Onim stanarima "Hebranga" koji se ogriješe o najveći grijeh u kapitalizmu, da na vrijeme ne plate račune, ili onim stanarima koji su, nakon preispitivanja troškova, odbili platiti račune koje je Blumenštajn dogovarao sa „svojim“ izvršiteljima radova, ponekad na temelju odluke famozne „većine stanara“, javno bilježnički ured Ruže Medunić, šalje Rješenja o ovrsi. To je u redu. Ali nije u redu kad se Rješenje pošalje, a da se dužnika prehodno ne opomene iliti upozori na (sporni) dug. A to radi STANO- SERVS. Time, kršenjem uzanci poslovne korektnosti, STANO - SERVIS pokazuje svoju poslovnu nepristojnost. Pokazuje i socijalnu neosjetljivost za svoje klijente koji su mu uredno, iz mjeseca u mjesec, i tako godinama, plaćali mjesečne iznose, kako bi njegova firma raspolagala švedskim stolom od pričuve. Kada se stanari požale na taj i takav neosjetljiv i nepristojan/protupravan način, od njega čuju da on može kako hoće. A može kako hoće, na primjer, i selektivno naplaćivati očitavanje razdjelnika topline (u nekim blokovima naselja da, u nekima ne), pa čak i u ljetnim mjesecima kada se ne grije odnosno kada na brojilima nema apsolutno nikavih promjena.
O tome kako oni (konkretan slučaj) koji su dobili Rješenje u ovrsi dovode u pitanje osnovanost Rješenja o ovrsi, a time i ustaljeni način poslovanja STANO-SERVISA– drugi put.