O revizionističkom derneku u Kninu – šteta riječi! Odnosno, dovoljno je reći da težeg udara na ustavno određenje (tzv.) Republike Hrvatske, izglede hrvatskog naroda da se otme ljazi poraženih ideologija i vrijednosnu arhitekturu razumnog dijela (pseudo)nacije nije bilo od osnivačkog skupa ustaško-udbaške sljedbe u Lisinskom.
Šteta i osvrta na otkrivanje spomenika ubojici ambasadora Rolovića... a umalo i na senzacionalnu objavu zagrebačkog gradonačelnika da je (ah, konačno!) završen Drugi svjetski rat. Međutim, upravo to paraznanstveno otkriće itekakav je ključ za iščitavanje stanja duhova (iz boce) u predizbornim tjednima – jer se njime, tj. prešućivanjem ishoda tog sukoba, drsko i vulgarno relativizira pitanje pobjednika i poraženog: otpravljanjem u zajedničku mračnu jamu zaborava „partizana i ustaša" poručuje se da se zapravo ne zna tko se za što borio, čija je stvar bila etički nadmoćna, ima li uopće razloga da se neka strana poštedi snažnije osude nego druga.U tu (a)moralnu provaliju savršeno sjeda i vijest iz zaseoka Ivkošići u Zmijavcima kod Imotskog, gdje su se po četvrti put – u lijepom spomen-parku, kako u idiotski apologetskom izvještaju navodi dopisnik splitskog dnevnika Braco Ćosić – (ovlaš citiram) okupili mnogobrojni poštovatelji djela devetnaestorice odvažnih Hrvata iz takozvane Bugojanske grupe, koja je u poznatoj akciji Feniks 20. lipnja 1972. godine ubačena na teritorij ondašnje Jugoslavije s ciljem dizanja oružane borbe protiv komunističkog režima. Ljudi se okupe da bi im odali zasluženu počast za njihovu hrabrost, jer su bili preteča današnje slobodne Hrvatske. Poznati zmijavački iseljenik Stjepan Ivkošić uredio je spomen-park, podigao obilježje Bugojancima, inače jedino zajedničko obilježje toj grupi na području Hrvatske.
U subotu poslije podne, usprkos kiši, na komemoraciji su se okupili Zmijavčani, Imoćani i gosti, među kojima i generali HV-a Željko Glasnović i Tihomir Orešković, kao i članovi braniteljske udruge Sajmište iz Vukovara i mnogi drugi. Što je tko od nazočnih trabunjao, kojim je riječima mjesni župnik fra Franjo Laco izmolio odrješenje za poginule... nije relevantno – ali jest ono što tom događaju, kao i uvodno spomenutima, naljepljuje jedinstvenu etiketu ustaško-rehabilitacijskog i povijesno-revizionističkog čina.
Dakle, preteče „današnje slobodne Hrvatske" nisu sudionici narodno-oslobodilačke borbe, partizani i antifašisti u ilegali, sve one tisuće boraca koji su pokazali zube nacistima i njihovim zločinačkim šegrtima, krv, znoj i suze prolijevali za slobodu svoje zemlje i naroda... nego je to devetnaest terorističkih zmija „ubačenih" (jedina točna riječ u članku!) da pokrenu oružane sukobe, stradanja i nesreću tisućama ljudi. Što je bilo u glavama tih zadriglih mjesečara možda bi mogao znati neki iskusan psihijatar – što je u glavama onih koji slave njihovo zlodjelo... zna samo (apokrifni) Bog. Koji, nesumnjivo, jedini znade i što je u skurčenim mozgovima „uglednog iseljenika", idejnog začetnika i financijera podizanja spomenika tim opskurnim likovima, te spomenutim generalima i braniteljima iz Vukovara, dok je mnogo lakše odgovoriti na pitanje o sadržaju lubanje zmijavačkog župnika: u njoj može biti samo fermentirani izmet.
O, tempora – o, mores! O, nomen est omen: Zmijavci... na koje jedina asocijacija može biti ZMIJE. Opake, podmukle, revizionističke – koje u paradržavici dramatično pobrkanih vrijednosti slave zločin, jednako kao i sestre im u Dragama, gamad zakrvavljenih očiju po Kninu. ZMIJE!
seebiz
