Što širi? Pa on je tu maltene oduvijek. Kao europsko Unbewuste[1].
Politička škola proizašla iz balkanskog duha uči kako je mito standard, pravilo, stroj, mehanizam... uglavnom alfa i omega gospodarskog, društvenog i političkog funkcioniranja.
Drugo, kako je zatvaranje očiju pred krupnim kriminalom, korupcijom i zločinom temeljna zadaća pravosuđa i vladajuće politike.
Treće, kako bi se osiguralo prvo i drugo, postoji čvrst dogovor vladajućih da nikakvih promjena nema i da, ako ih slučajno bude, sve ostane isto.
Četvrto, Hrvatski državni Sabor, županijska, gradska i općinska vijeća su stjecišta privilegiranih marioneta, a sjednice vijećâ su kazališna uprizorenja političkog vašara.
Peto, vlast stalno pokazuje sklonost orijentalnoj despociji.
Šesto, konstantno produbljivanje društvenih dioba koje vuku korijene iz Drugog svjetskog rata, kad je na strani pobjednika i na strani gubitnika rata bilo podjednako žrtava. Posebice, uoči svakih parlamentarnih izbora kada HDZ redovito poteže svoju nacionalističko šovinističku bižuteriju.
Sedmo, klijentelizam je temeljno pravilo zapošljavanja i društvene promocije. Hrvatskom faktično vladaju klijentelističke mreže koje imaju jasnu svijest o pripadnosti privilegiranoj grupaciji i spremnost da privilegije brane do posljednje kapi krvi.
Osmo, „vladajuće elite“ sastavljene od standardiziranih političkih mediokriteta, imaju parazitski mentalitet koristoljublja i neodgovornosti i uglavnom su „od ranije poznate policiji“. A da iz kuhinje u zahod idu službenim kolima, to je poznato. Također, samouvjereno drže kako svrha države nije da građanima bude dobro, nego je svrha države da vlast može činiti što hoće. Tako se država pretvara u okvir za pljačku vlastitog naroda.
Deveto, zločini u ime vjere i nacije su dozvoljeni i normalni.
Deseto, gomilanje društvenih nepravdi je imanentno načinu funkcioniranja ustanova i organa vlasti i društva.
Jedanaesto, realna suština svih političkih programa je grabljenje, održavanje i širenje vlasti.
Dvanaesto, medijski propagandni mehanizmi služe za razaranje realnosti i povijesnih činjenica.
Trinaesto, „rat protiv intelektualizma“ i znanstvenog diskursa je permanentan.
Četrnaesto, trijumf neoliberalizma vlada u ekonomiji, populizma u politici i masovnog spektakla u kulturi.
Konzekvence su vlade sastavljene od ministara krcatih korupcijskim aferama koje se nevjerojatnim političkim vratolomijama i smicalicama održavaju na vlasti. Vlasti u kojoj stručnost ministara najbolje ilustrira onaj što pred kamerama govori: avijon, moga, posa, bija, dadne, napravlo, ne meže, izrugavati..., a parlament[2] je brbljaonica u kojoj se šibicarskom korupcijom stvara većina, koja manjinu jakobinskim terorom mehanički preglasava i u kojem tragikomični, ali najživahniji zastupnik govori: vakih, triba, to van je, očekivamo, prepisivamo, podržaje, pokaziva, slikaje...
Pitanje glasi: kako je moguće da je Hrvatska, nekad industrijski, poljoprivredno, društveno i kulturno relativno respektabilna srednjeeuropska federalna država, dospjela tu gdje je dospjela?
Hrvatska danas uopće nema utjecaja na svoj položaj, ulogu i funkciju. Sve je izdefinirano, jasno i zaključeno: osiromašena europska periferija bez industrije i poljoprivrede, bez financijske autonomije i monetarne politike, do grla zadužena i ovisna, iskorumpirana do koštane srži, opljačkana, u opsesivnim mitovima i pravosudnim zločinima, u stanju opće blesavosti[3]... Zašto?
Jedan od mogućih odgovora jest: ubiše je seljoberi na asfaltu i malograđanština.
Obrazovana, kulturna, kooperativna, radišna, etična, imućna i nacionalno visoko svjesna hrvatska građanska klasa je satrvena. Židove, koji su bili njena srž i sol i čija društvenost je bila kulturno blago građanštine – fizički su uništile ustaše kako bi se dokopali njihovog imetka. Do bola je apsurdan podatak da su najugledniji Židovi, posebice u Brodu na Savi, bili asimilacionisti i žestoki članovi Hrvatske stranke prava. Dakle, politički Hrvati.
Hrvatsku građansku klasu uništili su partizani i njihovi potomci, također kako bi se dokopali njihovog imetka i položaja.
Seljaci su (u socijalističkoj Jugoslaviji) nagrnuli u gradove (njih devet milijuna) i postali radnici. No, duša im je ostala seljačka. Njihovi potomci su se besplatno školovali, besplatno liječili, bez problema zapošljavali, besplatno dobivali stanove... i polako pretvarali u nekakvu srednju klasu radničko-seljačkih korijena. Radi profesionalne i društvene promocije učlanjivali su se u komunističku partiju pa su neki, nakon kapitalističke restauracije devedesetih godina, otpali, a neki su se asimilirali u novi poredak stvari.
Radničko-seljačkim porijeklom, kulturom, navikama i običajima - oni su malograđani. Do građanštine im fali „ono nešto“, a to je ogromno i nedokučivo. Naime, gdje građanština ima rodoslovlje, oni imaju provaliju, a kultura i tradicija su im mutna rijeka[4]... Nejasno? Ajmo jasnije: građanska klasa od kolača jede eklere, londonere, minjone, išlere, boeme, šaumrolne, zaherice, koh i šato..., a malograđani šapice, korpice, maramice, čupave Kate, Ankine ploške, mačkov jezik, Jozine šnite, bunaraše, gruševnjače...[5]
Malograđani su najmasovnija hrvatska struktura. A što je supstanca malograđanštine? Prema Wilhelmu Reichu: „...nagnuće da u osiromašenju i egzistencijalnoj nesigurnosti postanu desno radikalni.“
„Nacional socijalizam je, sa stanovišta svoje socijalne baze, bio malograđanski pokret. Afektivna ukorijenjenost malograđanina je strah, psihotika u karakternim osobinama, grčevite osjećajne predstave o časti, obavezi, hrabrosti i religiji. Mistike svih vrsta... Argumentima razuma ne može se doseći do malograđanske psihologije. Malograđanska predstava o domovini i naciji, u svojoj subjektno osjećajnoj vezi, je predstava o majci i obitelji, pa je nacionalno čuvstvo izravan nastavak fiksirane nesvjesne vezanosti uz majku i obitelj.“ – smatra Wilhelm Reich.
Dalje valja čitati Freuda i Adlera jer ako nastavim s Reichom ispostavit će se kako su Hrvati napravili svoju državu kao što pčele rade košnicu: nagonski, a ne razumski.
_________________________________________
[1] Nesjvesno
[2] Izravni prijenosi sjednica Hrvatskog državnog sabora najgledanije su humorističke emisije na sva četiri programa HTV-a.
[3] Virus je samo podcrtao bezumlje u kojem živimo.
[4] Fahreta Živojinović, Lepa Brena peva u Zagrebu dvije večeri uz posjet od 30 tisuća Zagrepčana... A Prvi program HRT-a prenosi simfonijske koncerte Bečke filharmonije svake nedjelje od 6 do 7 sati ujutro! Jebote, pa to je termin u kojem se ljudi vode na strijeljanje.
[5] Građanska klasa ne kiseli kupus, ne utrapljuje krompire, ne kolje svinje, ne kuha paradajiz, ne peče rakiju i ne nakrcava zamrzivače... Građanska klasa ne roštilja, ne jede grah s kobasicom, kupus s mesom, sarmu, filovane paprike, paprikaše, iznutrice, fiševe... Njihova jela kuhaju profesionalni kuhari iz posluge i ona se zovu: Stroganoff, Chateaubriand, Tourendos, Cordon Bleue, Bourgignon, Savarin, Soufflé, Cheviche, Arno, Carpaccio, Porchetta, Millefoglie, Fondue, Sous Vide, Chowder, Esterhazy, Porterhaus, Marengo... Građanska klasa živi u prostorima namještenim stilskim namještajem (Alt Deutsch, Biedermayer, Ampire, Style Anglais...), kristalnim lusterima, skupocjenim istočnjačkim tepisima, bogatim bibliotekama, kolekcijama umjetničkih slika, porculana (Rosental, Thomas, Hutschenreuther,Villeroy & Boch, Sèvres, Meissen...) i srebrnog jedaćeg pribora na damastanim stolnjacima i salvetama u srebrnim ringovima... Pije iz kristalnih čaša francuske konjake i sortna vina... Građanska klasa nosi skupocjeni nakit i drago kamenje, a malograđanska bižuteriju... Građanska klasa ne ljetuje u vikendicama i kampovima nego u hotelima najviše klase... Sluša klasičnu ozbiljnu glazbu, govori nekoliko stranih jezika, čita književne klasike i vrhunsku suvremenu prozu i poeziju u originalu, ima visoku opću kulturu, snažne etičke i moralne principe i standarde... Striktno se pridržava bon-tona i savoir vivrea.
