Karamarka su na čelo HDZ-a, unisono, jednoumno i demokratski bez protukandidata, instalirala obnovljena krvosljednička neoprivatizacijska nagnuća, uglavnom vrha ove stranke preplavljenog nostalgijom za devedesetim i ratnim godinama, kada su gucići, rajići, todorići, rojsovi i ostale kutle i smutle – jamili što su jamili...
Brutti, sporchi e cattivi ovaj puta su osmislili novi privatizacijski val: Hrvatske ceste, Hrvatske željeznice, Odašiljači i veze, JANAF, Hrvatske elektroprivreda, Hrvatska lutrija, Brodarski institut, Croatia airlanes, Jadrolinija, Hrvatske pošte, Hrvatska poštanska banka, Podravka, Petrokemija, Končar, Đuro Đaković i par desetaka turističkih kuća, morskih, zračnih te drugih trgovačkih društava. Ukupno 54.
Sadašnji privatizacijski planovi usmjereni su na sanaciju javnih financija i proračuna – čitaj: na puko poboljšanje kreditnog rejtinga, kako bi se moglo i dalje „povoljno“ zaduživati u nedogled (no i tu je pušiona jer su „strani investitori“ ne smanjili nego povećali kamate na planiranih milijardu eura novog zaduženja).
Kako bi se novoplanirana renesansa jamljenja što bezbolnije i što sigurnije provela valjalo je prvenstveno ovladati represivnim aparatom države (iz kojeg Karamarkov zdrug i potječe), tj. zaštititi se od njegovog djelovanja. S pravosuđem je to, uglavnom, već obavljeno još devedesetih kad je tvrdom lustracijom instaliran hadezeovski sudski kadar i ukinut reizbor sudaca.
Jurišu na represivni aparat suprotstavio se Most – nesložna družina bogobojaznih „stručnjaka“ pod kontrolom vrha katoličke crkve i njenih utjecajnih civilnih klerikalno konzervativnih krugova (koji su prekinuli Mostove dogovore sa SDP-om).
Međutim, to je bila i inicijalna kapisla političke krize koja je završila padom vlade.
Predsjednik planirane rasprodaje nije bio slučajna osoba, nego agent krupnog kapitala delegiran da osigura uredno servisiranje otplate kamata. Hrvatski su „domoljubi“ toliko zadužili državu (300 milijardi kuna) da se to nikada neće moći vratiti, pa će hrvatska povijest biti pretvorena u povijest vraćanja dugova uz budni nadzor Big Brothera (reče netko). Svaka čast, majstori! To što the president govori hrvatski kao englez prerušen u francuskog policajca iz TV serije 'Alo, 'alo! prikazuje se nevažnim no dobro je zabavljalo. Čak i obzirom na to da bi netko ozbiljan tko bi prije godinu dana prognozirao kako će Hrvatska dobiti premijera koji ne zna hrvatski – bio strpan u ludnicu.
Potpuno epizodnu ulogu u ovom samo naizgled teatru apsurda igra, u političke svrhe, obogotvorena i beskrajno ljubljena nacija, o kojoj je jedan internetski portal duhovito progovorio: ide fotografija bivše Isusove zaručnice, sestre Bernardice koja se, je li, udala za drugog, a onda je postala ministrica za dim i maglu. Ispod fotke je napisana njena „stručna“ izjava: „Jedino nas Bog može izvući iz problema“. Zatim ide fotka Boga u nebesima koji odgovara: „Niti sam vam ja lopove doveo na vlast, niti sam vas ja u govna uvaljivao, niti sam s vama ja na izborima za idiote glasao, pa me se okanite.“
Bog sve jasno vidi i sve dobro zna, ali ne čini ništa pa hrvatskom vraguje krupni kapital kojem su se bujrum naguzila i licemjerna klerofašistička desnica (Smrt narodu, Sloboda fašizmu) i tuđmaneskna politička ljevica.
Političko licemjerje (ta vječna figa v žepu) i mentalna strukturiranost na lopovluk je u hrvatskim političkim genima. To flagrantno pokazuje aktualna politička situacija u kojoj, „majka države“ i „konstituanta nacije“, Hrvatska demokratska zajednica, naciju otvoreno drži izdajničkim šljamom koji bi na izborima mogao osujetiti njihove grabežne apetite. I to nije sve. Vjera je supstituirana crkvom čiji brojni pojedinci žive u moralnom posrnuću, van deset zapovjedi Božjih i van sedam smrtnih grijeha („Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odriču, jer su mrski i neposlušni i ni za kakovo dobro valjani.“ Pavlova poslanica Titu 1:16), a krvavo stečena hrvatska država sramoti se na svakom koraku. Od onog insceniranog skandala u Vukovaru i serije samosramoćenja u vanjskoj politici do toga da nobelovci potpisuju zahtjev za ostavkom Herr Flicka u ministarstvu kulture.
Naravno da su na propagandno političkom planu nacija, vjera i država sakrosantni Otac, Sin i Duh sveti.
A ostavka revijalnog prvog potpredsjednika vlade i MOLera bez potrebnih genitalnih proporcija za ovu razinu političkog koitiranja, koji je dragovoljno ušetao u minsko polje, nadajmo se, dobar je znak kako je nešto veliko i jako, izvana, poručilo: „Miči se ili će te progutati „vrijed“ kao Franju i Gojka, Slobodana i Matu.“ (usput – MOL je kompanija pod kontrolom Rusa, američkih susjeda i velikih prijatelja). I tako će, najvjerojatnije, ovisna i nesuverena (NATO, Amerika i Njemačka okom, Hrvatska skokom), a to znači neslobodna Hrvatska zadihanom žurbom na prijevremene izbore i u zagrljaj SDP-a koji je gotovo isti kao HDZ. Razlika je samo u tome što ne jebu majku svim Srbima, ne lažu o NDH i Jasenovcu, i ne demoniziraju i osporavaju svjetski nesporno najvećeg hrvatskog državnika svih vremena, čiju sahranu po broju kraljeva, prinčeva, nuncija, predsjednika država i broja diplomatskih delegacija nikada više nitko u svijetu nije nadmašio. Doduše, da ne prejudiciram, Zdravko Tomac mi ne izgleda baš najbolje...
Na kraju, obraćanje onima koji alibi, za sve ovo što nam se dešava traže u činjenici da Hrvati nisu stoljećima imali svoju samostalnu državu pa sada kao napipavaju... Židovi nisu dvije tisuće godina imali državu i kad su je dobili učinili su je respektabilnom, snažnom i bogatom. Kako? Tako što nisu jadikovali nad prošlošću i jebali majku Švabama. Napravili su državu na zakonima, a ne na zbrdazdolnim lažima i mitovima.
Brutti, sporchi e cattivi ovaj puta su osmislili novi privatizacijski val: Hrvatske ceste, Hrvatske željeznice, Odašiljači i veze, JANAF, Hrvatske elektroprivreda, Hrvatska lutrija, Brodarski institut, Croatia airlanes, Jadrolinija, Hrvatske pošte, Hrvatska poštanska banka, Podravka, Petrokemija, Končar, Đuro Đaković i par desetaka turističkih kuća, morskih, zračnih te drugih trgovačkih društava. Ukupno 54.
Sadašnji privatizacijski planovi usmjereni su na sanaciju javnih financija i proračuna – čitaj: na puko poboljšanje kreditnog rejtinga, kako bi se moglo i dalje „povoljno“ zaduživati u nedogled (no i tu je pušiona jer su „strani investitori“ ne smanjili nego povećali kamate na planiranih milijardu eura novog zaduženja).
Kako bi se novoplanirana renesansa jamljenja što bezbolnije i što sigurnije provela valjalo je prvenstveno ovladati represivnim aparatom države (iz kojeg Karamarkov zdrug i potječe), tj. zaštititi se od njegovog djelovanja. S pravosuđem je to, uglavnom, već obavljeno još devedesetih kad je tvrdom lustracijom instaliran hadezeovski sudski kadar i ukinut reizbor sudaca.
Jurišu na represivni aparat suprotstavio se Most – nesložna družina bogobojaznih „stručnjaka“ pod kontrolom vrha katoličke crkve i njenih utjecajnih civilnih klerikalno konzervativnih krugova (koji su prekinuli Mostove dogovore sa SDP-om).
Međutim, to je bila i inicijalna kapisla političke krize koja je završila padom vlade.
Predsjednik planirane rasprodaje nije bio slučajna osoba, nego agent krupnog kapitala delegiran da osigura uredno servisiranje otplate kamata. Hrvatski su „domoljubi“ toliko zadužili državu (300 milijardi kuna) da se to nikada neće moći vratiti, pa će hrvatska povijest biti pretvorena u povijest vraćanja dugova uz budni nadzor Big Brothera (reče netko). Svaka čast, majstori! To što the president govori hrvatski kao englez prerušen u francuskog policajca iz TV serije 'Alo, 'alo! prikazuje se nevažnim no dobro je zabavljalo. Čak i obzirom na to da bi netko ozbiljan tko bi prije godinu dana prognozirao kako će Hrvatska dobiti premijera koji ne zna hrvatski – bio strpan u ludnicu.
Potpuno epizodnu ulogu u ovom samo naizgled teatru apsurda igra, u političke svrhe, obogotvorena i beskrajno ljubljena nacija, o kojoj je jedan internetski portal duhovito progovorio: ide fotografija bivše Isusove zaručnice, sestre Bernardice koja se, je li, udala za drugog, a onda je postala ministrica za dim i maglu. Ispod fotke je napisana njena „stručna“ izjava: „Jedino nas Bog može izvući iz problema“. Zatim ide fotka Boga u nebesima koji odgovara: „Niti sam vam ja lopove doveo na vlast, niti sam vas ja u govna uvaljivao, niti sam s vama ja na izborima za idiote glasao, pa me se okanite.“
Bog sve jasno vidi i sve dobro zna, ali ne čini ništa pa hrvatskom vraguje krupni kapital kojem su se bujrum naguzila i licemjerna klerofašistička desnica (Smrt narodu, Sloboda fašizmu) i tuđmaneskna politička ljevica.
Političko licemjerje (ta vječna figa v žepu) i mentalna strukturiranost na lopovluk je u hrvatskim političkim genima. To flagrantno pokazuje aktualna politička situacija u kojoj, „majka države“ i „konstituanta nacije“, Hrvatska demokratska zajednica, naciju otvoreno drži izdajničkim šljamom koji bi na izborima mogao osujetiti njihove grabežne apetite. I to nije sve. Vjera je supstituirana crkvom čiji brojni pojedinci žive u moralnom posrnuću, van deset zapovjedi Božjih i van sedam smrtnih grijeha („Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odriču, jer su mrski i neposlušni i ni za kakovo dobro valjani.“ Pavlova poslanica Titu 1:16), a krvavo stečena hrvatska država sramoti se na svakom koraku. Od onog insceniranog skandala u Vukovaru i serije samosramoćenja u vanjskoj politici do toga da nobelovci potpisuju zahtjev za ostavkom Herr Flicka u ministarstvu kulture.
Naravno da su na propagandno političkom planu nacija, vjera i država sakrosantni Otac, Sin i Duh sveti.
A ostavka revijalnog prvog potpredsjednika vlade i MOLera bez potrebnih genitalnih proporcija za ovu razinu političkog koitiranja, koji je dragovoljno ušetao u minsko polje, nadajmo se, dobar je znak kako je nešto veliko i jako, izvana, poručilo: „Miči se ili će te progutati „vrijed“ kao Franju i Gojka, Slobodana i Matu.“ (usput – MOL je kompanija pod kontrolom Rusa, američkih susjeda i velikih prijatelja). I tako će, najvjerojatnije, ovisna i nesuverena (NATO, Amerika i Njemačka okom, Hrvatska skokom), a to znači neslobodna Hrvatska zadihanom žurbom na prijevremene izbore i u zagrljaj SDP-a koji je gotovo isti kao HDZ. Razlika je samo u tome što ne jebu majku svim Srbima, ne lažu o NDH i Jasenovcu, i ne demoniziraju i osporavaju svjetski nesporno najvećeg hrvatskog državnika svih vremena, čiju sahranu po broju kraljeva, prinčeva, nuncija, predsjednika država i broja diplomatskih delegacija nikada više nitko u svijetu nije nadmašio. Doduše, da ne prejudiciram, Zdravko Tomac mi ne izgleda baš najbolje...
Na kraju, obraćanje onima koji alibi, za sve ovo što nam se dešava traže u činjenici da Hrvati nisu stoljećima imali svoju samostalnu državu pa sada kao napipavaju... Židovi nisu dvije tisuće godina imali državu i kad su je dobili učinili su je respektabilnom, snažnom i bogatom. Kako? Tako što nisu jadikovali nad prošlošću i jebali majku Švabama. Napravili su državu na zakonima, a ne na zbrdazdolnim lažima i mitovima.
