U susretu s dugogodišnjim bliskim poznanikom saznajem da nije bio pozvan na obilježavanje i proslavu velikog jubileja jedne firme za koju je vezan na razne načine: kao korisnik njenih usluga, kao prijatelj od mladićkih dana s njenim vlasnikom, čak kao povremeni suradnik u izgradnju njenog imidža. Pita me što bih ja učinio da sam na njegovom mjestu, jer je iznenađen i razočaran, budući da se pozivu svakako nadao.
Malo sam razmislio, shvativši da je bio neočekivano, negativno zatečen, da ga je spopao osjećaj tuge, nezadovoljtva, gubitka i svojevrsnog neuspjeha zbog neispunjenog očekivanja, i rekao mu, kao da se o samom meni radi, nekoliko stvari. Pokušat ću ih prepričati.
Dakle, što sam mu rekao, znajući o kome se sve radi:
„Nemoj se osjećati uvrijeđeno ili odbačeno. Ponekad ljudi zaborave pozvati sve koje bi željeli, a to ne mora nužno značiti da te ne cijene. Nemoj automatski pretpostaviti da su te namjerno izostavili. Možda je postojao neki nesporazum. Ako ti je stalo do proslave, možeš pitati domaćina zašto nisi bio pozvan. Ponekad su to jednostavni propusti. Nemoj se osjećati previše emotivno. Ljudi imaju različite razloge za pozivanje ili nepozivanje, i to ne bi trebalo utjecati na tvoje raspoloženje. I zapamti da tvoja vrijednost nije određena pozivnicom na proslavu. Nemoj se slučajno osjećati krivim zbog doživljenog. Tvoja moralna načela, emocionalna inteligencija, suosjećanje i poštovanje prema drugima su nesporni. Osobe koje pokazuju takve kvalitete cijenjene su i poštovane. Tvoj doprinos društvu, obitelji, prijateljima ili zajednici također ima veliku vrijednost. Tvoje znanje, vještine i obrazovanje također su važni."
„Znam da se radi o podcijenjivanju. Ne pada mi na pamet, pitati zašto sam zaboravljen“, uzvratio mi je.
„Recimo da je to istina, u što iskreno sumnjam, nemoj da sve to izazove kod tebe osjećaj inferiornosti i nesigurnosti. Površinski možda se i radi o manifestaciji neprepoznavanja tvojih vrijednosti i odsustvu poštovanja, ali, siguran sam da je to daleko od onog bitnog odnosno da vrlo dobro znaš koliko vrijediš, ali to, verojatno slučajno nije priznato u ovoh glupoj situaciji.
"No, ako si baš poprilično sjeban od postupka koji te toliko iznenadio i pogodio , šuti o tome i nemoj o tome pričati okolo. Zašuti i zaboravi. Praktična ravnodušnost će ti vratiti emocionalnu stabilnost. Šutnja je način udaljavanja od nečega što ti se sad čini važnim. Osim toga, šutnja može biti gromoglasan odgovor, a ne nužno samo negativna reakcija“, završio sam s naporom obrazlaganje svog stava, bez potvrde da sam ga uvjerio.
____________________
