Pitati mene što mislim o stručnosti i pameti Dusparine ravnateljice brodske Gradske knjižnice je isto kao kad biste pitali uličnu svjetiljku što misli o psima...
Ne da nema pojma, nego lišena stila, manira i elementarnog bontona, namjerno stručno unazađuje Gradsku knjižnicu kako bi sve u njoj podredila svojoj utaloženoj razini. Dakle, sitnom svijetu svog uskog, strogo umeđenog kruga koji ne može napustiti. Danas, i s njom, Gradska knjižnica nema prilično toga pametnog i korisnog što je nekoć imala, a ubijen joj je i onaj fini duh šire kulturne svrhe i uloge... Jer što? Kad kažeš Veli Jože ona misli na plovnu dizalicu... Kulturni dilentatizam i primitivizam malignog provincijalca zavladali su knjižnicom...
Gradonačelnik Slunja postavio je za ravnatelja slunjske Gradske knjižnice vodoinstalatera. I to je u redu. U Hrvatskoj. Vodoinstalacije knjižnice bit će održavane na visokom profesionalnom nivou. Gradonačelnik Slavonskog Broda postavio je za ravnateljicu Gradske knjižnice defektologinju. I što se dogodilo? Svi pripuzi kolektiva knjižnice, a ima ih dobar naramak, počeli su se defektno ponašati kako bi se dodvorili ravnateljici defektologinji, koja ne zna popraviti vodokotlić, ali se zna defektno odnositi i ponašati prema knjižničnoj struci u koju je priučeno zalutala kao i onaj vodoinstalater iz Slunja.
Evo primjera. Dokazano i općepoznato najkompetentniji, najškolovaniji i formalno najstručniji djelatnik u knjižnici, opakim, pokvarenim i histeričnim hirom oktroirane ravnateljice, s mjesta pomoćnika ravnatelja prebačen je na pult za izdavanje knjiga. Na radno mjesto srednje stručne spreme. A potom da radi pomoćne poslove u Odjelu nabave. I sve to jer ga defektologinja, opravdano ljubomorna i zavidna, osobno ne trpi. A kako i da ga trpi kad je u svemu nekoliko kopalja iznad nje i kao takav za nju, takovu kakova je, najveći ugroz.
Protupropisno i protuzdravorazumski složeno Upravno vijeće knjižnice, sastavljeno s kolca i konopca, na mig amenuje ravnateljičine nestašluke i hirove i oglušuje se na to da se stručno najkompetentnija osoba ustanove sa sporednih poslova, rasporedi na one najsloženije.
Isto to Upravno vijeće ne jebe ni odluke Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske koja su stručno najobrazovaniju osobu u knjižnici imenovala za Višeg knjižničara na preporuku Hrvatskog knjižničkog vijeća kao najviše i najkompetentnije strukovne organizacije u knjižničarstvu. A imenovanja osobno potpisale obje ministrice. Uvjeti za postizanje tog zvanja su toliko strogi da ih nitko, od preostalih knjižničarskih djelatnika ustanove, ne ispunjava.
A osoba koja je ne samo ispunila te uvjete, nego ih ima i više od zahtijevanih tako da će uskoro dobiti i najviše zvanje u struci, titulu Knjižničnog savjetnika... e, ta osoba, u vaktu nove ravnateljice, defektno je raspoređena prvo na pult, a potom na pomoćne poslove u Nabavi...
Ima još. U knjižnici te... kako se zove... Dusparačke, ne nije... dobro nije važno, sjetit ću se, uz suglasnost Upravnog vijeća formiran je, prema izvana dostavljenoj fotografiji konkretne osobe, Odjel za marketing i odnose s javnošću. Jedan odjel, jedna osoba. Onda je ta s fotografije, zaboravio sam kako se i ona zove, prvo bila na bolovanju par mjeseci, a potom se pokupila, podijelila otkaze i u privatnom životu i u knjižnici... i otišla. Navodno u Nizozemsku. Bilo je to negdje krajem prošle godine. Od tada nema Odjela za marketing i odnose s javnošću. Doduše, oktroirana ravnateljica u Izvještaju o radu knjižnice u 2019. godini koji je upućen Gradskom vijeću, besramno laže da taj Odjel postoji i radi iako on već duže vrijeme sadi tulipane u Holandiji. I sad: u knjižnici postoji zaposlenik koji je znanstveni magistar menadžmenta (troškove tog magisterija financirao je, iz proračuna, grad Slavonski Brod) koji je godinama izuzetno uspješno radio te famozne „odnose s javnošću“ i on... pogodili ste, radi pomoćne poslove. U Nabavi. Jer je to tako u svojoj ..... glavi složila ravnateljica, ovoga... ma nije važno... sjetit ću se... ma ova... kako se zove... znam da joj prezime počinje bilabijalnim okluzivnim suglasnikom... kako ide ono dalje... nije važno sjetit ću se... Babovečka Ružica.
Samo se ovaj put zajebala. Ministrice će joj postaviti pitanje u vezi sa stručnim statusom osobe koju su imenovale za Višeg knjižničara. Prvog i jedinog Višeg knjižničara u brodskoj Gradskoj knjižnici od njenog osnutka do danas! Ružoooo, Ružice jednog dana, a možda i ranije, na glavu će ti se srušiti sva sranja koja proizvodiš!
Ružica, žena apetita prema zlu, neće u pakao iz prostog razloga: ona u svom paklu već jest... Njen đavao prebiva u njenom ogledalu. Osobama kao što je ona u Dalmaciji daju da cijeli život slažu suhozide. Jebi ga, u Dusparistanu ona ravna knjižnicom.
____________________________________________
Pripisak
Nametnuta „paklena“ ravnateljica Gradske knjižnice, koja je dušu prodala vragu sramoteći Gradsku knjižnicu naganjuje sudsku parnicu protiv Počasnog člana Gradske knjižnice, jer joj je, suprotstavljajući se javno njenom skandalozonom izboru za ravnateljicu, nanio „duševnu bol“. Logika govori da ukoliko nešto prodaš (đavolu) to više nemaš, pa te ne može ni boljeti. Dobro, to je moja logika.
Hrvatski sudovi imaju svoje, pa je tako Ustavni sud Republike Hrvatske, svojom logikom, poništio presude nižih sudova u sporu u kojem tužitelj nije bila brodska defektologinja, nego Predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić.
Bivši predsjednik države utužio je osobu koja je za njega javno napisala da je idiot. Idiot, pardon Stipe Mesić, pokrenuo je parnicu radi novčane odštete za duševne boli. Ustavni sud RH odbacio je njegovu tužbu s obrazloženjem da je Stipe Mesić javna osoba, a idiotom je nazvan u javnoj polemici u temi od šireg društvenog interesa. Javne osobe, smatra Ustavni sud, moraju znati otrpjeti javnu kritiku. U polemikama od javnog interesa.
Tih tužbi javnih osoba za nanošenje duševnih bolova Ustavni sud je odbacio nekoliko. Vjerojatno i iz praktičnih razloga jer kud bi hrvatsko sudstvo dospjelo da za svako slanje upičkumaterinu, mjeri nanesene duševne boli.
Zastupnici u Hrvatskom saboru, pred TV kamerama koje uživo prenose sjednice, nazivaju se međusobno budalama, majmunima, kretenima, svinjama... Predsjednik Sabora pred TV kamerama zastupnike naziva šibicarima i smećem, a oni njega rektalnim alpinistom... Demokrat Joe Biden javno je proglasio republikanca Trumpa – totalnom ludom...
Ružicu iz Andrijevaca i tulipanku iz Donje Vrbe ja nisam nazvao ni idiotkinjam, ni majmunicama, ni kretenušama, ni svinjama, ni smećem, ni šibicarkama, ni rektalnim alpinisticama, ni totalnim luđakinjama (iako me prilično njih, koji ih dobro poznaju, uvjeravaju kako one sve to jesu). Ono za što sam utužen (ponavljamo gradivo) glasi: „Karikaturalnu Ružu sitnu i sebičnu, bez strasti, discipline i energije, bez stava i uvjerenja, koja nije u stanju položiti šoferski ispit (Ružice, a da pokušaš s vozačkim na metli?), a kamoli ravnati Gradskom knjižnicom.“... „Postavila se za ring pronouncera – voditeljicu Odjela za odnose s javnošću i makreting (tako nešto ne postoji ni u jednoj narodnoj knjižnici u državi) jer je marketing u pedesetim godinama diplomirala u Orašju... pardon, na famoznom brodskom Veleučilištu. Što mu dođe na isto. Marketing, jebote kao da Gradska knjižnica prodaje madrace, Air grudnjake za sise koje su odradile svoje ili štajaznam prezervative s okusom kulena. ... Uselila se u prostoriju koja je bila predodređena za poklon biblioteku počasnog građanina Broda, nosioca brojnih nagrada, priznanja i odlična, barda slavonske književnosti Vladimira Rema. U toj prostoriji trebala je biti i biblioteka knjiga o Domovinskom ratu... Jebi ga, sada je tamo Sanja. Za što? Za odnose.“ (Citat iz polupismene tužbe.)
Tih par rečenica, javno objavljenih i u kontekstu zalaganja za javni interes (vulgarno namješteni izbor ravnatelja Gradske knjižnice i voditeljice Odjela za marketing i odnose s javnošću) po procjeni parca, kojeg su angažirale tužiteljice, vrijedi 120 tisuća kuna duševnih bolova, iako je na portalu, na kojem sam objavio kolumnu, odmah, u skladu sa zakonom, objavljeno i opsežno reagiranje parca.
Prvo pitanje glasi: tko će pronosati gaće na štapu, nakon što, za desetak godina, Ustavni sud Republike Hrvatske poništi eventualne presude nižih sudova?
Drugo pitanje glasi: ne šteti li ta i takva ravnateljica renomeu brodske Gradske knjižnice, pa i gradonačelnika? Jer hirom smo utuženi: Veljko Lukić i ja.
Ja sam najplodniji živući brodski pisac (u Fondu knjižnice nalazi se tridesetak mojih autorskih djela (na ukupno 4846 stranica) i još desetak koautorskih i priređivačkih knjiga, koje su, uglavnom sve, promovirane u prostorima knjižnici. U Fondu su i uvezi publikacija i novina koje sam pokretao, izdavao, uređivao i u njima objavio stotine tekstova. Donirao sam knjižnici oko pet tisuća prijepisa pisama Ivane Brlić-Mažuranić svojim roditeljima i djeci, te nekoliko stotina portreta znamenitih, poznatih i spomena vrijednih Brođana. Vrlo povoljno ustupio sam svoju zbirku od preko četiri stotine austrougarskih razglednica Slavonskog i Bosanskog Broda. Savjetodavno sam pomagao, trojki djelatnika knjižnice, izradu kapitalne brodske knjige Leksikon brodskih pisaca koju je izdala Gradska knjižnica u Stipićevom mandatu (s Ružicom i izdavačka djelatnost knjižnice je ugašena). Poklonio sam knjižnici i dva vrijedna akvarela Vasilija Antipova...
Erudit Veljko Lukić, vlasnik portala koji je objavio moju kolumnu, najbolji je živući brodski pjesnik. Uz to ga je knjižnica proglasila Čitaocem godine jer je, kao korisnik, u 12 mjeseci posudio i pročitao najviše knjiga.
Obojica smo vrsna imena u aktualnoj septičkoj jami brodske književnosti.
Može li se Gradskoj knjižnici nanijeti veća sramota od ove? Ravnateljica, koja ne zna pošteno sastaviti dopis, tuži dva najpismenija i najnačitanija člana knjižnice jer su joj nanijeli duševnu bol pišući i javno objavljujući kako se varanjem, lukavstvom, obmanjivanjem i smicalicama dokopala ravnateljskog mjesta.
Gradnonačelniče, mičite to s ravnateljskog mjesta. Ponavljam, intelektualno, moralno i mentalno samo si je nacrtalo metu na leđima. Em nema pojma o struci, em je stalno u aferama i afericama, em indirektno i Vama šteti jer će, kao Vaš izbor, na javnom tapetu biti godinama. A i protiv Grada i knjižnice spominju se pokretanja nekih sudskih sporova. Zbog čega? Zbog ponovnih kadrovskih smicalica i namještanja natječaja što je ravnateljici očigledno ušlo u krv.
Uz to, s gledišta knjižničarske struke ona je knjižnici kamen oko vrata, a gledajući politički i Vama.
