Što čeka Vlada, da se vrati dječja paraliza?

Nakon zaglušne dernjave naših fundamentalista o basnoslovnoj skupoći Istanbulske konvencije – a trubilo se o milijardu kuna – sada konačno imamo točne podatke. Dakle, izvor je Vlada, dodatne mjere zaštite žena i djece od zlostavljanja koštat će porezne obveznike plus 1,5 milijun kuna na godinu. Točno toliko.

Tim iznosom podebljat će se budžet od oko 70 milijuna kuna koji je Vlada – prije cijele ove priče – izdvojila za provedbu nacionalne strategije za sprečavanje nasilja u obitelji. Brojke su, dakle, upravo frapantno različite.

Cijela milijarda, uzbunjivali su duhove izmišljenim troškovima naši radikali. Da im se i taj argument nađe na hrpi. Kad ono: ništa više od  1,5 milijuna godišnje.  Željka Markić i društvo htjeli su, kao što se sada vidi,  nasanjkati lakovjerni narod za čak 985 milijuna. Lažna vijest polučila je, međutim, dosta obilate rezultate, a Vlada je objavila istinu tek kad je sve prošlo i tek kad je morala dati odgovor na zastupničko pitanje.

Lako se, pokazuje i ovaj slučaj, podlegne dezinformacijama, podmetenjima i patkama. I Brexit je, uostalom, u dobroj mjeri nastao na njima. Ali ovo bi bar mogla biti pouka da se, u novim situacijama, građanima činjenice pruže na vrijeme, prije nego psihoza pokosi zdrav razum.

Nisu se vlade proslavile emitiranjem točnih informacija prema građanima ni kad je u pitanju cijepljenje djece i zato sada imamo izravnu prijetnju epidemijama ospica, rubeole, hripavca i mumpsa. Kad je roditelje zahvatio nerazumni, a u razvijenim društvima danas vrlo moderan strah od cijepljenja, zdravstvene vlasti morale su reagirati širokom prosvjetiteljskom kampanjom. No ministri su godinama mirno gledali podatke o padu cijepljenja, pa čak i ulične prosvjede na kojima se vitlalo transparentima da je »obaveza cijepljenja jednaka fašizmu«. Sada smo zato došli do ruba, a to nije šala, jer životi su u pitanju.

Više od 10 posto djece lani već nije cijepljeno, a bolesti koje su davno bile istrijebljene, ponovo su se razbuktale. U Srbiji je od »običnih« ospica već umrlo 15 ljudi. Što se čeka? Da se vrati dječja paraliza? Vlasti, očigledno, moraju hitno stupiti na scenu da bi, prvo edukacijom javnosti, a onda i strogim mjerama, zaustavile ovo opasno pomodarstvo temeljeno na popularizaciji lažnih vijesti. Zašto se ne uključi i predsjednica na svojim putašestvijama kroz Hrvatsku?

U mnogim drugim slučajevima, lažne vijesti neće nikoga  koštati života, ali uvijek vuku natrag i ukrivo. Sjećamo se one histerije koja se prije ulaska u EU podigla u Hrvatskoj oko sira, vrhnja i drugih seoskih proizvoda.

Ne damo naš sir i vrhnje, nećete, dušmani, vikalo se, a jeka iz populističkih megafona gurala je puk na stranu antieuropske kampanje. Jutros sam na placu kupila sir i vrhnje, ima ga i danas koliko hoćeš. Štrudla je spašena, iako nikad nije ni bila u opasnosti. A pamtimo i takozvani milenijski bug. Cijeli svijet će stati kad nastupi godina koja počinje brojkom 2?

Kolabirat će civilizacija. Kompjutori će sići s uma. Gotovi smo. I onda, u ponoć 1. siječnja 2000. godine – ništa.  Lažne vijesti postaju sve veće zlo modernog vremena. Mora ih se uporno tući istinom. A glomazne PR službe Vlade i ministarstava ne služe za uhljebljivanje prijatelja, nego da rade koristan posao.

 

novilist