Nije moj običaj praviti kratke rezove ili duboke analize, no htjela ili ne, zapitam se kao, vjerujem, i mnogi od vas, što je obilježilo proteklu 2013. godinu.Već sam broj 13 budi negativne primisli, a je li ona bila zbilja tako zloguka i loša?
Bez obzira kako doživljavamo nesretnicu, jedno je sigurno, vjerujem da će te se, dragi čitatelji, složiti sa mnom – dosadna nije bila definitivno.
Za dlaku smo se plasirali u Brazil (sjetite se te drame), ali, pobjednici se pamte, a put do ostvarenja cilja manje. Euforiju plasmana poljuljao je Joe Klokanić, pa će izgleda biti prisiljen ostati na kućnom pragu i čvrsto igrati obranu.
U 2013-oj napustili su nas veliki ljudi: Nelson Mandela,Coce, čelična Lady, Hugo Chavez.....
Snowden nam je dokazao kako smo svi zapravo dio serijala Big Brother, a da i ne znamo kada smo se na isti prijavili.
U Siriji se umire svakodnevno od gladi, rata ,bojnih otrova, a vijesti prolaze pored nas kao da nas se to baš i ne tiče previše. Neki od nas su možda uplatili koju kunu preko Crvenog Križa ili neke druge humanitarne organizacije, i sva naša briga tu prestaje.Terorizam je i dalje prisutan na političkoj sceni (sjetimo se Bostona, mačetarenje u Londonu...), ali, i to je već u tolikoj mjeri dio nas, pa više i ne trzamo previše.
Početkom godine Papa je dao ostavku, digao je čovjek ruke od svega, lijepo se pozdravio i lagano u miru helikopterićem odletio u ladanjsko okruženje. Emotivno uravnoteženog Nijemca, hladnog i čvrstog, zamijenio je topli južnjački lahor i zaželio svojim fratelima i sorelama bona sera.
Hrvatsku je ujedinila mala Nora. Još jednom smo dokazali kako smo moćni kad želimo i kada je viši cilj u pitanju. Priča, nažalost, nije imala sretan kraj. Djevojčica je preminula od posljedica teške bolesti, a i sama humanitarna akcija je na kraju bila vrlo mrljava i reklo bi se u našem aferaškom stilu. Unatoč svemu, udruga "Franak" pobijedila je banke, bar se to tako činilo, a vrijeme će pokazati znači li to i dobiven rat. No, nas kao naciju ipak je najviše brinula i polarizirala ćirilica, te stanje u krevetu.
U međuvremenu, u Remetincu je ponestajalo slobodnih soba, a Uskoci rade prekovremeno punom parom i brane Nehaj nadljudskim snagama. Ne znam kako su, kao državni službenici, riješili plaćanje spornih sati, ali ako su u rangu s liječnicima onda im 8 kuna sat ne gine. Stanje sve više podsjeća na vic kako se razmišlja o puštanju bivšeg premijera kako ne bi utjecao na svjedoke. Rekla bih, krajnje alarmantno.
Bila bih nedosljedna kad ne bih spomenula podrum Lepog i odstreljeni kontigent životinja, a o umjetničkim djelima da i ne govorim. Oštri sam protivnik ubijanja, lova i drugih predatorskih igara, ali, kada je tako zgodan lik u pitanju, tako briljantno uzlazne karijere koji iznad svega cijeni svoju mamu, možda, kažem MOŽDA, bih mu i mogla sve oprostiti, ali onog polarnog medu ne mogu i gotovo.
Bilo je tu još svega i svačeg. Korejac smiješne frizure desetkovao je redove vlastite obitelji, plavi ruski imperator i dalje ne popušta, čvrsto drži političke neistomišljenike osiguravajući all inclusive gulag tretman, Ukrajinci silno žele na Zapad, ma što ih tamo čekalo.....
Hrvatska je zasjala na EU nebu. Euforično smo uletjeli u taj prvi srpanj, iako smo znali kako nas ne čeka med i mlijeko, ali ipak lijepo je biti zvijezda pa makar i za jednu noć ili za jedan kratki bljesak Super Nove.
I......ne bih dalje. Sjetit ćete se vi već i sami nečega što vas je nasmijalo, rasplakao, obradovalo, razočaralo....Što nas čeka u 2014? Jesam li optimist? Hoće li nam premijer bahato reći: "Rekao sam vam kako će sve biti cool"?
Ne znam,dragi moji! Jer ako u 2014. godinu ulazimo sa Papom kao najbolje odjevenim muškarcem, i duhovnicima koji s koeficijentom nezdravstvenih radnika u zdravstvu liječe i dijagnosticiraju, a za to vrijeme Hrvatska potiče giganta kao što je Coca Cola... Ali, jedno znam, s vama i sbperiskopom nastavljam roniti bespućima sadašnje zbiljnosti.
Sretna vam Nova godina! Voli vas vaša Sanja Pejić Roško
