Ima grobova, invalida, razaranja, uništenih egzistencija, osiromašenih, raseljenih, poniženih i uvrijeđenih. I sve to je sastavnica kulture i civilizacije nas, sudbinski, rođenih na Balkanu i sretnih što smo još živi. Iz te i takove perspektive Duspara i ostale katastrofe Broda su – Florafest.
U prosincu 2011. godine, gotovo godinu dana prije oslobađajuće presude Gotovini, napisao sam tekst u kojem stoji rečenica: «Ako mu politički sud u Haagu presudi, presudit će prvenstveno Šušku, Tuđmanu i Hrvatskoj. Na tom zdušno rade Engleska, Nizozemska i Švedska. Ako ga sud oslobodi bit će to trijumf američke politike za koju ratni zločin postoji samo na poraženoj strani i to individualiziran.» (Mein kampf, 2011., str. 80.)
Nakon oslobađajuće presude Momčilu Perišiću, načelniku generalštaba JNA (koja je izravno pomagala pobunjene Srbe u Hrvatskoj, raseljavanje i zločine od Škabrnje do Vukovara, bombardiranje Zagreba, Siska, Karlovca, Osijeka, Vinkovaca, Županje, Broda, Zadra, Šibenika, Dubrovnika itd.), pokazuje kako je Paks Americana preuzeo Haag u svoje ruke.
Amerikanci ne dozvoljavaju kriminazlizaciju država i osude vođenja ratova jer su im ratovi najpropulzivniji dio ekonomije. Izgubili su većinu ratova koje su vodili nakon Drugog svjetskog rata, no oni ih i nisu vodili da pobjede... U Drugom svjetskom ratu pobili su civile u Hirošimi i Nagasakiju, a saveznici su im sravnili Dresden i Hamburg. U Brodu su srušili preko 80 posto stambenog fonda i pobili, u oba Broda, oko tisuću civila (rafineriju nafte nisu bombardirali, iako je bila u njemačkim rukama, jer je bila u vlasništvu Shella).
Amerikanci u Haagu određuju norme onog što se u ratu smije i tko smije, a tko ne. U pozadini, ne samo Oluje, nego i čitavog i rata i mira od Slovenije do Kosova stoji Amerika. Njena šapa je na balkanskom buretu baruta. Briga nju za krivnju Srbije za Srebrenicu i za ostale državne krivnje, ona je u Haagu sebe amnestirala za sve buduće ratove, a sudbinu Hardinaja i Orića slijedit će i Prlić i Praljak.
Naime nema, dakle, vojnih i političkih inkriminacija «zločinačkih pothvata», nema države kao krivca za počinjene genocide, nema agresora i žrtve, nije bilo ni rata jer mu se ne zna ni početak ni kraj, nema ni naplate ratne štete... Ima grobova, invalida, razaranja, uništenih egzistencija, osiromašenih, raseljenih, poniženih i uvrijeđenih. I sve to je sastavnica kulture i civilizacije nas, sudbinski, rođenih na Balkanu i sretnih što smo još živi. Iz te i takove perspektive Duspara i ostale katastrofe Broda su – Florafest.
Uostalom, mislim da bi Podružnicu za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, na čelu sa Stankom Andrićem, trebalo ukinuti.
