Brodsko stanje povijesnog znanja o sebi je mizerno. O rimskoj Marsoniji uglavnom se zna samo po imenu i dva, tri artefakta. Brod ne zna kad je nastao. Ni kao ime, ni kao mjesto. Brod ne zna šta je radio u srednjem vijeku. Brod ne zna gotovo ništa o svojih 155 godina pod Turcima. Brod nikad nije pročitao dokumentaciju o sebi (rukom pisana gotica) iz doba Vojne krajine. Brod o svojoj građanskoj epohi najmanje zna iz pera kvalificiranih povjesničara. Brod ne zna ni istinu o sebi u Drugom svjetskom ratu, a istinu o sebi u epohi komunizma nikada neće ni saznati jer o arhivskoj građi tog perioda vlada smišljena nebriga.
Zapuštenost brodske povjesnice je katastrofalna i to nije slučajno, kao što nije slučajno ni to što gospodarski Brod tavori na hrvatskom repu. Brod je ostao bez ljudi. Kraj komunizma je dočekao s trećerazrednim kadrovima koji su ga doveli do ruba provalije, a onda je kadrovska revolucija devedesetih dovela do toga da su novoodabrani i novopodobni ubrzo napravili i taj presudni korak naprijed. Tako danas brodsku povijest uglavnom istražuju rijetki povjesničari koji niti su rodeni u Brodu niti žive u Brodu, a u Brodu se njom najkvalitetnije bave autsajderi. Uža struka šuti, jer je na takvoj razini da joj je i bolje da se ne oglašava.
