljudskih prava i sloboda, socijale i tako to. Objektivno - nemaju pojma kako građani žive niti ih je briga. Nema sankcija za nerad i prazne klupe.
Tim su građanima uzeli iz džepa, otkinuli iz usta njihovoj djeci, samo ove godine 2,798.036,08 kuna za najam stanova dok borave u Zagrebu te 2,717.771 kunu za korištenje službenih automobila. Ne daj bože da umaraju noge ili koriste neusporedivo jeftiniji javni prijevoz. Za javni su prijevoz, valjda nekim čudom, slučajno ili zabunom, potrošili jedva 39.130,91 kunu. Ali, na hotelima se nije štedjelo: spiskano je 604.658,98 kuna. Plus 351.913,37 kuna na dnevnice da bi se došlo do tih hotela te 316.099,40 kuna na režije.
Trošio je tko je god bio u prilici. Najsnalažljivijom se pokazala SDP-ovka Ingrid Antičević Marinović (232.344,23 kune), legendarna poliglotkinja iz Europskog parlamenta ("We must trust us!") koja je engleski učila u istoj školskoj klupi s bivšom premijerkom i aktualnom saborskom zastupnicom iz Kerumova kluba Jadrankom Kosor. Zadranku slijedi u stopu dubrovački potrošač iz "novog HDZ-a" (novog? - sic) Franko Matušić (210.259,79 kuna), a tu su i Josip Leko (SDP) sa 196.442,80 kuna, pa splitski Marin Jurjević (SDP) sa 186.256,54 kune, Ante Babić iz "novog HDZ-a" sa 144.745,66 kuna…
Putovalo se avionima, navodno i svojim automoblima, pa naplaćivalo kilometražu, itd. Lova do krova. Blagajna nepresušna. Bez obzira na neugodan eho šupljine iz praznog državnog proračuna i sablažnjiv podatak da dijete u Belom Manastiru nema pet kuna za školski obrok, a svaki treći građanin Bijedne Naše balansira na rubu egzistencijalne provalije! Za "časne zastupnike" mora biti, za građane u dugovima, bez posla i pod ovrhama - ne mora. "Imamo Hrvatsku!" - kliktao je kolovoza 1995. s kninske tvrđave slavni pokojnik, čija je 15. obljetnica smrti skromno obilježena sredinm prošlog tjedna. Neki itekako imaju Hrvatsku.
Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko ocijenio je uspješnim ovogodišnji rad "Visokog doma". Pa neće, zaboga, sam za sebe reći da je bio neuspješan. Dovoljno je da taj CD ne prestaju puštati aspiranti na vlast iz "novog HDZ-a" i ostala oporba. No, Leko je "obradovao" javnost najavom novog kodeksa ponašanja zastupnika što bi, kao, trebalo unijeti više reda i smisla među njihove radne obveze. Malo sutra. Nema šanse ni kad je vladajuća većina u pitanju: svima odgovara dobro plaćena komocija, nerad od izbora do izbora i tako dok građanima uistinu ne pukne film i razjuri i desne i lijeve parazite. Osobito desne katastrofalce, što će najvjerojatnije silom opet pobijediti na idućim izborima.
Pokušaj donošenja etičkog kodeksa zapravo je pokušaj vlasti da prividom o političkom "uvođenju reda i odgovornosti" amortizira uoči parlamentarnih izbora koncem 2015. negativnu percepcijui javnosti o radu Hrvatskog sabora. A to je nemoguće, kao što je bilo nemoguće provesti Lesarov prijedlog o treniranju socijalne osjetljivosti onih koji imaju previše s onima koji imaju premalo, ili nemaju ništa. Siromaštvo i depresija pustili su duboko korijenje, ali bahatost i gramzljivost još dublje. Sit gladnomu ne vjeruje, kaže ona pučka.
I tako će ostati još neko vrijeme. U građanskom društvu kakvo u Bijednoj Našoj još piški u demokratske pelene ipak nije sazrela kritična masa svijesti o hitnosti, načinu i operacionalizaciji promjena.
h-alter
