Objektivno HDZ može računati na dvadeset posto biračkog tijela (to je realni klijentelistički ostatak). Uz opću biračku zgađenost i apstinenciju tih dvadeset posto izborno discipliniranih pretvaraju se u sto posto, ako pobjede na izborima. Zbog toga što je njih osamdeset posto koji ne bi glasali za HDZ – ostalo zgađeno kod kuće. I to zgađeno uglavnom onim do kuda ih je doveo upravo HDZ u šesnaest godina svoje vladavine Hrvatskom!
René Crevel, francuski književnik, se ubio ostavivši, na reveru sakoa, ceduljicu na kojoj je pisalo: «Zgađen». Hrvatski birači se još ne samoubijaju, ali ne idu na izbore s istim geslom. Pa se ipak simbolično politički samoubijaju, jer hadezeovi, ne birači nego navijači, uprkos svemu izlaze na izbore. Što znači uprkos svemu? Jedan predsjednik stranke u zatvoru, drugi izbačen iz stranke, protiv stranke podignuta je optužnica, istaknutim članovima stranke, bivšim dopredsjednicima vlade, ministrima, saborskim zastupnicima, šefovima državnih uprava, generalima i vojnim zapovjednicima policija i sudovi utvrđuju građanski status. Dokazani su i prekinuti kriminalni izvori financiranja stranke iznuđivanjem i reketiranjem, a birači (navijači) hrle na izborna mjesta i dalje fanatično glasaju za tu i takovu (svoju) stranku. Koja je uz to iz centra otpuzila potpuno u desno što u Hrvatskoj znači u potpuno poremećenu percepciju stvarnosti.
«Što je više klevata i laži, Tito nam je miliji i draži» pjevali su komunistički zanesenjaci. Nacionalistički zanesenjaci pjevaju istu pjesmu s HDZ-om na Titovom mjestu.
U Hrvatskoj politici se događa filozofski već prepoznati fenomen da se subjektivna percepcija svoje stranke kao «jedinog garanta opstojnosti države, naroda i nacije», pretpostavi realnosti objektivnog stanja i putem izborne discipline odista i korigira objektivno stanje, tj. realnost. Slavoj Žižek, danas jedan od svjetski najpoznatijih teoretičara, postavio je u svojoj knjizi Paralaksa (2009.g.) smjelu tvrdnju kako je subjektivnost posmatrača sadržana u stvarnosti kao njen sastavni dio.
Tomislav Karamarko, nikad čuo za žižeke, nosom, a ne pameću, uspješno bankari s tom subjektivnom energijom i pretvara je u politički rezultat (dobiveni izbori za europski parlament). Objektivno HDZ može računati na dvadeset posto biračkog tijela (to je realni klijentelistički ostatak). Uz opću biračku zgađenost i apstinenciju tih dvadeset posto izborno discipliniranih pretvaraju se u sto posto, ako pobjede na izborima. Zbog toga što je njih osamdeset posto koji ne bi glasali za HDZ – ostalo zgađeno kod kuće. I to zgađeno uglavnom onim do kuda ih je doveo upravo HDZ u šesnaest godina svoje vladavine Hrvatskom!
Dakle, na predstojeće lokalne izbore u Brodu treba izaći i glasati – za HDZ.
Brod nakon zadanjih osam godina svađa, gospodarskog i demografskog propadanja, promašenih investicija i ostalih slijepih ulica treba reda, rada i normalnosti. HDZ će, najvjerojatnije, ponovno dobiti županijske izbore pa bi se tako gradska i županijska vlast konačno politički uskladile. Problem je Zagreb, no i ondje najavljuju parlamentarne izbore koje ovaj i ovakav SDP ne može ponovno dobiti.
Mnogi će reći kako zaključujem apsurdno. I to je točno sa svih aspekata. Osim političkog. Toga nema u politici ili ima, no to onda prestaje biti politika. Politika je djelatnost koja je korisna ili nekorisna za zajednicu. Brodski SDP, na primjer, je aktualno beskoristan. Nema odgovarajući program, nema odgovarajuće ljude, nema energiju, nema viziju. Niti se zna tko je, niti za što se zalaže. Odriče se onoga od kuda dolazi, ali pojma nema kuda ide... Za razliku od brodskog SDP-a brodski HDZ zna tko je i što hoće. Imaju kadrovski i koalicioni potencijal i u svemu su bolji. HDZ je u ovom trenutku optimalno rješenje za Brod i to i s gradonačelnikom i s većinom u gradskom vijeću.
Razlike između hrvatske ljevice i desnice više nema. Desnica je izgubila naciju i državu, ljevica radničku klasu, samoupravljanje i socijalizam. Oni se samo prividno međusobno ideološki glođu, no u suštini sve je to uglavnom isto. Lokalno, gdje gotovo i nema ideologije treba nastojati, u interesu dobra zajednice, dovesti na vlast one koji su najbolji. Ovdje i sada to je brodski HDZ u koaliciji s HSP-om prebrbljave Ruže Tomašić (koja, međutim, zaboravlja, pored Srba, spomenuti i drugog velikog hrvatskog neprijatelja - propuh).
SDP, otkad je došao na vlast u Hrvatskoj i sve svoje vrlo skromne partijske kadrovske potencijale premjestio iz stranke u vlast, postao je jedna smušena i zapuštena stranka koja mora na sebi raditi i raditi kako bi postala ozbiljna politička solucija. Oni ne znaju, na vrijeme, prijaviti računovodstvene trice i kučine, a kamoli vladati. A brodski SDP je, uz sve već navedeno, sam sebe tako očistio od politički formatiranih ljudi da danas u njemu gotovo da više i nema niti jednog politički respektabilnog člana.
Deklarativno ja sam za to da baš brodski HDZ oslobodi Brod od Duspare. Stvarno ću, kao svaki pravi politički Hrvat, glasovati drugačije. Obećao sam, naime, Veljku Lukiću da ću glasovati za laburiste.
Uostalom, mislim da bi Podružnicu za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, na čelu sa Stankom Andrićem, trebalo ukinuti.
