Desnica okupljena oko Ivana Penave, kojoj podršku pruža i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, sustavno radi na mitologizaciji istine o Domovinskom ratu, pritisku na pravosuđe i nastavku priče o zločincima koji slobodno šeću Vukovarom
Meni je duboko žao zbog vaših sinova i svih sinova ove hrvatske zemlje. Ali, molim vas, sinove se žali u tišini. Nemojte njihova imena ovdje u sudnici razapinjati. I ja osobno žalim mnoge sinove, ali u srcu. Molim vas, gospodine Živkoviću, to vam netko mora reći i žao mi je da vam to ja moram reći, koja isto nosim tugu, veliku tugu u srcu zbog svega što sam prošla, kao i vi.
Zbog ovih par rečenica, koje je u sudnici Općinskog suda u Vukovaru uputila optuženom razbijaču ćiriličnih ploča Marijanu Živkoviću, a kojem su u ratu ubijena dva sina, sutkinja Mira Rajš napadnuta je u desničarskim medijima. Najdalje je otišla medicinska sestra u penziji i predsjednica udruge Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Zorica Gregurić, za koju je sutkinjina izjava u potpunosti ‘neprihvatljiva, uvredljiva, neprilična i nedostojna’, pa Gregurić i njeni istomišljenici ‘razmišljaju o pokretanju zahtjeva nadležnim institucijama’. O kakvom se zahtjevu radi, Gregurić nije precizirala. Ostalo je nejasno što je to točno ‘skandalozno’, kako tvrdi Gregurić, kojoj je u sudnici bilo dozvoljeno da sjedi pored optuženog.
Smirivanju situacije nije doprinijela ni poruka koju je javnosti, putem Facebooka, uputila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. ‘Duboko žalim zbog osobne tragedije gospodina Marijana Živkovića, čija su dva sina položila živote za našu Domovinu. Njegova bol je i naša bol, za nju trebamo imati puno razumijevanje i poštovanje, a na njihovu žrtvu moramo vječno čuvati uspomenu. Uvažavajući neovisnost hrvatskog pravosuđa, žalosti društvena klima u kojoj je do ovakve situacije moralo doći. Većim angažmanom nadležnih institucija, sva otvorena pitanja oko Vukovara i tragedije koju su svi Vukovarci tijekom velikosrpske agresije proživjeli trebala su biti i trebaju biti riješena, prvenstveno kada je riječ o neprocesuiranim ratnim zločinima i traganju za nestalim hrvatskim braniteljima i civilima. Učinimo sve da do ovih potresnim i bolnih situacija više ne dolazi’, poručila je ona.
Kakve veze ima navodno neprocesuiranje ratnih zločina, pri čemu predsjednica, naravno, misli na zločine koje su počinili Srbi, s razbijanjem ćiriličnih ploča, Grabar-Kitarović nije rekla. Znači li to da bi Marijan Živković i rulja koja ga je nosila na ramenima kako bi lakše čekićem nasrnuo na ‘agresorsko pismo’ pozdravili postavljanje ploča da je osuđeno još nekoliko Srba?
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava također je komentirao ponovljeno suđenje Živkoviću, rekavši da ga ‘iritira činjenica da je oko 35 branitelja, dragovoljaca, časnika, dočasnika presuđeno za razbijanje dvojezičnih ploča, a Marijan Živković zadnji je u tom nizu, da je sin poginuloga hrvatskog branitelja nakon razbijanja dvojezičnih ploča promptno dobio otkaz…’, ne propustivši pritom ustvrditi da je s druge strane policajac Saša Sabadoš uredno otišao u mirovinu, iako ćemo se ‘svi složiti da su višestruki prijelomi kostiju lubanje fatalniji od razbijanja plastičnih ploča’.
Za one koji su zaboravili, Saša Sabadoš je penzionirani policajac koji je ‘kriv’ jer je pokušao spriječiti razbijanje državne imovine tako što je Darka Pajičića, jednog od razbijača, odgurnuo, nakon čega je ovaj pao i udario glavom o pod. Pajičić, koji je u tom trenutku u krvi imao 3,67 promila alkohola, odmah je podignut na pijedestal, a policajac rusinskog porijekla prikazan je kao četnički agresor. Kada je Pajičić dvije godine kasnije preminuo, desnica i Penava pokušali su to prikazati kao posljedicu djelovanja policajca Sabadoša, ali je tu laž demantirala snimka iz kafića, gdje se vidjelo da je dva mjeseca nakon incidenta s razbijanjem ploča pijani Pajičić pao pored šanka i udario glavom, nakon čega je dobio ozljede od kojih je vjerojatno preminuo.
Umjesto da stvara uvjete za gospodarski napredak Vukovara i zaustavljanje odljeva stanovništva bez obzira na nacionalnosti, Ivan Penava je ovih dana ponovno uznemirio javnost mogućnošću organiziranja novog vukovarskog prosvjeda i to u jeku ultranacionalističke hajke na Milorada Pupovca i SDSS. Baš kao i lani, kada je na vukovarskom prosvjedu prozvao pravosudne organe zbog ‘nerada i zaštite ratnih zločinaca’, Penava i dalje tvrdi da ‘institucije ne rade svoj posao’ i da se srpski ratni zločini ne kažnjavaju, odnosno da pravosuđe djeluje selektivno, štiteći Srbe, a osuđujući nesretne branitelje koji čekićima razbijaju ploče.
Na konkretno pitanje hoće li i ove godine organizirati prosvjed, Penava je prije nekoliko dana novinarima odgovorio da će o tome govoriti ‘kada za to dođe vrijeme’. Uslijedio je susret s premijerom Plenkovićem na Vinkovačkim jesenima, nakon čega je premijer izjavio da vjeruje kako prosvjeda neće biti. Tajanstveni Penava, kojeg su stranačka desnica i ekstremni dio braniteljske populacije očito ponovno gurnuli u prve borbene redove, nekoliko dana kasnije izjavio je da je prosvjed upitan i da nije ‘rekao ni da ni ne’. ‘Nije prosvjed jedini put i način kako se može doći do rezultata’, poručio je. Na dodatna novinarska pitanja da pojasni koji su to drugi načini i što je uopće cilj, nije htio odgovoriti.
Umjesto Penave zato govori HDZ-ov saborski zastupnik Stevo Culej, koji je za N1 komentirao ostanak SDSS-a u vladajućoj koaliciji: ‘Tresla se brda, rodio se miš. Milorada Pupovca treba pitati o njegovoj nečasnoj ulozi u prikrivanju smrti doktora Šretera, a ne nebuloze oko piskaranja njegovoga i javljanja.’ Isti taj Culej nedavno je na obilježavanju Medačkog džepa, akcije HV-a u kojoj je 1993. pod vodstvom Mirka Norca ubijeno 36 civila, od kojih 17 žena, i 52 srpska vojnika, i to uglavnom nakon zarobljavanja, izjavio: ‘Rat piše druga pravila, gdje se često pravila gube pod emocijom, stresom, pritiskom, i to se događalo, ali rat je završio, u slobodnoj smo Hrvatskoj.’
Potpuno je jasno da Grabar-Kitarović, Penava i Culej imaju isti cilj. To su cementiranje mitologizirane istine o Domovinskom ratu, pritisak na pravosuđe kako bi se nastavilo procesuiranje ratnih zločina koje su počinili Srbi i nastavak priče o tome da ‘zločinci slobodno šeću’, čime se baca stigma na sve Srbe u Hrvatskoj. S druge strane, zločini nad civilima srpske nacionalnosti u potpunosti se ignoriraju, i to uz pokušaj rehabilitacije osuđenih ratnih zločinaca, poput spomenutog Norca.
Pritom se nastavlja s forsiranjem priče o traženju 1800 nestalih u ratu, iako se pola od tog broja odnosi na Srbe, koje se u hrvatskoj javnosti najčešće prešućuje. U isto vrijeme na identifikaciju čekaju posmrtni ostaci civila srpske nacionalnosti, lokacije nekih grobnica u kojima leže su poznate, ali se s ekshumacijama uporno oteže.
portalnovosti
Meni je duboko žao zbog vaših sinova i svih sinova ove hrvatske zemlje. Ali, molim vas, sinove se žali u tišini. Nemojte njihova imena ovdje u sudnici razapinjati. I ja osobno žalim mnoge sinove, ali u srcu. Molim vas, gospodine Živkoviću, to vam netko mora reći i žao mi je da vam to ja moram reći, koja isto nosim tugu, veliku tugu u srcu zbog svega što sam prošla, kao i vi.
Zbog ovih par rečenica, koje je u sudnici Općinskog suda u Vukovaru uputila optuženom razbijaču ćiriličnih ploča Marijanu Živkoviću, a kojem su u ratu ubijena dva sina, sutkinja Mira Rajš napadnuta je u desničarskim medijima. Najdalje je otišla medicinska sestra u penziji i predsjednica udruge Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Zorica Gregurić, za koju je sutkinjina izjava u potpunosti ‘neprihvatljiva, uvredljiva, neprilična i nedostojna’, pa Gregurić i njeni istomišljenici ‘razmišljaju o pokretanju zahtjeva nadležnim institucijama’. O kakvom se zahtjevu radi, Gregurić nije precizirala. Ostalo je nejasno što je to točno ‘skandalozno’, kako tvrdi Gregurić, kojoj je u sudnici bilo dozvoljeno da sjedi pored optuženog.
Smirivanju situacije nije doprinijela ni poruka koju je javnosti, putem Facebooka, uputila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. ‘Duboko žalim zbog osobne tragedije gospodina Marijana Živkovića, čija su dva sina položila živote za našu Domovinu. Njegova bol je i naša bol, za nju trebamo imati puno razumijevanje i poštovanje, a na njihovu žrtvu moramo vječno čuvati uspomenu. Uvažavajući neovisnost hrvatskog pravosuđa, žalosti društvena klima u kojoj je do ovakve situacije moralo doći. Većim angažmanom nadležnih institucija, sva otvorena pitanja oko Vukovara i tragedije koju su svi Vukovarci tijekom velikosrpske agresije proživjeli trebala su biti i trebaju biti riješena, prvenstveno kada je riječ o neprocesuiranim ratnim zločinima i traganju za nestalim hrvatskim braniteljima i civilima. Učinimo sve da do ovih potresnim i bolnih situacija više ne dolazi’, poručila je ona.
Kakve veze ima navodno neprocesuiranje ratnih zločina, pri čemu predsjednica, naravno, misli na zločine koje su počinili Srbi, s razbijanjem ćiriličnih ploča, Grabar-Kitarović nije rekla. Znači li to da bi Marijan Živković i rulja koja ga je nosila na ramenima kako bi lakše čekićem nasrnuo na ‘agresorsko pismo’ pozdravili postavljanje ploča da je osuđeno još nekoliko Srba?
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava također je komentirao ponovljeno suđenje Živkoviću, rekavši da ga ‘iritira činjenica da je oko 35 branitelja, dragovoljaca, časnika, dočasnika presuđeno za razbijanje dvojezičnih ploča, a Marijan Živković zadnji je u tom nizu, da je sin poginuloga hrvatskog branitelja nakon razbijanja dvojezičnih ploča promptno dobio otkaz…’, ne propustivši pritom ustvrditi da je s druge strane policajac Saša Sabadoš uredno otišao u mirovinu, iako ćemo se ‘svi složiti da su višestruki prijelomi kostiju lubanje fatalniji od razbijanja plastičnih ploča’.
Za one koji su zaboravili, Saša Sabadoš je penzionirani policajac koji je ‘kriv’ jer je pokušao spriječiti razbijanje državne imovine tako što je Darka Pajičića, jednog od razbijača, odgurnuo, nakon čega je ovaj pao i udario glavom o pod. Pajičić, koji je u tom trenutku u krvi imao 3,67 promila alkohola, odmah je podignut na pijedestal, a policajac rusinskog porijekla prikazan je kao četnički agresor. Kada je Pajičić dvije godine kasnije preminuo, desnica i Penava pokušali su to prikazati kao posljedicu djelovanja policajca Sabadoša, ali je tu laž demantirala snimka iz kafića, gdje se vidjelo da je dva mjeseca nakon incidenta s razbijanjem ploča pijani Pajičić pao pored šanka i udario glavom, nakon čega je dobio ozljede od kojih je vjerojatno preminuo.
Umjesto da stvara uvjete za gospodarski napredak Vukovara i zaustavljanje odljeva stanovništva bez obzira na nacionalnosti, Ivan Penava je ovih dana ponovno uznemirio javnost mogućnošću organiziranja novog vukovarskog prosvjeda i to u jeku ultranacionalističke hajke na Milorada Pupovca i SDSS. Baš kao i lani, kada je na vukovarskom prosvjedu prozvao pravosudne organe zbog ‘nerada i zaštite ratnih zločinaca’, Penava i dalje tvrdi da ‘institucije ne rade svoj posao’ i da se srpski ratni zločini ne kažnjavaju, odnosno da pravosuđe djeluje selektivno, štiteći Srbe, a osuđujući nesretne branitelje koji čekićima razbijaju ploče.
Na konkretno pitanje hoće li i ove godine organizirati prosvjed, Penava je prije nekoliko dana novinarima odgovorio da će o tome govoriti ‘kada za to dođe vrijeme’. Uslijedio je susret s premijerom Plenkovićem na Vinkovačkim jesenima, nakon čega je premijer izjavio da vjeruje kako prosvjeda neće biti. Tajanstveni Penava, kojeg su stranačka desnica i ekstremni dio braniteljske populacije očito ponovno gurnuli u prve borbene redove, nekoliko dana kasnije izjavio je da je prosvjed upitan i da nije ‘rekao ni da ni ne’. ‘Nije prosvjed jedini put i način kako se može doći do rezultata’, poručio je. Na dodatna novinarska pitanja da pojasni koji su to drugi načini i što je uopće cilj, nije htio odgovoriti.
Umjesto Penave zato govori HDZ-ov saborski zastupnik Stevo Culej, koji je za N1 komentirao ostanak SDSS-a u vladajućoj koaliciji: ‘Tresla se brda, rodio se miš. Milorada Pupovca treba pitati o njegovoj nečasnoj ulozi u prikrivanju smrti doktora Šretera, a ne nebuloze oko piskaranja njegovoga i javljanja.’ Isti taj Culej nedavno je na obilježavanju Medačkog džepa, akcije HV-a u kojoj je 1993. pod vodstvom Mirka Norca ubijeno 36 civila, od kojih 17 žena, i 52 srpska vojnika, i to uglavnom nakon zarobljavanja, izjavio: ‘Rat piše druga pravila, gdje se često pravila gube pod emocijom, stresom, pritiskom, i to se događalo, ali rat je završio, u slobodnoj smo Hrvatskoj.’
Potpuno je jasno da Grabar-Kitarović, Penava i Culej imaju isti cilj. To su cementiranje mitologizirane istine o Domovinskom ratu, pritisak na pravosuđe kako bi se nastavilo procesuiranje ratnih zločina koje su počinili Srbi i nastavak priče o tome da ‘zločinci slobodno šeću’, čime se baca stigma na sve Srbe u Hrvatskoj. S druge strane, zločini nad civilima srpske nacionalnosti u potpunosti se ignoriraju, i to uz pokušaj rehabilitacije osuđenih ratnih zločinaca, poput spomenutog Norca.
Pritom se nastavlja s forsiranjem priče o traženju 1800 nestalih u ratu, iako se pola od tog broja odnosi na Srbe, koje se u hrvatskoj javnosti najčešće prešućuje. U isto vrijeme na identifikaciju čekaju posmrtni ostaci civila srpske nacionalnosti, lokacije nekih grobnica u kojima leže su poznate, ali se s ekshumacijama uporno oteže.
portalnovosti
