Prateći razvoj erotske književnosti kroz povijest, uočljivo je kako se žanrovski radi o pojavi staroj gotovo kao pismenost ljudskog roda: egipatski papirusi, Kama Sutra, Tisuću i jedna noć, Dante Alghieri, Decameron, Casanovini memoari, Arretino, Markiz de Sade, Restif de la Bretonne...
U europskoj literaturi tri tisuće godina postoji tradicija erotske i lascivne poezije i najbolji pisci svog vremena okušavali su se u njoj.
U erotskoj beletristici 20. stoljeća klasici su: Anais Nin, D. H. Lavrence, Henry Miller, James Joyce, Lawrence Durrell, Phillip Roth, Alberto Moravia, Erika Young... U suvremenoj poplavi tog stila vrh popularnosti drži 50 nijansi sive E. L. James.
Francuska literatura u višestoljetnom kontinuitetu njeguje taj stil. U prevedenoj Antologiji francuske erotske poezije (1972.) objavljeno je dvadeset autora, među kojima su La Fontaine, Verlaine, Mallarme, Apolinaire, Malherbe, Voltaire, Baudelaire...
Bertold Brecht, veliki njemački dramatičar i pjesnik, pisao je pornografske sonete. U sonetu Sauna i općenje prvi mu stih glasi: „Prvo valja jebat, onda slijedi kupka“. A Deveti sonet započinje: „Učah te: kad jebanje te krene/Ne predaj se meni, nego strasti“. U Trinaestom spominje pionira uvođenja „vulgarnog“ narodnog jezika u visoku književnost: „Riječ što mi je često zamjeraju / Pristiže nam iz Firence gdje / Zarad pičke što je fica zvahu / I Dante kao prostak slovljaše“.
Hrvatska ima svoju tradiciju i baštinu: prpošno narodno blago[1], latinisti na čelu s Ivanom Česmičkim (1434.-1472.) koji je napisao pjesmicu O Uršulinoj pički, Krsto Frankopan sa svojim Gartlicem za čas kratiti koje imaju pornografska rješenja...
Matoš je pisao pikantne pjesme... Prepjev Anakreonta Milana Begovića glasi ovako: „Tad žar i ljubav odjednom susta / Slegle se glave, smiriše se usta / a kurac klonu preko mekih muda.“ (Grčko proljeće). Vesna Parun je poetski ironizirala seksualnost: „Na tržištu zapadnom se / kurac, zna se, vruće traži / al' trgovac hoće jaja / u posebnoj ambalaži“ (Prošireni kurcomlatić, 2005.)
Alojz Majetić, Zvonimir Majdak, Igor Mandić, Branislav Glumac, Ivan Kušan, Mirko Valent, Vedrana Rudan, Ariana Čulina, Tomislav Sabljak, Ivan Slamnig, Drago Glamuzina... su poznatiji suvremeni hrvatski pisci literarne erotike. Oni doslovno verbaliziraju spolnost koja snažno prožima ljudski život, a u zvaničnom, konvencionalnom društvenom životu se tabuizira i izvan je bontona...
Čak se i, muški bard hrvatske povijesti umjetnosti, akademik dr. Tonko Marojević ogledao u bludopisu. U svojim „Zimskim Rimskim sonetima“ (1977.) prevodi venecijanskog setečentističkog sonetistu Baffa. Njegov sonet pod radnim naslovom „Varijacije na temu u očekivanju prepjeva“ glasi:
Učinila si sjajno sve što treba,
i zbog toga te hvalim uzoritu;
dobro je što si glavić i kitu
pripustila u picu pored jeba.
Al jebačicom ako hoćeš postati
savjet ti dajem, te ga spremno slijedi;
držat ga u njoj neprekidno vrijedi,
koliko može – premda nikad dosta.
Velike kurce nabavljaj posvuda,
debele, tuste, prave od Hrvata,
pa ćeš oćutjet kakova su teka.
Jer za gospoje nema boljeg lijeka
od dobra kurca; dvaput svakog sata,
i neka duboko uđe, sve do muda.
Sama riječ pornografija dolazi od grčkog porne (kurva) i grafo (pišem). No, pornografijom se smatra neposredna spolnost, a erotikom posredna. Erotika pripada kulturi i umjetnosti, a pornografija je subkultura. No, granice su prohodne i subjektivne. Erotski, lascivni, pa i pornografski izričaj je onoliko umjetnički kolika je spisateljska umješnost i koliki je autorov osjećaj za granice do kojih se smije ići predaleko.
Slavonija, koja ima izuzetnu erotsko lascivno narodno blago oskudjeva poetama te vrste. No, Slavonski Brod ima pjesnika erotofila koji je izdao dvije knjige erotske poezije. To je Stjepan Dujmović (1942.), a zbirke su Brođanka (1993.) i To je samo nježna pjesma (2015.).
Ovaj poduži uvod u Stjepana Dujmovića napravljen je zbog toga što je sud o nekoj poeziji nemoguć bez književno teorijske prosudbe. Dujmović transponira jezik tijela na teren poetskog i rastvara svoj identitet kao rigidno seksualni. Međutim, ima tu i označiteljske moći psihoanalitičke retorike, ali i jezično poetske pobune. Lascivne pjesme mogu biti odraz prijezira licemjernom građanskom otporu prema pjesmama erotičnog sadržaja u kojima se spolnost izriče riječima rasterećenima oklopa pristojnosti i problematičnog stida.
Godinama se družio s hrvatskim književnikom Vladimirom Remom. Utjecaj se, međutim, gotovo ne osjeća. Doduše i Remu „učiteljevanje“ nije bilo u prirodi...
Danas je Dujmović najstariji u Brodu rođeni pjesnik iskustva egzistencije i fabulacije samoće. Vrijednost njegove poezije po brodskosti, produkciji i kvaliteti možda čak nadmašuje Removu utoliko što je pisana ni pod čijim i ni pod kojim utjecajem. Dujmović piše izvorno, neposredno, ravno iz sebstva. Njegov poetski naum i meritum je narativnom protežnošću i nepomućenom jednostavnošću lirskog iskazivanja zaticati svoj život u izvornosti njegove pojave. Prema sistematizaciji Zvonimira Mrkonjića reprezentant je stvarnosne poezije.
Rođen je u Brodu u kojem je proveo čitav život. Gotovo sve njegove pjesme odraz su njegove iskustveno jasne brodske duše i samouvida. Objavio je zbirke Uspomene (1991. s J. Macukom), Brođanka (1993.), Očaravanje (1996.), Legende o Brodmaru i Diljani (1999.), Ispred kuće strepnji (1999.), Dolazak: Ani, Greti (2005.), Nježnost tuge (2011.), To je samo nježna pjesma (2015.). Zastupljen je u petnaestak publikacija koje su uređivali Ivan Tomac, Miroslav Madžer, Helena Sablić Tomić, Goran Rem... te u Leksikonu brodskih pisaca. Zbirke pjesama ilustrirali su mu akademski slikari Zvonko Radoš, Predrag Goll, Peter Weisz, Mato Jurković, Zlatko Kopljar...
Nakon Branka Radičevića, najvećeg pjesnika, svih vremena, rođenog u Brodu koji je poemom Bezimena postao prva zvijezda urbanog erotizma u srpskom pjesništvu – Dujmović je prva zvijezda urbanog erotizma u Slavonskom Brodu. Moguće i u čitavoj Slavoniji.
Sve veća popularnost ovog žanra i ovakvog pjesništva, kojeg je u Brodu on rodonačelnik, svjedoči kako mu je upravo stigao čas. Naime, akutalna svjetska književna scena postaje sve opscenija. Znanstvenici sa sveučilišta u San Diegu otvorilil su na google booksu američku literaturu u vremenskom rasponu 1950.-2008. i utvrdili kako je udio knjiga s „ružnim riječima“ porastao za trideset puta. Motherfucker se koristi 687 puta češće...
Portal Electric Literature prenosi: „Književnost pokušava reflektirati i interpretirati stvarnost, a ovih je dana sranje puno sjebanije.“
____________________________________
[1] Zbirka Razigrani doro Zvonimira Toldija. Bećarac koji je uvršten na Popis nematerijalne kulture i baštine čovječanstva UNESCO-a. Kudilja i vreteno, zbirka opscenih narodnih pjesama koju je, vjerojatno, prikupio Ivan Kukuljević Sakcinski.
U europskoj literaturi tri tisuće godina postoji tradicija erotske i lascivne poezije i najbolji pisci svog vremena okušavali su se u njoj.
U erotskoj beletristici 20. stoljeća klasici su: Anais Nin, D. H. Lavrence, Henry Miller, James Joyce, Lawrence Durrell, Phillip Roth, Alberto Moravia, Erika Young... U suvremenoj poplavi tog stila vrh popularnosti drži 50 nijansi sive E. L. James.
Francuska literatura u višestoljetnom kontinuitetu njeguje taj stil. U prevedenoj Antologiji francuske erotske poezije (1972.) objavljeno je dvadeset autora, među kojima su La Fontaine, Verlaine, Mallarme, Apolinaire, Malherbe, Voltaire, Baudelaire...
Bertold Brecht, veliki njemački dramatičar i pjesnik, pisao je pornografske sonete. U sonetu Sauna i općenje prvi mu stih glasi: „Prvo valja jebat, onda slijedi kupka“. A Deveti sonet započinje: „Učah te: kad jebanje te krene/Ne predaj se meni, nego strasti“. U Trinaestom spominje pionira uvođenja „vulgarnog“ narodnog jezika u visoku književnost: „Riječ što mi je često zamjeraju / Pristiže nam iz Firence gdje / Zarad pičke što je fica zvahu / I Dante kao prostak slovljaše“.
Hrvatska ima svoju tradiciju i baštinu: prpošno narodno blago[1], latinisti na čelu s Ivanom Česmičkim (1434.-1472.) koji je napisao pjesmicu O Uršulinoj pički, Krsto Frankopan sa svojim Gartlicem za čas kratiti koje imaju pornografska rješenja...
Matoš je pisao pikantne pjesme... Prepjev Anakreonta Milana Begovića glasi ovako: „Tad žar i ljubav odjednom susta / Slegle se glave, smiriše se usta / a kurac klonu preko mekih muda.“ (Grčko proljeće). Vesna Parun je poetski ironizirala seksualnost: „Na tržištu zapadnom se / kurac, zna se, vruće traži / al' trgovac hoće jaja / u posebnoj ambalaži“ (Prošireni kurcomlatić, 2005.)
Alojz Majetić, Zvonimir Majdak, Igor Mandić, Branislav Glumac, Ivan Kušan, Mirko Valent, Vedrana Rudan, Ariana Čulina, Tomislav Sabljak, Ivan Slamnig, Drago Glamuzina... su poznatiji suvremeni hrvatski pisci literarne erotike. Oni doslovno verbaliziraju spolnost koja snažno prožima ljudski život, a u zvaničnom, konvencionalnom društvenom životu se tabuizira i izvan je bontona...
Čak se i, muški bard hrvatske povijesti umjetnosti, akademik dr. Tonko Marojević ogledao u bludopisu. U svojim „Zimskim Rimskim sonetima“ (1977.) prevodi venecijanskog setečentističkog sonetistu Baffa. Njegov sonet pod radnim naslovom „Varijacije na temu u očekivanju prepjeva“ glasi:
Učinila si sjajno sve što treba,
i zbog toga te hvalim uzoritu;
dobro je što si glavić i kitu
pripustila u picu pored jeba.
Al jebačicom ako hoćeš postati
savjet ti dajem, te ga spremno slijedi;
držat ga u njoj neprekidno vrijedi,
koliko može – premda nikad dosta.
Velike kurce nabavljaj posvuda,
debele, tuste, prave od Hrvata,
pa ćeš oćutjet kakova su teka.
Jer za gospoje nema boljeg lijeka
od dobra kurca; dvaput svakog sata,
i neka duboko uđe, sve do muda.
Sama riječ pornografija dolazi od grčkog porne (kurva) i grafo (pišem). No, pornografijom se smatra neposredna spolnost, a erotikom posredna. Erotika pripada kulturi i umjetnosti, a pornografija je subkultura. No, granice su prohodne i subjektivne. Erotski, lascivni, pa i pornografski izričaj je onoliko umjetnički kolika je spisateljska umješnost i koliki je autorov osjećaj za granice do kojih se smije ići predaleko.
Slavonija, koja ima izuzetnu erotsko lascivno narodno blago oskudjeva poetama te vrste. No, Slavonski Brod ima pjesnika erotofila koji je izdao dvije knjige erotske poezije. To je Stjepan Dujmović (1942.), a zbirke su Brođanka (1993.) i To je samo nježna pjesma (2015.).
Ovaj poduži uvod u Stjepana Dujmovića napravljen je zbog toga što je sud o nekoj poeziji nemoguć bez književno teorijske prosudbe. Dujmović transponira jezik tijela na teren poetskog i rastvara svoj identitet kao rigidno seksualni. Međutim, ima tu i označiteljske moći psihoanalitičke retorike, ali i jezično poetske pobune. Lascivne pjesme mogu biti odraz prijezira licemjernom građanskom otporu prema pjesmama erotičnog sadržaja u kojima se spolnost izriče riječima rasterećenima oklopa pristojnosti i problematičnog stida.
Godinama se družio s hrvatskim književnikom Vladimirom Remom. Utjecaj se, međutim, gotovo ne osjeća. Doduše i Remu „učiteljevanje“ nije bilo u prirodi...
Danas je Dujmović najstariji u Brodu rođeni pjesnik iskustva egzistencije i fabulacije samoće. Vrijednost njegove poezije po brodskosti, produkciji i kvaliteti možda čak nadmašuje Removu utoliko što je pisana ni pod čijim i ni pod kojim utjecajem. Dujmović piše izvorno, neposredno, ravno iz sebstva. Njegov poetski naum i meritum je narativnom protežnošću i nepomućenom jednostavnošću lirskog iskazivanja zaticati svoj život u izvornosti njegove pojave. Prema sistematizaciji Zvonimira Mrkonjića reprezentant je stvarnosne poezije.
Rođen je u Brodu u kojem je proveo čitav život. Gotovo sve njegove pjesme odraz su njegove iskustveno jasne brodske duše i samouvida. Objavio je zbirke Uspomene (1991. s J. Macukom), Brođanka (1993.), Očaravanje (1996.), Legende o Brodmaru i Diljani (1999.), Ispred kuće strepnji (1999.), Dolazak: Ani, Greti (2005.), Nježnost tuge (2011.), To je samo nježna pjesma (2015.). Zastupljen je u petnaestak publikacija koje su uređivali Ivan Tomac, Miroslav Madžer, Helena Sablić Tomić, Goran Rem... te u Leksikonu brodskih pisaca. Zbirke pjesama ilustrirali su mu akademski slikari Zvonko Radoš, Predrag Goll, Peter Weisz, Mato Jurković, Zlatko Kopljar...
Nakon Branka Radičevića, najvećeg pjesnika, svih vremena, rođenog u Brodu koji je poemom Bezimena postao prva zvijezda urbanog erotizma u srpskom pjesništvu – Dujmović je prva zvijezda urbanog erotizma u Slavonskom Brodu. Moguće i u čitavoj Slavoniji.
Sve veća popularnost ovog žanra i ovakvog pjesništva, kojeg je u Brodu on rodonačelnik, svjedoči kako mu je upravo stigao čas. Naime, akutalna svjetska književna scena postaje sve opscenija. Znanstvenici sa sveučilišta u San Diegu otvorilil su na google booksu američku literaturu u vremenskom rasponu 1950.-2008. i utvrdili kako je udio knjiga s „ružnim riječima“ porastao za trideset puta. Motherfucker se koristi 687 puta češće...
Portal Electric Literature prenosi: „Književnost pokušava reflektirati i interpretirati stvarnost, a ovih je dana sranje puno sjebanije.“
____________________________________
[1] Zbirka Razigrani doro Zvonimira Toldija. Bećarac koji je uvršten na Popis nematerijalne kulture i baštine čovječanstva UNESCO-a. Kudilja i vreteno, zbirka opscenih narodnih pjesama koju je, vjerojatno, prikupio Ivan Kukuljević Sakcinski.
